1

Poslovni broj: Gž R-26/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-26/2024-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja S. L., OIB: ..., iz J., zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku iz R., protiv tuženika zavoda, OIB: ..., iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva M., L. K. i p. d.o.o. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-176/2021-14 od 22. prosinca 2023., 20. ožujka 2024., 

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-176/2021-14 od 22. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Tuženik zavod (OIB: ...) dužan je tužitelju S. L. (OIB: ...) na ime razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. isplatiti bruto iznos od 1.269,33 EUR-a (odnosno 9.563,75 kn) s pripadajućom zateznom kamatom od 16. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče na iznose od:

- na iznos od 81,47 EUR-a počev od 16.01.2016. do isplate

- na iznos od 35,10 EUR-a počev od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 71,26 EUR-a počev od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 87,93 EUR-a kn počev od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR-a počev od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 84,41 EUR-a počev od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 114,47 EUR-a počev od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 119,90 EUR-a počev od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 112,95 EUR-a počev od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 116,90 EUR-a počev od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 115,24 EUR-a počev od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 125,51 EUR-a počev od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 106,09 EUR-a počev od 16. 02. 2017. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II Tuženik zavod (OIB: ...) dužan je tužitelju S. L. (OIB: ...) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 606,33 EUR-a (odnosno 4.568,39 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 16. siječnja 2024. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u ožalbljenom dijelu sukladno prijedlogu iz žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Svojom presudom broj Pr-176/2021-14 od 22. prosinca 2023. prvostupanjski sud je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.269,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim u dijelu isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima glavnog potraživanja te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 606,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2023. do isplate.

 

5.1. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u svezi s člankom 155. stavak 1. istog Zakona navodeći kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. O visini parničnog troška odlučio je na temelju priloženog troškovnika i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa). Prvostupanjski sud je tužitelju priznao nagradu za rad njegovog punomoćnika i to za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife, sastav podneska od 4. siječnja 2022. po Tbr. 8.1. Tarife te za zastupanje na ročištu 15. rujna 2023. po Tbr.9.1. Tarife za svaku radnju po 149,25 eura te za sastav podneska od 2. svibnja 2023. po Tbr. 8.3. Tarfe iznos od 37,33 eura. Navedene iznose povećao je za iznos PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife.

 

5.2. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 5. siječnja i 13. listopada 2022. te 11. siječnja 2023. jer je prvostupanjski sud ocijenio da isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka jer da u njima tužitelj iznosi pravne stavove koji predstavljaju fakultativni, a ne obvezni sadržaj tužbe iz članka 8. u svezi s člankom 186. stavak 3. ZPP-a, time da u tim podnescima tužitelj ponavlja iznesene pravne stavove koji u konkretnom slučaju predstavljaju opće prihvaćeni stav sudske prakse, pa nema dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom, ali i u istovrsnim postupcima i nije bilo stvarne potrebe za sastavljanje navedenih podnesaka.

 

6. U svojoj žalbi tužitelj analizira odluku o troškovima prvostupanjskog suda te ocjenjuje da je netočna tvrdnja prvostupanjskog suda kako mu je trošak dosuđen prema članku 154. stavak 3. ZPP-a, jer je sa svojim zahtjevom uspio u cijelosti obzirom da tužbom nije potraživao zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u okviru zatraženog bruto iznosa. Navodi kako je prvostupanjski sud vjerojatno omaškom u pisanju tužitelju priznao za sastav podneska od 4. siječnja 2022. iznos od 149,25 eura jer tužitelj taj iznos nije tražio, već je tražio iznos od 37,33 eura prema Tbr. 8.3. Tarife jer se radi o požurnici, a da je za podnesak od 5. siječnja 2022. tražio iznos od 149,25 eura, a koji iznos mu prvostupanjski sud uopće nije priznao. Ocjenjuje da mu je trebalo priznati troškove za sastav podnesaka od 4. siječnja i 13. listopada 2022. i za podnesak od 11. siječnja 2023. za svaki podnesak po 37,31 euro, jer se radi o požurnicama, te za podnesak od 2. svibnja 2023. iznos od 149,25 eura prema Tbr. 8.1. Tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku, te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 74,63 eura prema Tbr. 9.3. Tarife, bez obzira na to što prvostupanjski sud nije održao ročište za objavu presude. Požurnice da su bile potrebne s obzirom da se radi o radnom sporu koji je po svojoj prirodi hitan, a sud je određene radnje u postupku poduzimao tek nakon što bi tužitelj podnio požurnicu.

 

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Tarife kao materijalno pravo u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

7.1. Točno je da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na članak 154. stavak 3. ZPP-a kada je naveo kako tužitelju u cijelosti priznaje trošak postupka jer nije uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Iz ovog obrazloženja vidi se da se sud pozvao na članak 154. stavak 5. ZPP-a kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), kojim je izmijenjen članak 154. do tada važećeg Zakona o parničnom postupku, ova situacija bila je na isti način regulirana člankom 154. stavak 3. ZPP-a. Zbog toga je ocjena ovog suda da iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu zakona koja je vrijedila prije izmjena iz 2019., nije pogrešno primijenio materijalno pravo u tom dijelu, jer je opisno odredio koju odredbu primjenjuje, dakle sada odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a.

 

7.2. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

7.3. Podnesak tužitelja koji nosi datum 4. siječanj 2022. je podnesak kojim tužitelj požuruje zakazivanje pripremnog ročišta s obzirom da je kroz e-komunikaciju utvrdio kako je tuženik dao odgovor na tužbu i za sastav tog podneska tužitelj potražuje iznos od 37,33 eura prema Tbr. 8.3. Tarife. Podneskom od 5. siječnja 2022. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu tuženika i za isti potražuje iznos od 149,25 eura prema Tbr. 8.1. Tarife.

 

7.4. Točno je da je prvostupanjski sud tužitelju za sastav podneska od 4. siječnja 2022. priznao iznos od 149,25 eura, dok mu za sastav podneska od 5. siječnja 2022. nije priznao nikakav iznos, ali kako to i sam tužitelj navodi, po ocjeni ovog suda radi se o grešci u pisanju, s obzirom da je jedan podnesak od 4. siječnja, a drugi od 5. siječnja 2022. I po ocjeni ovog suda, tužitelju je trebalo priznati za sastav podneska od 5. siječnja 2022. iznos od 149,25 eura, a za sastav podneska od 4. siječnja 2022., koji je po svom sadržaju požurnica nije trebalo priznati ništa, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice pa stoga tužitelj zamjenom datuma na podnescima nije oštećen.

 

7.5. Također je prvostupanjski sud pravilno priznao tužitelju za sastav podneska od 2. svibnja 2023. iznos od 37,33 eura prema Tbr. 8.3. Tarife, a ne iznos od 149,25 eura prema Tbr. 8.1. Tarife jer se radi o podnesku kojim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22.) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.), pa se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8.1. Tarife.

 

7.6. Pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju priznao nagradu za sastav podnesaka od 13. listopada 2022. i 11. siječnja 2023. jer se radi o požurnicama koje nisu bile potrebne za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Trošak koji nastaje slanjem požurnica zbog, po mišljenju tužitelja, sporog rada suda na predmetu, ne mogu se staviti na teret protivne stranke.

 

7.7. Također tužitelju ne pripada ni nagrada za pristup na ročište za objavu presude zbog toga što to ročište nije održano. Pogrešno je prvostupanjski sud na zapisniku glavne rasprave od 15. rujna 2023. naveo da se ročište za objavu presude neće održati, jer je bio dužan održati ročište za objavu presude, ali zbog toga se ne može tužitelju priznati trošak za radnju koja nije održana i koju punomoćnik tužitelja nije obavio, bez obzira na pogrešan pristup prvostupanjskog suda što se tiče objave presude.

 

8. Zbog navedenih razloga žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je pobijano rješenje sadržano u točki II. izreke presude potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Koprivnica, 20. ožujka 2024.