Poslovni broj: I Kžmp-17/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŽ, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kmp-1/2022. od 11. srpnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj Kmp-1/2022. od 11. srpnja 2022. optuženi IŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, a osuđen na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom IŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računajući od trenutka lišenja slobode 16. prosinca 2021. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom IŽ izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi IŽ je oslobođen u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te opunomoćenika žrtve.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Optuženi IŽ podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
3. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud izrekao kaznu bližu propisanom zakonskom minimumu te da je dao premali značaj svim okolnostima počinjenja djela, a to je da je optuženi kod sebe imao nož, da je žrtvi nanio tjelesne ozljede i da je kazneno djelo počinjeno u duljem vremenu i na različitim mjestima.
6. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor, vrste i mjere kazne. Tako je optuženom IŽ cijenio kao olakotnu okolnost da nije bio osuđivan, njegovu mlađu životnu dob te da je inkriminirane prilike bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju dok je kao otegotno uzeo u obzir jačinu povrede zaštićenog dobra, koja se ogleda u pobudama iz koje je počinjeno kazneno djelo i iskazanu upornost i brutalnost uz značajnu količinu kriminalne volje.
7. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio da se radi o mlađem punoljetniku koji je u vrijeme počinjenja djela imao navršenih dvadeset godina života, a sada u vrijeme suđenja dvadeset i jednu godinu. Niti jednu od navedenih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije cijenio kao osobito olakotnu okolnost već je upravo tim okolnostima pridodao otegotne okolnosti, a to su iskazana upornost, brutalnost i značajna količina kriminalne volje, a time i nanošenje ozljeda, posjedovanje noža i trajanje kaznenog djela kako ističe državni odvjetnik.
7.1. Za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 2. KZ/11. predviđena je kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina pa je stoga prvostupanjski sud za ovakvo kazneno djelo počinjeno od strane mlađeg punoljetnika opravdano izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, koja odražava i optuženikovo očitovanje o krivnji, a ta kazna se ne može smatrati minimalnom kaznom. Upravo takva kazna je i prema ocijeni ovog suda, a protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika primjerena počinjenom kaznenom djelu i stupnju optuženikove krivnje te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
8. Zbog toga žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
9. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije s uspjehom dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude niti je njezinim ispitivanjem na temelju odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nađeno da bi tom presudom bile počinjene povrede na koje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
