REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, Poreč - Parenzo

Posl.br. 31 P-311/2022-58

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. U., U., G. G. 6, zastupanog po punomoćniku po

zaposlenju I. J., dipl. iur, prema generalnoj punomoći, protiv tuženika A. A., OIB 16367965328, iz U., L. 4, zastupanog po

punomoćnici J. S.-S., odvjetnici u U., radi isplate, nakon održane

i zaključene javne glavne rasprave dana 05. rujna 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. A. iz U., L. 4, , isplatiti tužitelju G. U., sa sjedištem u U., G. G. 6, novčani iznos u visini od 1.061.256,00 kn na ime glavnice

potraživanja stečenog bez osnove korištenjem poslovnog prostora, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a to za razdoblje do 01. kolovoza 2015. godine, te za razdoblje od dana 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura[1] od dana 05. listopada 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. studenog 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. prosinca 2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. siječnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. veljače 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura[2] od dana 05. ožujka 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. travnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 3.912,00 kuna/519,21 eura od dana 05. svibnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. lipnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. srpnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. kolovoza 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. rujna 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. listopada 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. studenog 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. prosinca 2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. veljače 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. ožujka 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. travnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. lipnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. kolovoza 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. rujna 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. listopada 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. studenog 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura[2] od dana 05. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. veljače 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. travnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. svibnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. studenog 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura[4] od dana 05. rujna 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. listopada 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. studenog 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. siječnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. veljače 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. ožujka 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. travnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. rujna 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. listopada 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. studenog 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.360,00 kuna/711,39 eura od dana 05. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. veljače 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. ožujka 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. travnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. svibnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura[5] od dana 05. lipnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. srpnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. kolovoza 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. rujna 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. listopada 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. studenog 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. prosinca 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. siječnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. veljače 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. ožujka 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. travnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. svibnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. lipnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. srpnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. kolovoza 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. rujna 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. listopada 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. studenog 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 4.640,00 kuna/615,83 eura od dana 05. prosinca 2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.800,00 kuna/769,79 eura od dana 05. siječnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura[5] od dana 05. ožujka 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura[7] od dana 05. siječnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura[5] od dana 05. listopada 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2018. godine pa do isplate.

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2018. godine pa do isplate.

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2019. godine pa do isplate.

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura[9] od dana 05. kolovoza 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2019. godine pa do isplate.

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2020. godine pa do isplate.

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura[5] od dana 05. svibnja 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. rujna 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. listopada 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. studenog 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. prosinca 2021. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. siječnja 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. veljače 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. ožujka 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. travnja 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. svibnja 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. lipnja 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. srpnja 2022. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.000,00 kuna/796,33 eura od dana 05. kolovoza 2022. godine pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku A. A. isplatiti tužitelju G. U. parnični trošak u iznosu od 10.336,00kn/1.371,82 eura, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. listopada 2010. godine podnio tužbu protiv tuženika radi predaje poslovnog prostora i naplate potraživanja. U tužbi tvrdi da je H. A. iz U., L. 4, kao zakupnik, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 1998., stekao pravo zakupa poslovnog prostora u U., G. M. 3, te da je dana 22. rujna 2003., sklopljen Aneks predmetnog ugovora, kojim se rok trajanja ugovora produžio do 3. listopada 2006. H. A. da je preminuo dana 31. svibnja 2009., te da je nakon smrti zakupnika, bez valjane pravne osnove, poslovni prostor nastavio koristiti njegov sin, tuženik A. A., kojemu da je, kao korisniku poslovnog prostora, dana 29. srpnja 2010. uručen dopis kojim se poziva na predaju poslovnog prostora u roku od 8 dana te da namiri dospjelo dugovanje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Dugovanje zbog neplaćene zakupnine za predmetni poslovni prostor da je na dan 31. kolovoza 2010., iznosilo 352.349,03 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do navedenog dana. Predmetni dug da do podnošenja tužbe nije podmiren. Kako tuženik koristi poslovni prostor bez valjane pravne osnove, tužitelj je zahtjevao ispražnjenje i predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora u U., G. M. 3, na k.č.br. 2306 k.o. U. te namirenje dugovanja u iznosu od 352.349,03 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja sudske, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, te prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, koja je manja od novčane tražbine koja se tužbom potražuje. Tuženik nije osporio da je u posjedu predmetnog poslovnog prostora, koji posjed je nastavio iza pokojnog oca, kao zakupca, te ističe da je podnio tužbu protiv ovdje tužitelja i da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva navedenog poslovnog prostora, koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-461/10. Stoga, tuženik ističe prigovor tvrdeći da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kojeg kao vlasnik ima pravo posjedovati. Dalje navodi da taj parnični postupak još nije okončan, te predlaže prekid ove parnice do pravomoćnog okončanja parnice pod poslovnim brojem P-461/10. Osim toga, tuženik u odnosu na zahtjev za isplatu dugovanja, ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Tuženik je podnio protutužbeni zahtjev radi isplate na ime nužnih i korisnih troškova za uređenje predmetnog poslovnog prostora.

3. Tužitelj je odgovarajući na navode iz odgovora na tužbu, osporio tuženikovu tvrdnju da je tuženik vlasnik poslovnog prostora te je osporio prigovor zastare, ističući da se dospjelo potraživanje odnosi na razdoblje od veljače 2005. do kolovoza 2010., te da je tuženik u dopisu od 31. kolovoza 2009., priznao postojanje dospjelog duga i da dospjeli dug zadužen nakon 31. kolovoza 2009., nije u zastari.

4. Rješenjem suda poslovni broj P-513/2015-13 (ranije P-510/10), određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, do pravomoćnog dovršetka postupka pod poslovnim brojem P-509/2015 (ranije P-461/10).

5. U podnesku od 5. veljače 2018., tužitelj je predložio nastavak postupka jer da je pravomoćno okončan postupak pod poslovnim brojem P-509/2015 (ranije P- 461/10) te je dopunio i preinačio tužbu, navodeći da je nakon podnošenja tužbe u odnosu na zgradu sagrađenu na k.č.br. 2306 k.o. Umag, proveden postupak povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora, kojom prilikom je došlo do parcelacije zemljišta i formiranja građevne čestice, tako da se zgrada nalazi na novoformiranoj čestici k.č.br. 2306/1 k.o. U., a predmetni poslovni prostor je u zemljišnoj knjizi označen kao ¼ etažno vlasništvo (E-2).

Tužitelj G. U. da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, što da je dodatno, osobito u odnosu na tuženika, potvrđeno i presudom u parničnom predmetu P-509/2015, pri čemu nije sporno da tuženik poslovni prostor drži u posjedu, jer je to isticao tijekom cijelog postupka u predmetu P-509/2015.

Ranije da je između tuženikovog pravnog prednika, pok. A. A.,

kao zakupnika i G. U., kao zakupodavca, postojao zakupni odnos temeljem

Ugovora o zakupu poslovnog prostora, od 3. listopada 1998., kojim mu je predmetni poslovni prostor bio dan u zakup na 5 godina, nakon čega da je Aneksom ugovora o zakupu poslovnog prostora od 22. rujna 2003., taj zakupni odnos produljen za daljnje 3 godine te da je prestao s danom 3. listopada 2006.

Nakon prestanka tog zakupnog odnosa s pok. A. A., da je

njegov sin, ovdje tuženik A. A., nastavio koristiti predmetni poslovni prostor,

bez pravne osnove, znajući cijelo vrijeme da nema pravo na posjed istog, odnosno da nema valjani ugovor o zakupu. G. U. da je pozvao tuženika na predaju poslovnog prostora, međutim da se tuženik na sve pozive oglušio i odbijao vratiti prostor vlasniku. Tuženik da od prestanka zakupnog odnosa dana 3. listopada 2006., pa nadalje, koristi predmetni poslovni prostor, znajući da isti nije njegovo vlasništvo i da ga nema pravo posjedovati, jer da mu tužitelj nikad nije dozvolio da nastavi korištenje predmetnog poslovnog prostora, bez valjanog ugovora o zakupu, već da je tražio da tuženik taj prostor isprazni i preda mu ga u posjed.

6. Između stranaka je nesporno da je tuženik odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je bio tražio utvrđenje prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora.

7. U ovoj pravnoj stvari je dana 26. listopada 2020. godine bila donijeta Presuda pri Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie pod posl.br. P- 655/2019-35 kojom je u točki I izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana preda u posjed tužitelju predmetni poslovni prostor. Točkom II izreke Presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos u visini od ukupno 923.256,00 kn na ime glavnice potraživanja stečenog bez osnove korištenjem poslovnog prostora, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od 05. listopada 2006. godine, pojedinačno za svaki mjesec do zaključno 05. rujna 2020. godine (obzirom na vrijeme zaključenja glavne rasprave). U točki III navedene Presude odbijen je protutužbeni zahtjev protutužitelja za isplatu iznosa od 408.701,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je potraživao na ime nužnih i korisnih troškova učinjenih za uređenje predmetnog poslovnog prostora, a u točki IV i V odlučeno je o parničnom trošku.

8. Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. 2 Gž- 138/2021-2 od 23. ožujka 2022. godine potvrđena je Presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna službe u Bujama-Buie u točkama I i III, dok je u preostalim točkama (radi stjecanja bez osnove i radi parničnog troška) izreke ukinuta, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

9. Slijedom navedenog, predmet odlučivanja je isplata iznosa od 1.061.256,00 kn kojeg tužitelj potražuje od tuženika na ime stečenog bez osnove, korištenjem predmetnog poslovnog prostora (od 05. studenog 2006. do 05. kolovoza 2022.), te odluka o parničnom trošku.

10. S obzirom na tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi potraživanja stečenog bez osnove korištenjem poslovnog prostora, a da tuženik nije predao poslovni prostor tužitelju, tužitelj je podneskom od 24. kolovoza 2022. godine preinačio tužbu na način da potražuje isplatu i za razdoblje nakon donošenja ranije prvostupanjske Presude, pa sve do 05. kolovoza 2022. godine.

11. Temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991,

91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) sud je dopustio preinaku, jer smatra da je isto svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o zakupu poslovnog prostora (3-10), Aneks na Ugovor (11-14), dopis (15-16), izvadak iz matice umrlih (17), izvod iz otvorenih stavki (18-21), dopis tuženika upućen tužitelju od 31.08.2009. (34-35), presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-509/2015-36, od 3. lipnja 2016. (42-45), presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-581/16- 3 od 16. studenoga 2017. (55-56), zemljišnoknjižni izvadak (65), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 23.07.2010. s ovjerom javnog bilježnika (76-81), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 05.03.2008. s ovjerom javnog bilježnika (82-87), račun broj 3983960 od 05.03.2008. (97), preslik tablice s popisom zakupaca, mjesečnih zakupnina, iznosima vlastitih uloženih sredstava i mjesečnog umanjenja zakupnine (101-103), Odluka skupštine SIZ-a u stambeno-komunalnoj djelatnosti o usklađivanju zakupnina, od 10.11.1987., s obrazloženjem stručne službe (104-105), Odluka Gradskog vijeća Grada Umaga o izmjeni i dopuni Odluke o uvjetima i postupku natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora, od 12.06.1998., objavljena u službenim novinama G. U. broj 5, od 19.06.1998. (109), Odluka Gradskog vijeća G. U. o uvjetima i postupku natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora od 28.11.1997., objavljena u službenim novinama G. U. broj 10, od

20.12.1997. (110-111), Odluka Gradskog vijeća G. U. o načinu davanja poslovnih prostora u zakup, od 19.04.2007, s tabelarnim prikazom, objavljena u službenim novinama G. U. broj 4, od 01.06.2007. (112-118), s ispravkom objavljenim u službenim novinama G. U. broj 6, od 02.07.2007. (119),

Odluka Gradskog vijeća G. U. o izmjenama i dopunama Odluke o načinu davanja poslovnih prostora u zakup, od 02.04.2009., objavljena u službenim novinama G. U. broj 3, od 03.04.2009. (120-121), Odluka Gradskog vijeća

G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U.,

od 22.12.2011., s tabelarnim prikazom, objavljena u službenim novinama G. U. broj 8, od 29.12.2011. (122-135), Odluka Gradskog vijeća G. U. o dopuni odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U.,

od 05.04.2012., objavljena u službenim novinama G. U. broj 4, od

06.04.2012. (136), Odluka Gradskog vijeća G. U. o izmjeni i dopuni odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U., od 04.06.2012., objavljena u službenim novinama G. U. broj 5, od 06.06.2012. (137), Odluka

Gradskog vijeća G. U. o izmjenama i dopunama odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U., od 27.11.2012., objavljena u službenim novinama G. U. broj 10, od 27.11.2012. (138),

Odluka Gradskog vijeća G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od

10.10.2013., objavljena u službenim novinama G. U. broj 14, od 17.10.2013.

(139-147), Odluka Gradskog vijeća G. U. o izmjeni i dopuni odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 12.03.2015., objavljena u službenim novinama G. U. broj 4, od 16.03.2015. (148), Odluka Gradskog vijeća G. U. o

izmjeni i dopuni odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 10.09.2015., objavljena u službenim novinama G. U. broj 15, od 15.09.2015. (149, odnosno 151), Odluka Gradskog vijeća G. U. o izmjenama i dopunama odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 31.07.2017., objavljena u službenim novinama G. U. broj 12, od 04.08.2017. (150, odnosno 152),

Pravilnik Gradonačelnika G. U. o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 22.01.2014., objavljen u službenim novinama G. U. broj 1, od 24.01.2014. (153-155), Odluka Gradonačelnika G. U. o izmjeni pravilnika o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, od 02.05.2014., objavljena u službenim novinama G. U. broj 7, od 30.05.2014. (156),

Pravilnik Gradonačelnika G. U. o izmjenama i dopunama pravilnika o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, od 25.03.2015., objavljena u službenim novinama Grada Umaga broj 5, od 26.03.2015. (157), dopis pomoćnika tajnika SIZ-a od 27.10.1989. (207), izvršen je uvid u preslik fotografija (208-213), u Rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie posl.br. Psp- 30/2019-14 od 08. srpnja 2019. (338-344) i Rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2046/19-2 od 18. listopada 2019. (345-347). Saslušani su svjedoci M. P. (195-196), D. S. (196-198), N. A. (198-200) i N.

V. (221-223), te je kao stranka saslušan tuženik (225).

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. 2 Gž- 138/2021-2 od 23. ožujka 2022. godine, u obrazloženju, u točki 21., koja se odnosi na ukinute točke II, IV i V izreke prvostupanjske Presude posl.br. P-655/2019-35 od 26. listopada 2020. godine ukazano je da se u ponovnom raspravljanju treba razjasniti:

- tko je bio posjednik poslovnog prostora u razdoblju do smrti prednika tuženika tj. do smrti H. A. i

- je li tuženik bio spriječen koristiti poslovni prostor (kako je navodio svjedok N. A.) u nekom od razdoblja, te da li bi ta činjenica imala utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Između stranaka nije sporno da je tužitelj G. U., vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u U., na adresi G. M. 3, u prizemlju zgrade sagrađene na k.č.br. 2306/1 k.o. U., ukupne površine 80,00 m2, označenog kao 1 Etažno vlasništvo (E-2), jer to proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list 65 spisa), da je tuženikov prednik H. A., temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, od 3. listopada 1998., sklopljenog s tužiteljem na rok od 5 godina, bio u zakupnom odnosu i poštenom posjedu predmetnog poslovnog prostora te da je temeljem Aneksa tog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 22. rujna 2003., taj zakupni odnos produljen za daljnje 3 godine, a da po isteku tog roka, za taj poslovni prostor zakupni odnos više nije produljen, niti je s tuženikom sklopljen ugovor o zakupu istog. Nije sporno da se tuženik i sada nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

Sporno je, ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati isplatu stečenog bez pravne osnove, i u kojem iznosu, odnosno je li nastupila zastara tog potraživanja.

16. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 03.10.1998. (listovi 3-7, odnosno 66-69), utvrđeno je da je ugovor zaključen za zakup poslovnog prostora na k.č.br. 2306 k.o. U., u U., G. M. 3, površine 80,00 m2, između G.

U., kao zakupodavca i H. A., kao zakupca, da je ugovor zaključen

na određeno vrijeme od 5 godina i prestaje istekom roka na koji je zaključen, da je zakupnina određena u iznosu od 3.912,00 kn mjesečno, što odgovara protuvrijednosti od 1.074,66 DEM mjesečno, da se zakupnina plaća mjesečno unaprijed, najkasnije do petog dana u mjesecu za tekući mjesec, da se na dospjele, a nenaplaćene iznose zakupnine obračunava kamata, zakupnik ne može bez posebnog odobrenja zakupodavca mijenjati namjenu zakupljenog poslovnog prostora, niti bez suglasnosti zakupodavca vršiti preinake poslovnog prostora, da ugovor ne prestaje smrću, odnosno promjenom pravnog položaja zakupnika te da u tom slučaju nasljednici, odnosno pravni sljednici stupaju u prava i obveze zakupnika ukoliko nastavljaju obavljati istu djelatnost te da se ugovor može posebnim aneksom produžiti za dodatni rok od 3 godine, ako se zakupac pokaže kao uredan platac svojih obveza, a da je nakon prestanka zakupa, zakupnik dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju, u kojem ga je primio. Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Ž. K., pod brojem OU-1136/99, od 21.09.1999. (list 9), te je kao javnobilježnička isprava postao ovršan dana 18.08.2010., kako to proizlazi iz potvrde ovršnosti (list 10).

17. Uvidom u Anex ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 11, odnosno 73 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen dana 22. rujna 2003., između G. U.,

kao zakupodavca i H. A., kao zakupca, te da je istim produljen zakup poslovnog prostora u U., G. M. 3, površine 80,00 m2, za sljedeće tri godine, tj. do 3. listopada 2006., jer da se zakupnik pokazao urednim platišom, a da ostale odredbe Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 1998., ostaju na snazi nepromjenjive.

18. Uvidom u dopis - izjavu zakupodavca G. U. o odustanku od ugovora o zakupu, od 27.07.2010., upućenu tuženiku (list 15), utvrđeno je da se tuženik izvješćuje da je ugovoreni rok korištenja poslovnog prostora u U., G. M. 3, površine 80,00 m2 , istekao dana 3. listopada 2006. te da je zakupnik u roku od 8 dana od prestanka ugovora, dužan predati poslovni prostor slobodan od osoba i stvari, a da je temeljem sudske prakse, nakon prestanka ugovora o zakupu, izjavom zakupodavca o odustanku od ugovora, zakupodavac ovlašten tražiti predaju poslovnog prostora. Na dan 18. srpnja 2010., da je dugovanje temeljem neplaćene zakupnine iznosilo 304.344,40 kn, da se predmetni dopis ima smatrati izjavom zakupodavca o odustanku od ugovora i da se tuženik, koji koristi prostor bez valjane pravne osnove, poziva na predaju poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari, G. U., u roku od 8 dana te na namirenje dospjelog dugovanja sa zakonskim zateznim kamatama.

19. Uvidom u izvadak iz matice umrlih (list 17), utvrđeno je da je A. A. preminuo dana 31. svibnja 2009.

20. Iz izvoda otvorenih stavki (listovi 18-21), proizlazi da dugovanje za zakupninu za poslovni prostor u U., G. M. 3., za razdoblje od 28. veljače 2005., pa do 31. kolovoza 2010., iznosi 312.168,40 kn, odnosno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, iznosi ukupno 352.349,03 kn.

21. Iz dopisa tuženika upućenog tužitelju u vezi podmirenja obveza s osnova korištenja poslovnog prostora, od 31.08.2009. (listovi 34-35), proizlazi da je tuženik svjestan svog duga prema tužitelju, kojeg da je voljan podmiriti, ali da ne zna koliki je njegov stvarni dug, da zajedno sa svojim prednikom poslovni prostor koristi 32 godine, da se dugovanje odnosi na zadnjih nekoliko godina, da tužitelj zanemaruje činjenicu da je tuženik kroz dulje vrijeme ometan u korištenju poslovnog prostora, brojnim građevinskim radovima odobrenim od strane tužitelja (uređenje parka, izgradnja kompleksa poslovno-stambenog prostora, arheološki radovi i izgradnja gata), obavljanje kojih da se odrazilo na pad prometa, čime da mu je nanesena šteta, ali da njegove obveze nisu smanjene, da je tužitelju 2004. podmirio dospjele obveze od oko 300.000,00 kn, u dobroj vjeri da će mu tužitelj naknadno priznati pretrpljenu štetu, što da nije učinio, pa tuženik traži da se njegove obveze prema tužitelju, svedu na realnu visinu, odnosno da se njegovo dugovanje revidira i da mu se omogući plaćanje obveza u roku od jedne godine.

22. Obavljanje građevinskih radova tuženik dokazuje preslikom fotografija (listovi 208-213), koje to potvrđuju, međutim te fotografije na listu 8 odnose se na 2002., 2003. i 2004. godinu, a fotografije na listu 209 odnose se na 1996. i 1997. godinu.

23. U ovom postupku, sukladno uputi iz drugostupanjske Presude i Rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. 2 Gž-138/2021-2 od 23. ožujka 2022. godine valjalo je razjasniti tko je bio u posjedu poslovnog prostora u razdoblju do smrti prednika tuženika tj. do smrti A. A.. Provedenim dokazima,

posebice iz iskaza svjedoka N. A. (sina tuženika), a i samog tuženika koji

je potvrdio iskaz svog sina nesporno je utvrđeno da je posjednik poslovnog prostora u razdoblju do smrti pravnog prednika tuženika tj. do smrti A. A. bio upravo tuženik. Naime, svjedok N. A. izričito je na zapisniku 25. veljače 2020. godine iskazao da je u posjedu predmetnog poslovnog prostora do 1997. godine, kada je išao u mirovinu, bio njegov djed A. A.. I tuženik je u svom iskazu na zapisniku 10. rujna 2020. godine iskazao da potvrđuje navode iz iskaza svog sina Nešata Amzaija. A i sam tuženik u podnesku od 03. prosinca 2018. godine tvrdi da je upravo on nastavio posjedovati poslovni prostor 2006. godine nakon prestanka ranijeg Ugovora o zakupu. A isto to tuženik je tvrdio i u parničnom postupku posl.br. P-509/2015 u kojem je tražio utvrđenje da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora i u kojem je tvrdio da je upravo on u posjedu istog i u razdoblju prije smrti svog oca. Dakle, obzirom na navedeno nesporno je da je tuženik bio posjednik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju tj. i u razdoblju od 2006. tj. i u vrijeme dok je njegov otac A. A. još bio živ (ali

bio je u mirovini i nije bio u posjedu poslovnog prostora, već je posjednik bio upravo tuženik). Nadalje, valjalo je razjasniti je li tuženik bio spriječen koristiti poslovni prostor kako je to navodio svjedok N. A. u nekom od razdoblja, te bi li ta činjenica imala utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz iskaza svjedoka N. A., koji iskaz je potvrdio i sam tuženik utvrđeno je da su građevinski radovi u ulici ispred predmetnog poslovnog prostora se obavljali 2002., 2003. i 2004. godine, a i prije toga kada se radio park i fontana, međutim u odnosu na navedeno razdoblje se ni ne potražuje naknada od strane tužitelja. Nadalje, svjedok tvrdi da se u predmetnom poslovnom prostoru nije mogla obavljati djelatnost i da nije nakon 2006. godine ostvarivana dobit jer da je bio zakrčen pristup do predmetnog poslovnog prostora, a zatim da su bile postavljene i betonske vaze, a ranije da je bila i isključena struja, međutim samo iz navedenog iskaza, a na tuženiku je bio teret dokaza, tuženik nije dokazao u kojem je točno razdoblju (a s obzirom na razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev) bio spriječen koristiti poslovni prostor. A iz Rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama- Buie posl.br. Psp-30/2019-14 od 08. srpnja 2019. godine utvrđeno je da su svjedoci (S. S. F.) koji su iskazivali vezano za smetanje posjeda postavljanjem betonskih vaza ispred ulaza u poslovni prostor, da se unatoč postavljenim betonskim cijevima moglo pristupiti poslovnom prostoru kao i da je i nakon postavljenih betonskih vaza poslovni prostor nastavio poslovati. U postupku smetanja posjeda posl.br. Psp-30/2019 (a iz obrazloženja Rješenja kojim je odbijen tuženik sa tužbenim zahtjevom radi smetanja posjeda) nesporno je utvrđeno da postavljanjem betonskih vaza ispred spornog poslovnog prostora posjed nije bio oduzet, niti je onemogućeno obavljanje djelatnosti u spornom poslovnom prostoru.

24. Uvidom u Presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-509/2015- 36, od 3. lipnja 2016. (listovi 42-45, odnosno 57-64), u pravnoj stvari tužitelja A. A., protiv tuženika G. U., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine,

utvrđeno je da je tužitelj A. A. odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je isti vlasnik poslovnih prostorija u prizemlju zgrade sagrađene na k.č.br. 2306 k.o. U., ukupne površine 81,91 m2, u U., G. M. 3, a koji poseban dio zgrade čini 30/100 suvlasničkih dijelova cijele k.č.br. 2306 k.o. U., kao i sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 30/100 dijela k.č.br. 2306 k.o. U., s obrazloženjem da tužitelj u postupku nije dokazao da su građevinski radovi u predmetnom prostoru izvedeni na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, u smislu čl. 372. st. 1. ZV-a.

25. Uvidom u Presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-581/16- 3 od 16. studenoga 2017. (listovi 55-56), utvrđeno je da je istom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska navedena presuda.

26. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k.č.br. 2306/1 k.o. Umag (list 65), utvrđeno je da je posebni dio (E-2), poslovni prostor u prizemlju zgrade, površine 80 m2, upisan kao ¼ Etažno vlasništvo i da je tužitelj G. U. upisan kao vlasnik tog poslovnog prostora.

27. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23.07.2010. sklopljenog između G. U., kao zakupodavca i A. C., kao zakupca (listovi 76-81) i u ugovora o zakupu poslovnog prostora od 05.03.2008. sklopljenog između G. U., kao zakupodavca i trgovačkog društva MA-NI, kao zakupca (listovi 82-87), proizlazi da je člankom 5. oba ugovora utvrđeno da se zakupnina plaća mjesečno unaprijed, najkasnije do petog dana u mjesecu za tekući mjesec, kako je to navedeno i u članku 4. ugovora o zakupu poslovnog prostora od 03.10.1998., sklopljenog između G. U., kao zakupodavca i tuženikovog prednika H.

A., kao zakupca, (listovi 3-7, odnosno 66-69).

28. Člankom 41. Odluke Gradskog vijeća G. U. o načinu davanja poslovnih prostora u zakup, od 19.04.2007. (listovi 112-118), s ispravkom (list 119), propisano je da se zakupnina za poslovni prostor određuje prema slijedećim kriterijima: metru kvadratnom korisne površine poslovnog prostora, zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi i djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja, člankom 44. je određeno da se zakupnina određuje prema djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, razvrstavanjem djelatnosti prema "Popisu skupina, razreda i podrazreda djelatnosti", kako je naznačeno u tabelarnom prikazu, koji je sastavni dio Odluke. Člankom 45. Odluke određeno je da se poslovni prostori u ulici G. M. nalaze u 2. zoni, te da je slastičarnica-bistro, prema navedenom tabelarnom prikazu, pod rednim brojem 9, svrstana u skupinu 55.3, u razred 55.30 i podrazred 55.30.0, odnosno da za poslovni prostor u 2. Zoni, zakupnina iznosi 67 kn/m2 , pa kako predmetni poslovni prostor ima površinu od 80 m2 , to mjesečna zakupnina za isti, počevši od dana objave u službenim novinama Grada Umaga, tj. 01.06.2007., iznosi 5.360,00 kn (67 kn x 80 m2).

29. Prema Odluci Gradskog vijeća Grada Umaga o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U., od 22.12.2011., s tabelarnim prikazom, objavljenoj u službenim novinama G. U. broj 8, od 29.12.2011.

(listovi 122-135), predmetni poslovni prostor nalazi se u 3. zoni (čl. 58. Odluke), pa sukladno tabelarnom prikazu, mjesečna zakupnina za isti, počevši od dana objave u službenim novinama G. U., tj. 29.12.2011., iznosi 4.640,00 kn (58 kn x 80 m2).

30. Prema čl. 7. st. 1. Odluke Gradskog vijeća G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 10.10.2013., objavljenoj u službenim novinama G. U. broj 14, od 17.10.2013. (listovi 139-147), početni iznos zakupnine određuje se prema zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi, položaju, površini i djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja, sukladno Pravilniku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, kojeg donosi gradonačelnik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se mjesečna zakupnina uvećava za pripadajući porez na dodanu vrijednost, pa sukladno navedenom, mjesečna zakupnina za predmetni poslovni prostor, za mjesec siječanj 2014. iznosi 5.800,00 kn (4.640,00 kn + PDV 25%, u iznosu od 1.160,00 kn), a sukladno čl. 18. Pravilnika Gradonačelnika Grada Umaga o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 22.01.2014., objavljenom u službenim novinama G. U. broj 1, od 24.01.2014. (listovi 153- 155), mjesečna zakupnina za predmetni poslovni prostor, koji se nalazi u 3. zoni (60 kn/m2 prema čl. 5. Pravilnika), od mjeseca veljače 2014., pa nadalje, iznosi 6.000,00 kn (60,00 kn x 80 m2) + PDV 25%, u iznosu od 1.200,00 kn).

31. Svjedok M. P. je u svom iskazu (stranice 195-196), izjavio, da poznaje tuženika A. A., jer da je i on imao poslovni prostor u blizini, u ulici

G., kojeg je prethodno imao njegov pok. otac te da mu je poznato da su tuženik i njegov otac uložili znatna sredstva u poslovni prostor u ulici M. 3, jer da je taj prostor najprije bio šupa i da su ga oni uredili u slastičarnicu, a da se danas u tom prostoru obavlja trgovačka djelatnost. Njegovom pok. ocu, koji da je također, ulagao sredstva u svoj poslovni prostor, da sredstva koja je uložio u uređenje drvarnice u poslovni prostor, osobito u razdoblju od 1964. do 1975., nisu nikad bila vraćena, ni kroz smanjenu zakupninu, a ni na bilo koji drugi način. U razgovoru s ocem tuženika i s tuženikom, da je doznao da ni njima G. U., odnosno pravni prednik istog, nije nikad umanjio zakupninu, ni na bilo koji drugi način isplatio sredstva koja su uložili u uređenje drvarnice u poslovni prostor slastičarnice, te da mu nije poznato ni da bi ijednom zakupcu prostora u vlasništvu G. U., međutim da tako procijenjena ulaganja, nisu nikad vraćena zakupcima,

te da im je bilo rečeno, da će im se na ime tih procijenjenih ulaganja, umanjiti iznos zakupnine, međutim da do toga nije nikad došlo, niti da je Grad opraštao zakupninu ili dio zakupnine za poslovne prostore koji su se nalazili u ulicama u kojima su se obavljali veći građevinski radovi, iako da su to nadležni iz Grada obećavali.

32. Svjedok N. A. je iskazao (stranice 198-200), da je vlasnik obrta koji svoju djelatnost obavlja u poslovnom prostoru u U., G. M. 3, te da se radi o trgovačkoj djelatnosti, a da je ranije u istom poslovnom prostoru bila slastičarna, punih 40 godina, u kojoj su kao zakupci radili njegov otac i djed A. A., a nakon toga i on. Djed da je od jedne šupe izgradio poslovni prostor-slastičarnu, a zauzvrat da je stanarima u toj zgradi trebao sagraditi kuhinju i wc na 1. i 2. katu. Za taj poslovni prostor da su Gradu plaćali najamninu u protuvrijednosti 1.000,00 maraka, a kasnije 500 eura i da ta najamnina nije nikada bila umanjivana na ime izvršenih ulaganja, te da oni posjeduju i uplatnice o plaćenoj najamnini iz kojih se to može vidjeti. Djed A. A. da je bio u posjedu tog poslovnog prostora još od 1976. ili 1977., pa do 1997., kad je otišao u mirovinu i da je on bio naveden kao zakupac u Ugovoru o zakupu od samog početka, pa do zadnjeg sklopljenog ugovora 2003., a nakon njegovog odlaska u mirovinu, da taj poslovni prostor nije bio prenesen, niti je ugovor sklopljen, ni s njim, a ni s tuženikom. Tuženik da je predao Gradu Umagu zahtjev da se taj poslovni prostor prenese na njegovo ime, međutim da nisu dobili nikakav odgovor Grada i da ne znaju zbog čega Grad nije htio zaključiti ugovor o zakupu ni s njim, a ni s tuženikom, a niti da je itko od njih tražio da napuste poslovni prostor. Obzirom da nemaju nikakav ugovor o zakupu od 2006. pa nadalje, da nisu plaćali zakup za predmetni poslovni prostor, a niti da im je Grad to fakturirao. U tijeku 2002., 2003. i 2004., da su imali građevinske radove u ulici G. M., zbog čega da kroz to razdoblje nisu mogli obavljati djelatnost, kao i prije toga punih pet godina, jer da se u tom dijelu radio park i fontana, te da su se uređivale okolne zgrade i obavljali neki arheološki radovi, a da su u tom istom razdoblju, za taj poslovni prostor platili najamninu u sveukupnom iznosu od 300.000,00 kn. Raniji pročelnik za komunalne djelatnosti da im je obećao da će im se zbog tih radova umanjiti zakupnina, međutim da su mu iz Grada ponudili samo anex ugovora na ime pokojnog djeda, za svega tri godine, pa da taj anex nije htio potpisati. Tijekom 2006. godine da je bio raspisan natječaj za taj poslovni prostor i da je on bio jedini ponuđač na natječaju, koji da je poništen, a da ne zna razlog tome, jer da je uredno podmirio zakupninu. U taj poslovni prostor da je investirano u tri navrata, nakon ulaganja koje je izvršio djed, odnosno da je on u dva navrata, tijekom 1991. i 2015., investirao u taj poslovni prostor ali da izvršena ulaganja nisu nikad vraćena ni djedu, ni ocu, a ni njemu. Ostalim zakupcima da su radi naknade štete zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti, bile stopirane ili umanjene zakupnine u vrijeme vršenja radova, a da njima to nije bilo omogućeno, već da mu je odgovoreno da su njegova potraživanja u zastari. Negdje u tijeku 2010., da je G. U. zatražio iseljenje iz poslovnog prostora, a nakon što je njegov otac podnio tužbu protiv Grada za stjecanje prava vlasništva na tom poslovnom prostoru. Osim toga, G. U. da mu je bio isključio struju i da na svaki način nastoji opstruirati njegov rad u tom poslovnom prostoru, za koji i dalje ne plaća najamninu. Otac i on da su plaćali zakup i javne površine ispred objekta za taj poslovni prostor i nakon prestanka ugovora o zakupu. Nakon 2006. da nije ostvarivao nikakvu dobit radom u tom poslovnom prostoru, jer da su Janjevci iz susjednog poslovnog prostora, svojom robom zakrčili pristup do predmetnog poslovnog prostora, zbog čega da je bio primoran zatvoriti poslovni prostor, a poslije toga da su od strane G. U. bile postavljene betonske vaze koje su i danas tamo, a osim toga da su tamo vršeni i radovi.

33. Svjedok D. S. je iskazao (stranice 196-198), da se 1983. godine zaposlio u O. B., kao tajnik OSIZ-a za stambene poslove, a kasnije da se to spojilo u stambeno- komunalne poslove, a kad su ukinuti SIZ-ovi, da je radio na radnom mjestu referenta za stambeno-komunalne poslove, te da se njegova nadležnost protezala na cijelu B., pa tako i na G. U.. Kad je počeo raditi,

taj poslovni prostor u ulici G. M., u U. da je bio slastičarna, koju je tada držao A. H., otac tuženika. A. H., ali i druge osobe koje su

dobile na korištenje prostore u G. U., da su ulagali u te prostore da bi ih priveli namjeni, pa da su počeli tražiti povrat uloženih sredstava, od tadašnjeg OSIZ-a (Općinska samoupravna interesna zajednica). Obzirom da pravno nije bio reguliran način povrata i obračun izvršenih ulaganja, da je skupština SIZ-a 1987. godine donijela odluku o načinu vraćanja tih sredstava koja su zakupci uložili u uređenje poslovnih prostora. Tom odlukom da je bilo određeno pod kojim uvjetima i tko ima pravo na povrat uloženih sredstava, pa kad je svjedoku predočena Odluka o usklađivanju zakupnina na listovima 104 do 105 spisa, svjedok je potvrdio da je to odluka skupštine SIZ-a o kojoj je govorio, a kad su svjedoku predočene rukom pisane tablice na listovima 101 do 103 spisa, odgovorio je da je u tim tablicama bio prikazan način povrata uloženih sredstava od strane zakupnika, a sukladno navedenoj odluci skupštine SIZ-a. Povrat uloženih sredstava da je bio uređen na način, da je sukladno spomenutoj odluci za iznos ulaganja veći od 10.000.000,00 tadašnjih dinara, bilo predviđeno vraćanje u roku od 10 godina; za iznos ulaganja od 5.000.000,00- 10.000.000,00 tadašnjih dinara, u roku od 8 godina, a iznosi ulaganja manji od 5.000.000,00 tadašnjih dinara, trebali su se vraćati u razdoblju od 5 godina. Računovodstvo SIZ-a da je prema podacima stručnih komisija SIZ-a, koje su vršile procjenjivanje ulaganja u pojedine poslovne prostore, izvršilo obračun na način da je od mjesečne zakupnine, odbijalo odgovarajući iznos ulaganja, ovisno o tome o kojoj se visini i roku vraćanja tih ulaganja radilo. Pod rednim brojem 23. da je u predočenim tablicama naveden Hamzai Abdulbari, te da iz tablice proizlazi da je iz ukupnog iznosa zakupnine od 115.619,79 tadašnjih dinara, odbijen iznos vlastitih ulaganja od 13.511,00 dinara mjesečno, a da je ukupan iznos vlastitih uloženih sredstava procijenjen na 810.670,00 tadašnjih dinara. Prema spomenutoj odluci da je Hamzai Abdulbariju, iznos izvršenih ulaganja trebao biti vraćen u roku od 5 godina, obzirom na ukupan iznos izvršenih ulaganja. Međutim, kako su ti OSIZ-i kasnije ukinuti, da ne zna je li mu zaista taj ukupan iznos izvršenih ulaganja i vraćen, ali da je svim takvim zakupcima početno bila smanjena zakupnina i da su oni ispočetka plaćali smanjenu zakupninu od 1987., pa sve dok nisu ukinuti OSIZ-i, negdje početkom 1990.-ih godina, pa da zbog toga ne zna da li su ulaganja izvršena po zakupcima, njima doista i vraćena. Procjena izvršenih ulaganja za poslovne prostore da je bila izvršena prije donošenja predmetne odluke iz 1987. godine te da osim tablica na listovima 101-103 spisa, nisu donošene nikakve pojedinačne odluke kojima bi se za svaki poslovni prostor, utvrđivao ukupan iznos izvršenih ulaganja od strane zakupca, iznos koji se treba vratiti i u kojem razdoblju, već da je prema izvršenim procjenama od strane stručnih komisija OSIZ-a, koje su oni predavali financijskoj službi, financijska služba vršila obračun sukladno donesenoj odluci, a kako je to navedeno u navedenim tablicama. Stručna komisija da bi izašla na lice mjesta, u poslovni prostor, u nazočnosti zakupnika, da bi zakupnik komisiji naveo i pokazao sve radove koje je izvršio za uređenje poslovnog prostora te da bi potom komisija procijenila vrijednost izvedenih radova, što da bi zakupnik potpisao. Oni da su stranke nezadovoljne procjenom, upućivali na pokretanje sudskih postupaka, obzirom da protiv odluke skupštine SIZ-a, nije postojalo pravo žalbe, ali da se ne sjeća da li su stranke takve postupke i pokretale. Navedena odluka skupštine SIZ-a da je bila donesena i da je bila u primjeni, te smatra da se sva potrebna dokumentacija mora nalaziti u arhivi SIZ-a.

34. Svjedokinja N. V. je iskazala (stranice 221-223), da je radila kao referent na investicijama i održavanju objekata u SIZ-u O. B., u vrijeme kad je predmetni prostor bio dodijeljen predniku tuženika H. A., da se sjeća

da je bila na bodovanju, te da je bila sačinjena bodovna lista i da nije bio proveden javni natječaj, jer da se radilo o neuređenom prostoru, koji je u naravi predstavljao šupu. Na području G. U. da je tada bila akcija da se takvi prostori u prizemlju starih zgrada, pretvore u poslovne prostore. U bodovnoj listi da su se takvi prostori bodovali s malo bodova, kao šupa, a u ugovorima o zakupu, koji da su potom sklapani, da je bilo navedeno, kao i u ovom slučaju, da će zakupac o svom trošku urediti i osposobiti taj prostor, u poslovni prostor, time da će mu se uložena sredstva vratiti kroz smanjenu zakupninu. Zbog toga, da su takvi zakupci plaćali nerealno niske zakupnine, umanjene za određeni postotak, što da je bilo definirano ugovorom, ovisno o visini ulaganja i povratu tog iznosa kroz određeni period, a kroz tako smanjene zakupnine. Ugovorom da je bilo definirano i da u slučaju napuštanja poslovnog prostora, neće biti povrata tako uloženih sredstava u uređenje i opremanje prostora. To sve da se događalo za vrijeme dok je još postojala O. B. i da je o tome postojala odluka O. B..

Zainteresirana osoba da bi se javila komisiji, koja je bila formirana u SIZ-u, odnosno fondu, nakon čega da bi komisija formirana od tri člana, izašla na lice mjesta, zajedno sa zainteresiranom strankom, te da bi se sačinio zapisnik o zatečenom postojećem stanju, kojeg da su potpisali svi prisutni. Nakon toga, da bi se sačinila bodovna lista, koja da je sadržavala niz podataka o tome gdje se taj prostor nalazi, u kakvom je stanju, koje je kvadrature i slično, na temelju čega bi se izračunala zakupnina za taj prostor, međutim da se radilo o zakupnini za prostor kakav je bio zatečen, a ne o zakupnini za poslovni prostor kakav je on trebao biti. Na temelju tih podataka da je kasnije sačinjen ugovor o zakupu, kojeg da su potpisali tadašnji tajnik SIZ-a i zainteresirana osoba, kao zakupnik. Zakupnina da je bila umanjena već u samom ugovoru i da se plaćala većinom gotovinski, na blagajni SIZ-a. Kad je svjedokinji predočena rukom ispisana tablica na listovima 101-103 spisa i Odluka Skupštine SIZ- a u stambeno-komunalnoj djelatnosti o usklađivanju zakupnina od 10.11.1987. godine, izjavila je da joj predočene tablice poznate, a da se ne sjeća da je ikad vidjela predočenu joj Odluku o usklađivanju zakupnina, niti da bi po toj Odluci postupali u svom radu. Nakon što bi zakupac uredio prostor šupe i priveo ga namjeni kao poslovni prostor, da bi došao u SIZ i predočio troškovnik o izvršenom ulaganju, a potom da bi komisija SIZ-a izašla na lice mjesta i provjerila da li su radovi navedeni u troškovniku i izvršeni, odnosno da bi SIZ donosio odluku o tome koji će se iznos priznati na ime izvršenih ulaganja, prema tablici u kojoj su bile utvrđene cijene pojedinih radova, odnosno materijala, koji se ugrađivao. U ovisnosti od visine ulaganja, da je bio određen rok u kojem će se ta ulaganja kroz zakupninu vratiti, pa u slučaju da se radilo o većem ulaganju, da je i rok za povrat ulaganja bio dulji, sve obzirom na to da je postotak koji se mjesečno vraćao i za koji se umanjivala zakupnina, bio uvijek isti. Predočene tablice na listovima 101-103 spisa, da su sačinjavale i ispunjavale osobe zaposlene u računovodstvu. Kad je svjedokinji predočen ugovor o zakupu poslovne prostorije na stranicama 232-234 spisa i zapisnik na stranicama 235-238 spisa, svjedokinja je iskazala da je u tom konkretnom slučaju bila na licu mjesta i da je tu zakupnina bila umanjena za 50 %, na ime izvršenih ulaganja, te da predmetni zapisnik, odnosno ugovor o zakupu, potvrđuju njene navode.

Temeljem tog ugovora, odnosno zapisnika, da je bila umanjena zakupnina za prostor, koja da se obračunavala prema stanju prostora kao da se radi o šupi, tj. prema zatečenom stanju prostora prije adaptacije, time da se svima, a obzirom da se ugovor sklapao prije izvršene adaptacije, zakupnina za poslovne prostore na području cijele O. B. u startu umanjivala za 50%, a da se razlikovalo jedino razdoblje u kojem će se vraćati uložena sredstva u adaptaciju, jer da je to ovisilo o visini uloženih sredstava. Zakupnina u tako umanjenom iznosu, da se plaćala do povrata uloženih sredstava, a nakon toga da bi se obračunavao puni iznos zakupnine, o čemu da je brigu vodilo računovodstvo, koje je posjedovalo kartice u kojima su bile naznačene sve te stavke, odnosno ukupan iznos ulaganja, koliko je od toga bilo uplaćeno te preostali iznos koji je još trebalo vratiti. Svjedokinja je iskazala da joj nije poznato je li u ovom slučaju zakupcu u cijelosti namiren iznos uloženih sredstava u adaptaciju. Kad je svjedokinji predočeno da iz ugovora o zakupu poslovne prostorije zaključenom s prednikom tužitelja dana 20.02.1978., tj. u dopuni istog u toč. 4., navedeno da je, ukoliko dođe do raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora, prije nego što će uložena sredstva biti povraćena zakupcu, zakupodavac obvezan neamortizirani dio povratiti zakupcu, svjedokinja je odgovorila da se toga ne sjeća, ali da pretpostavlja da je u kasnijem razdoblju, kad je poslovnim prostorima gospodario Fond, u ugovore o zakupu bila unošena odredba o nevraćanju uloženih sredstava, ukoliko zakupac napusti poslovni prostor prije nego što mu se kroz smanjenu zakupninu ta sredstva povrate, odnosno da bi se zakupac ugovorom odrekao tih sredstava koja je uložio.

35. Iskazi naprijed navedenih svjedoka (osim N. A.) odnose se na iskazivanje glede tužbenog zahtjeva za predaju posjeda i protutužbenog zahtjeva o kojima je već pravomoćno odlučeno.

36. Tuženik A. A., se u svom stranačkom iskazu (stranica 225),

pridružio navodima iz iskaza svjedoka, svog sina N. A., te je uz to izjavio da mu je pokojni otac pričao na koji je način on stekao poslovni prostor i da je vršio ulaganja u isti, te da mu sredstva koja je uložio u taj poslovni prostor, da bi ga priveo svrsi, nisu nikad vraćena. Otac da je plaćao zakupninu putem banke, ali da se ne sjeća u kojim iznosima i da se ne može očitovati o tome je li ta zakupnina bila realno utvrđena. Pokojni otac da je negdje 1977. ili 1978. vršio znatna ulaganja, ne samo u poslovni prostor za njihove potrebe, već da je i stanarima u zgradi sagradio kupatilo i kuhinju, pa da se radilo o velikim ulaganjima, jer da je taj poslovni prostor prethodno bio šupa. S ocem da je počeo raditi u slastičarni još od samog početka, kad je taj poslovni prostor i otvoren, odnosno 1977. ili 1978. godine i da mu otac nikada nije rekao da bi mu zakupnina bila smanjena. Jedne prilike kad je u U. bilo veliko nevrijeme, da je predmetni poslovni prostor bio poplavljen te da usprkos obećanjima G. U., njima nikad ništa od toga nije bilo nadoknađeno, niti im je G. U.

išta od tih ulaganja nadoknadio.

37. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a što nije ni sporno, utvrđeno je da je tužitelj G. U. vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na k.č.br. 2306/1 k.o. U., u U., G. M. 3 (ranije A. G. 3), kako to proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list 65 spisa), da je tuženik u parnici vođenoj pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-509/2015 (ranije P-461/2010), bezuspješno pokušavao dokazati da je on vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ali je njegov zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva pravomoćno odbijen kao neosnovan, a nije sporno ni to da se tuženik nalazi u posjedu navedenog poslovnog prostora, te da se nalazio i za svo utuženo razdoblje, što je isticao i u spomenutoj parnici pod poslovnim brojem P-509/2015 (ranije P-461/2010), te nije sporno ni to da tuženik za korištenje poslovnog prostora, u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnost, a sada trgovačku djelatnost, ne plaća nikakvu zakupninu, ni naknadu, niti je na poziv tužitelja da izvrši uplatu dospjelih, a nepodmirenih dugovanja i poslovni prostor vrati u posjed tužitelju, po istome postupio.

38. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim, kao vlasnik, od tuženika traži isplatu naknade, na ime stečenog korištenjem poslovnog prostora tužitelja, bez valjanog pravnog osnova, ne plaćajući tužitelju nikakvu naknadu, u razdoblju od 5. listopada 2006. do 5. kolovoza 2022., sud je primijenio odredbe čl. 165. st. 1. i 2. ZV-a kojima je propisano: "(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. (2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana."

39. Tuženik je istakao prigovor zastare dijela tog potraživanja, međutim tuženikov je prigovor neosnovan, jer je tuženik nepošten posjednik, koji je znao da poslovni prostor nije njegovo vlasništvo i da njegov posjed nema pravnu osnovu u pravnom poslu, jer nije zaključen nikakav novi pismeni ugovor o zakupu, ni u zakonu, a ni u sudskoj odluci, pri čemu tuženik nije osporio da je i nakon isteka Aneksa ugovora, nastavio koristiti poslovni prostor za obavljanje djelatnosti i da se nalazi u njegovom posjedu, pa zastara u ovom slučaju počinje teći tek od predaje poslovnog prostora u posjed tužitelju, pri čemu zastara nastupa u roku od tri godine od dana predaje poslovnog prostora (čl. 165. st. 2. ZV-a), slijedom čega zastarni rok nije ni počeo teći.

40. Međutim, tužitelj ostvaruje pravo na isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora i prije predaje istog u posjed tužitelju, pa tužitelj svoj kondikcijski zahtjev može kumulirati sa zahtjevom za predaju nekretnine u posjed, ukoliko za to postoje i drugi zakonski uvjeti u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, odnosno ako je tuženik nepošteni posjednik, pa su u ovom slučaju ti uvjeti ostvareni.

41. Ocjenjujući sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tuženik nesavjestan posjednik od isteka zakupnog odnosa, temeljem posljednjeg Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 03.10.1998., odnosno Anexa na taj Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 03.10.1998., sklopljenog dana 22. rujna 2003., kojim je produljen zakup poslovnog prostora u U., G. M. 3, za sljedeće tri godine, tj. do 3. listopada 2006., dok su ostale odredbe Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 1998., ostale na snazi nepromjenjive, pa tako i odredba čl. 14. Ugovora, kojom je propisano da je ugovor o zakupu zaključen na određeno vrijeme i da prestaje istekom roka na koji je zaključen, pa je stoga zakupni odnos u ovom slučaju prestao s danom 3. listopada 2006. i tuženik je to znao, jer je poslovni prostor koristio zajedno sa svojim sada pokojnim ocem, a da nikakvu zakupninu nije plaćao, što tuženik ni ne spori, pa je stoga tuženik nepošteni posjednik od 4. listopada 2006. Pri tome, dopisom tužitelja od 27.07.2010., upućenom tuženiku (list 15), tuženik se izvješćuje da je ugovoreni rok korištenja poslovnog prostora u U., G. M. 3,

površine 80,00 m2 , istekao dana 3. listopada 2006. te da je zakupnik u roku od 8 dana od prestanka ugovora, dužan predati poslovni prostor slobodan od osoba i stvari, pa sama izjava tužitelja o odustanku od ugovora o zakupu, nema pravni značaj, jer je ugovor već prestao istekom roka na koji je zaključen.

42. Pogrešan navod iz računa broj 3983960 od 05.03.2008. (list 97), da na dan 05.03.2008., dugovanje za prethodno razdoblje iznosi 0,00 kn, odnosi se na zakupninu, a ne na korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove, pri čemu nije sporno da u tom razdoblju, ni tuženik, a ni njegov prednik nisu imali zaključen ugovor o zakupu, a u svom dopisu od 31.08.2009. (listovi 34-35), tuženik i sam navodi da je svjestan svog duga prema tužitelju, koji se odnosi na zadnjih nekoliko godina i da ga je voljan podmiriti, pa iskaz stanja duga u navedenom računu nije relevantan. 43. Tužitelj potražuje naknadu za stečeno bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a, jer je tuženik u navedenom razdoblju od 5. listopada 2006. do 5. kolovoza 2022., koristio i koristi poslovni prostor tužitelja, bez valjanog pravnog osnova, ne plaćajući tužitelju za sve to vrijeme, nikakvu naknadu, pa sud smatra da tužitelj ima pravo na tu naknadu.

44. Naime, odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

45. Tužitelj zahtijeva naknadu za stečeno bez osnove, u vidu izgubljene zakupnine za navedeni poslovni prostor u iznosu od 1.061.256,00 kn, koji predstavlja zbroj mjesečnih zakupnina za razdoblje od 5. listopada 2006. do 5. kolovoza 2022., i to:

- sukladno Odluci Gradskog vijeća G. U. o uvjetima i postupku natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora od 28.11.1997., (listovi 110-111) i Odluci Gradskog vijeća G. U. o izmjeni i dopuni Odluke o uvjetima i postupku natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora, od 12.06.1998., (list 109), u početnom iznosu mjesečne zakupnine od 3.912,00 kn, za razdoblje od 5. listopada 2006. do 5. svibnja 2007.,

- sukladno Odluci Gradskog vijeća G. U. o načinu davanja poslovnih prostora u zakup, od 19.04.2007., s tabelarnim prikazom (listovi 112-118), u iznosu mjesečne zakupnine od 5.360,00 kn (67 kn x 80 m2), od 05.lipnja 2007., do 5. prosinca 2011.,

- sukladno Odluci Gradskog vijeća G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora u vlasništvu G. U., od 22.12.2011., s tabelarnim prikazom, u iznosu mjesečne zakupnine od 4.640,00 kn (58 kn x 80 m2), za razdoblje od 5. siječnja 2012., do 5. prosinca 2013.,

- sukladno čl. 7. st. 2. Odluke Gradskog vijeća G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 10.10.2013., (listovi 139-147), mjesečna zakupnina je uvećana za pripadajući porez na dodanu vrijednost, pa sukladno navedenom, mjesečna zakupnina za mjesec siječanj 2014. iznosi 5.800,00 kn (4.640,00 kn + PDV 25%, u iznosu od 1.160,00 kn),

- sukladno navedenoj Odluci Gradskog vijeća G. U. o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, od 10.10.2013. i čl. 18. Pravilnika Gradonačelnika G. U.

o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 22.01.2014., od 5. veljače 2014., pa nadalje, tj. do 5. kolovoza 2022., iznosi 6.000,00 kn (60,00 kn x 80 m2) + PDV 25%, u iznosu od 1.200,00 kn).

46. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju naknadu za korištenje poslovnog prostora nakon prestanka Ugovora o zakupu, budući je i dalje u njegovom posjedu. Iako tuženik osporava visinu obračunate izgubljene zakupnine, obzirom na površinu predmetnog poslovnog prostora, lokaciju istog te vrstu djelatnosti koju je tuženik obavljao u istom, sud je utvrdio da je izračun naknade tj. izgubljene zakupnine, u skladu s prethodno navedenim Odlukama tužitelja i Pravilnikom Gradonačelnika, pa u cijelosti prihvaća kao osnovan iznos zatražene naknade u cijelosti, tj. u iznosu od 1.061.256,00 kn, te je obvezao tuženika na plaćanje navedenog iznosa, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, na koju tužitelj ima pravo, temeljem čl. 1115. ZOO-a, od uobičajenog dospijeća svakog mjesečnog iznosa petog dana u mjesecu za tekući mjesec, kako to proizlazi iz priloženih ugovora o zakupu (listovi 66-69, 76-80 i 82-86).

47. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke Presude.

48. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi parnični trošak, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužitelj je zatražio trošak za pristup sudu na šest ročišta, u iznosu od 336,00 kn (6x28x2 kuna), te trošak sudskih pristojbi na tužbu 5.000,00 kn i presudu 5.000,00 kn, a što ukupno iznosi 10.336,00 kn, koji je trošak sud ocijenio potrebnim sukladno odredbama čl. 155 ZPP- a, pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke Presude.

49. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška, jer je parnicu u cijelosti izgubio, pa je stoga odlučeno kao u točki III izreke Presude.

50. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 13. listopada 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

.