1

Poslovni broj: Gž-159/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-159/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Z. h. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice D. R., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2155/2022-33 od 20. listopada 2023., 20. ožujka 2024., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2155/2022-33 od 20. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-4868/2019 od 17. lipnja 2019., kojim se nalaže tuženici D. R. iz Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o., Z., OIB: ..., iznos od 30,24 eur1/227,82 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. kolovoza 2018.,

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. rujna 2018.,

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. listopada 2018.,

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. studenog 2018.,

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. prosinca 2018.,

-na iznos od 5,04 eur/37,97 kuna od 17. siječnja 2019.,

do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici D. R. naknaditi tužitelju Z. H. d.o.o. trošak postupka u iznosu od 137,70 eur/1.037,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 3. studenog 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud poništi prvostupanjsku presudu i otkloni nedostatke te presudom konačno riješi pravnu stvar uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Parničnom postupku prethodio je postupak kod javnog bilježnika u kojem je javna bilježnica I. L. iz Z., po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 227,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-4868/2019 dana 17. lipnja 2019. kojim je prihvatila prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja.

 

5.1. Tuženica je kao ovršenica podnijela prigovor u kojem je osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer da nikada nije zaprimila spremnik za odvoz komunalnog otpada iako je isti tražila, pa da joj tužitelj ne pruža uslugu odvoza otpada.

 

5.2. Prvostupanjski sud je na temelju predloženih dokaza utvrdio da je tuženica vlasnica objekta na adresi u Z., i da se vodi u matičnim evidencijama tužitelja kao obveznik i korisnik usluge odvoza otpada.

 

5.3. Iz izvoda iz poslovnih knjiga i računa prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj na ime usluga odvoza otpada potražuje za razdoblje od srpnja 2018. do zaključno sa prosincem 2018. za svaki mjesec iznos od 37,97 kn ili ukupno 227,82 kn, dok zakonsku zateznu kamatu na mjesečne iznose glavnice potražuje od njihovog dospijeća pa do isplate. Pojedini mjesečni iznosi dospijevaju sa 15. danom u idućem mjesecu za prethodni mjesec.

 

5.4. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica kao vlasnica nekretnine na adresi ... koristila predmetnu nekretninu, da je tužitelj slao račune tuženici te da tuženica nije tvrdila da je obavljanje komunalne usluge osigurala na drugi način niti da predmetnu nekretninu ne koristi. Sama tuženica je koristila uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, ali ne na način koji bi bio u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., 73/17.; dalje: ZOGO) i Općim uvjetima poslovanja s korisnicima („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4/15.; dalje: Opći uvjeti), već je svoj otpad odlagala u tuđe kontejnere koji su udaljeni od njezine kuće četiri autobusne stanice.

 

5.5. Prvostupanjski sud navodi kako je obveza plaćanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada sukladno članku 30. stavak 1. i 5. ZOGO-a zakonska obveza, koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada, pa je stoga tuženica kao vlasnica i korisnica nekretnine i osoba koja proizvodi otpad u obvezi plaćati uslugu tužitelja.

 

5.6. U odnosu na tvrdnju tuženice da joj nije dostavljen kontejner prvostupanjski sud navodi da su člankom 5. Općih uvjeta propisane obveze korisnika te da je između ostalog u točki 4. navedenog članka propisano da je korisnik usluge dužan preuzeti od davatelja usluge standardizirane spremnike za otpad. Tuženica da nije dokazala da je tražila spremnik za odlaganje otpada, iako je to bila dužna prema navedenom članku Općih uvjeta, a niti da bi tužitelja usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi obavijestila da nema spremnik za prikupljanje otpada. Činjenica da tužitelj u smislu članka 33. stavak 3. ZOGO-a nije dokazao da je vodio evidenciju o pruženoj usluzi, da ne znači da tuženica nije koristila uslugu tužitelja jer je tijekom postupka utvrđeno da je istu koristila, kako je to obrazloženo u točki 17. prvostupanjske odluke. Cijena usluge prikupljanja komunalnog otpada da je obračunata sukladno članku 33. stavak 1. i 2. ZOGO-a, a visina naknade za odvoz komunalnog otpada u utuženom razdoblju da je dobivena umnoškom zaduženog volumena spremnika od 80 l, broja mjesečnih odvoza i cijene od 0,09622 kn/l. Tuženica da je uredno primala račune i da istima nije prigovarala.

 

5.7. Zbog toga je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog javne bilježnice I. L. iz Z. broj Ovrv-4868/2019 od 17. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 30,24 eura/227,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, kako je to specificirano.

 

5.8. U odnosu na odluku o trošku prvostupanjski sud je primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a te je sukladno stavu sudske prakse odlučio o troškovima cjelokupnog postupka, dakle, o troškovima koji su nastali u postupku koji je prethodio parničnom postupku i onima nastalim u parničnom postupku, a visina je utvrđena na temelju  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).

 

6. U svojoj žalbi tuženica navodi kako istu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda sadrži nedostatke zbog kojih je ista nerazumljiva te se ne može ispitati i istovremeno je nejasna i proturječna.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge koji nisu kontradiktorni dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud, povodom žalbi stranaka, pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Ostali žalbeni razlozi ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a temeljem toga i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

7.1. U sporu male vrijednosti kao što je ovaj (sporovi do 1.320,00 eura/10.000,00 kn) žalba se ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već je drugostupanjski sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

 

7.2. Polazeći od činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ocjena je ovog suda da je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci, zbog čega je ovaj sud odbio žalbu tuženice primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška, a koju tuženica osporava u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

Koprivnica, 20. ožujka 2024.