Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-59/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. studenog 2021. broj K-Us-4/2019., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog Z. P. i njegovog branitelja, odvjetnika H. K.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog Z. P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog Z. P. da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u prvostupanjskoj presudi, te je optuženik na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, nakon čega je, na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava sedam mjeseci, a dio kazne zatvora od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine, koje počinje teći nakon izdržane kazne zatvora, ne počini neko novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 77. KZ/11. od optuženog Z. P. oduzeta je imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom u iznosu od 9.100,00 (devettisućasto kuna).

3. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na strožu kaznenopravnu sankciju.

4.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku H. K., navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazneno pravnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi, kao i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje i raspravljanje, a zatražena je i obavijest o sjednici.

4.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Javni dio sjednice vijeća održan je u prisutnosti optuženog Z. P. i njegovog branitelja, odvjetnika H. K., a, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o sjednici uredno izvješten.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik navodi da o odlučnoj činjenici koja se odnosi na subjektivni element djela postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude te iskaza i isprava u spisu, kao i da su razlozi presude nejasni i proturječni.

8.1. Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, pobijana presuda nije nerazumljiva i nema proturječnosti u razlozima presude s iskazima i ispravama u spisu, jer obrazloženje sadrži jasne i određene razloge o odlučnoj činjenici u odnosu na subjektivni element djela.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je u pogledu te odlučne činjenice u obrazloženju pobijane presude dao razumljive i odgovarajuće razloge (točka 14.2. pobijane presude) iz čega proizlazi da je optuženik počinjenjem kaznenog djela imao namjeru uzimanjem novca iz blagajne operativnih troškova nepripadno se okoristiti u iznosu od 30.100,00 kuna, ali s obzirom na to da je u razdoblju koje je nakon toga uslijedilo vratio dio sredstava u iznosu od 21.000,00 kuna, u optuženom razdoblju je u konačnici stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 9.100,00 kn. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog postupovnih povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. na koju neosnovano ukazuje optuženik.

9. Jednako tako, protivno žalbenim navodima pobijana presuda se ne temelji na nezakonitim dokazima, "iskazu svjedoka H. Z., rokovnika i datotekama", čime optuženik ukazuje na postupovnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. iako se na nju izričito ne poziva, jer je o zakonitosti tih dokaza već odlučeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kov-US-9/2016. od 4. travnja 2016. potvrđenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-52/2016-4 od 9. svibnja 2016.

10. Nadalje, optuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i osobnu ocjenu značaja i vjerodostojnosti iskaza svjedoka H. Z., tvrdi da je njegovo postupanje motivirano diskreditiranjem optuženika, i da je zapravo svjedok odgovoran za manjak u blagajni.

10.1. Iznijeti prigovori, iako ih optuženik navodi kao postupovne, sadržajno predstavljaju činjenične prigovore jer se njima zapravo nastoje dovesti u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

10.2. Međutim, opravdano je sud prvog stupnja iskaz svjedoka H. Z. ocijenio vjerodostojnim jer ga podupiru iskazi svjedoka te materijalna dokumentacija. Svjedok H. Z. je dosljedno i suglasno teretio optuženika, da je optuženik u više navrata tražio da mu preda određene iznose novca iz blagajne operativnih troškova izvan predviđene procedure, za privatne svrhe što mu je rekao sam optuženik, da je odbijao potpisati primitak novca, da je svjedok radi vlastite zaštite vodio svoju evidenciju svih nepropisnih isplata optuženiku, najprije u rokovniku, a nakon što ga je optuženik išarao, na računalu. O navedenom, svjedok H. Z. je obavijestio nadređene, svjedoka I. M., člana Povjerenstva … (koji nije ništa poduzeo) i R. L. koji je naposljetku obavijestio nadređene. Jednako tako upravo je svjedok H. Z. tražio od Ravnateljstva policije prilikom nadzora radi drugih nepravilnosti u radu optuženika da se izvrši i nadzor blagajne operativnih sredstava kada je utvrđen manjak od 9.100,00 kuna. Jednako tako valja reći da je životno razumljiva reakcija svjedoka H. Z., da se zbog straha za vlastitu sigurnost i egzistenciju nije mogao oduprijeti optuženiku kao nadređenom rukovoditelju kada je ovaj tražio isplate iz blagajne izvan predviđene procedure u privatne svrhe. Stoga, nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženika da je upravo svjedok H. Z. odgovoran za manjak u blagajni, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako izvedeni dokazi, jasno upućuju na optuženika kao počinitelja.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon te utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 291. stavak1. KZ/11., a kako je to opisano u izreci pobijane presude.

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je od optuženika pozivom na odredbu članka 77. KZ/11. oduzeta imovinska korist stečena počinjenjem kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11. u iznosu od 9.100,00 kuna jer nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu protupravnom radnjom, za koju je, suprotno optuženikovim žalbenim navodima, utvrđeno da ju je optuženik počinio. Stoga nisu od značaja navodi optuženika da je u odnosu na utvrđeni manjak zahtjev za oduzimanje imovinske koristi trebao biti postavljen u parnici protiv osobe (svjedoka H. Z.) kome je povjereno vođenje blagajne operativnih troškova.

13. Optuženi Z. P. žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, dakle, težu kaznu nego što je to bilo ranijom presudom.

13.1. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano optuženiku olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost s obzirom da se radi o policijskom službeniku od kojeg se očekuje poštivanje zakonskih propisa, dok je veću težinu trebalo dati činjenici da se radi o visoko pozicioniranom policijskom službeniku, da je njegovo ponašanje dovelo do narušenih odnosa između policijskih službenika kojima je rukovodio, da se radi o iskazanoj upornosti i dugotrajnosti počinjenja djela sa izravnom namjerom kao najtežim stupnjem krivnje, zbog čega se ovako blagom izrečenom kaznom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja.

13.2. Suprotno tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući odluku o kazni, je ocijenio da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11. od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako mu je pravilno olakotnim cijenjeno da je neosuđivan i obiteljske prilike (pri čemu istaknuta okolnost bolesti djeteta nije takvog značaja da utječe na visinu kazne u smislu da ona bude manja) dok mu je pravilno otegotnim cijenjena iskazana odlučnost i upornost počinjenja djela kroz dulji vremenski period.

13.3. Imajući na umu navedene okolnosti, suprotno žalbenim navodima, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji kazna zatvora od jedne godine i tri mjeseca upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Nadalje, imajući na umu sve navedeno, ocjena je i ovog suda, a suprotno žalbi državnog odvjetnika, da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je, unatoč činjenici da je zlouporabio svojstvo policijskog službenika prvostupanjski sud opravdano na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava sedam mjeseci, dok je dio kazne od osam mjeseci uvjetovan vremenom provjeravanja od tri godine, cijeneći da će se svrha kažnjavanja postići i izricanjem djelomične uvjetne osude. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

13.4. Slijedom svega navedenog nije mogla biti prihvaćena niti žalba državnog odvjetnika, a niti optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

14. Optuženik pobija žalbom i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, ističući da su troškovi nešto manji od navodno utvrđenog manjka i da je nejasno kojim se kriterijima sud vodio prilikom odmjeravanja.

14.1. Prije svega činjenica visine pribavljene imovinske koristi u odnosu na dosuđene troškove postupka nije od značaja jer se paušalna svota određuje obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka te materijalnim mogućnosti optuženika. S obzirom da je optuženik naveo da je zaposlen, sud je naložio plaćanje istih optuženiku, jer je zaključio da plaćanjem tih troškova ne bi bila ugrožena kako njegova egzistencija tako ni egzistencija osoba koje je u obvezi uzdržavati. Pritom se optuženik upućuje na odredbu članka 148. stavka 6. ZKP/08., prema kojoj, ako se okolnosti nemogućnosti plaćanja troškova postupka utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može optuženika rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova postupka.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija drugostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe državnog odvjetnika i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482.

ZKP/08. odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 13. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.