Poslovni broj: Usž-1998/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RKT Župa Sv. K., Z., zastupan po opunomoćenici Z. Z.-B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, i 2. Grada Z., Ureda za zastupanje, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2522/21-12 od 9. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2522/21-12 od 9. ožujka 2022.
godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/17-01/525, urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 12. svibnja 2021. i djelomičnog rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravnopravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Središnji odsjek, klasa: UP/I- 942-01/05-01/58, urbroj: 251-14-11-1/007-17-68 od 21. kolovoza 2017. godine. Navedenim rješenjem je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo dijela zemljišta oznake zkč.br. 196 k.o. S. K. koji odgovara danas zkč.br. 3290, sve pobliže opisano u izreci navedenog rješenja.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je presuda donesena bez provođenja rasprave za što nisu bili ispunjeni uvjeti te je strankama morala biti dana mogućnost raspravljanja, a sudu donošenje odluke na temelju rezultata dokaznog postupka posebno imajući u vidu osnovna načela upravnog spora. Napominje da je još u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog upravnog rješenja zatražio provedbu dopune postupka radi utvrđenja potrebnog činjeničnog stanja za donošenje zakonite odluke o pravima predlagatelja na što se tužena strana oglušila, a sada prvostupanjski upravni sud koji je donio svoju odluku na temelju osporavanog postupanja upravnog tijela. Činjenično stanje u pogledu privedenosti namjeni dijela zkč.br. 196 k.o. K. koja danas odgovara zkč.br. 3290 k.o. K. je ostalo neutvrđeno. Osim navoda o utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela iz pobijane presude ne slijedi da je sud prilikom njenog donošenja i proučavanja utvrđivao činjenično stanje i razmatrao tužbene navode već u jednoj rečenici navodi kako je oduzeta nekretnina u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. K. evidentirana kao fiskulturno igralište u društvenom vlasništvu s pravom korištenja NK P., a koje je potom zaključkom Grada Z. 1996 godine preuzeo Grad Z. u svoje vlasništvo. Tužitelj je već u svojoj žalbi isticao činjenicu neizgrađenosti građevinskog zemljišta obzirom na to da je zbog suprotnog zaključka o navodnoj izgrađenosti zemljišta prema stavu prvostupanjskog tijela odbijen tužiteljev zahtjev i utvrđeno pravo na naknadu, pa je obzirom na navode tužbe kako nije riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu niti su na istom izvedeni radovi, trebalo provesti postupak na okolnost korištenja nekretnine kao nogometnog igrališta jer je upravni sud dužan sporna pitanja raspraviti i provesti potrebne dokaze te iste i pribaviti. Svako pozivanje na odredbe Zakona o naknadi i "privedenost namjeni" ili eventualnoj primjeni članka 54. istog Zakona nije dopustiva i predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je ovdje bilo potrebno provesti raspravu i temeljem provedenih dokaza nesporno utvrditi sve činjenice i okolnosti vezane za status predmetnog zemljišta. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu uz naknadu troška sastava žalbe s pripadajućim PDV-om.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana, kao niti zainteresirane osobe kojima je također dostava poziva uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda zakonita te da istom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio zahtjev za naknadu oduzete imovine, konkretno nekretnine oznake k.č.br. 196, oranica ispod Z. u mjestu, ranije upisana u zk.ul. 11 k.o. S. K., za koju je utvrđeno da je bila upisana kao vlasništvo Župe u Z. Potom je utvrđeno da je predmetna nekretnina 26. ožujka 1946. godine eksproprirana i unesena u Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije (odluka Okružne komisije za agrarnu reformu u Z.), potom je odlukom Ministarstva poljoprivrede od 5. prosinca 1947. godine prenesena u novi zk.ul. 1846 k.o. S. K. kao vlasništvo općenarodne imovine pod upravom Ministarstva rudarstva FNRJ. Nekretnina je 6. studenoga 1948. godine na temelju rješenja Kotarske ekspropriacione komisije za kotar Z. 12. lipnja 1948. i 6. studenoga 1948. godine smanjena u površini formirano je više čestica, a dio čestica je podijeljen fizičkim osobama dok je drugi ostao upisan na općenarodnoj imovini. Prijašnja čestica zkč.br. 196 k.o. S. K. (koja je ovdje predmet postupka) odgovara kč.br. 3290, kč.br. 3263/1, kč.br. 3262, kč.br. 3261, dijelu kč.br. 3260 i dijelu kč.br. 3259 sve k.o. K. Predmetna nekretnina sada označena kao zkč.br. 3290 u naravi kuća broj 67A, M… pov. 223 m² i sportsko igralište pov. 14114 m² (ukupna pov. 14337 m²) upisana je kao vlasništvo Grada Z. Nadalje proizlazi da je u zapisniku Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige za k.o. K. od 17. siječnja 1966. godine predmetna nekretnina oznake zkč.br. 3290 označena kao fiskulturno igralište K. u pov. od 14337 m² i upisano tad kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist nogometnog kluba P. upisano u posjedovni list.
7. Neprijepornim proizlazi da je Gradska skupština Grada Z. 10. siječnja 1996. godine a na temelju zaključka o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvu Grada Z. uknjižila pravo vlasništva Grada Z. i provedeno brisanje društvenog vlasništva. Iz spisu priloženog zaključka od 10. siječnja 1996. godine proizlazi da je isti donesen na temelju odredbe članka 88a. stavak 1. Zakona o športu (Narodne novine, broj 60/92., 25/93., 11/94. i 77/95.). Prema odredbi članka 88. citiranog Zakona športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (poduzeća, ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze, a odredbama članka 88a. do 88i. razrađen je i sam postupak preuzimanja takvih nekretnina. Nadalje, iz navedenog zaključka proizlazi da je u popisu športskih objekata koji su preuzeti u vlasništvu Grada Z. navedeno upravo i predmetno nogometno igralište na lokaciji M… bb, S. K. označeno kčbr. 3290 k.o. K.
8. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo provelo i očevid na licu mjesta i to dana 5. listopada 2015. godine na kojem je utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja ograđeno i uređeno nogometno igralište s pripadajućim objektima na korištenju nogometnog kluba u K.
9. Prema tome, iz svega naprijed navedenog neprijeporno slijedi da je predmetna nekretnina zaključkom o preuzimanju športskih objekata postala vlasništvo Grada Z., da je isto privedeno namjeni do donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996. godine), pa dakle neprijepornim proizlazi da se radi o nekretnini koja je privedena namjeni do dana donošenja Zakona o naknadi, pa stoga nema uvjeta za povrat predmetne nekretnine tužitelju.
10. Kako prigovori tužitelja istaknuti u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer tužitelj i nije u tužbi predložio održavanje rasprave pred prvostupanjskim sudom to je riješeno kao u izreci na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, a u odnosu na zatraženi trošak na temelju odredbe članka 79. stavak 6. istog Zakona obzirom da tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 13. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
