REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Povrv 44/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristijane Matejčić, u pravnoj stvari tužitelja I. v. d. o. o. B., S.. I. 8, OIB, kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., 25. rujna 4, protiv tuženika S. R. iz Z., B. M. 9, OIB, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 13. rujna 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. V., odvjetnika u P., 13. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. P. posl. br. Ovrv 719/2020 od 30. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 4.610,84 kuna (četiri tisuće šesto deset kuna i osamdeset četiri lipe) / 611,96 eura[1] (šesto jedanaest eura i devedeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 111,51 kuna / 14,80 eura[1] od 28. prosinca 2019. do isplate,
– na iznos 121,12 kuna / 16,08 eura[1] od 26. veljače 2020. do isplate,
– na iznos 937,92 kuna / 124,48 eura[1] od 28. srpnja 2020. do isplate,
– na iznos 268,48 kuna / 35,63 eura[1] od 26. kolovoza 2020. do isplate,
– na iznos 1.180,15 kuna / 156,63 eura[1] od 26. rujna 2020. do isplate,
– na iznos 1.991,66 kuna / 264,34 eura[1] od 27. listopada 2020. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. P. posl. br. Ovrv 719/2020 od 30. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 72,38 kuna (sedamdeset dvije kune i trideset osam lipa) / 9,61 eura[1] (devet eura i šezdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. listopada 2019. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.
III. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. P. posl. br. Ovrv 719/2020 od 30. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 293,75 kuna (dvjesto devedeset tri kune i sedamdeset pet lipa) / 38,99 eura[1] (trideset osam eura i devedeset devet centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu 37,50 kuna (trideset sedam kuna i pedeset lipa) / 4,98 eura[1] (četiri eura i devedeset osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.687,50 kuna (tisuću šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) / 223,97 eura[1] (dvjesto dvadeset tri eura i devedeset sedam centi) u roku 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik V. P. donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv 719/2020 od 30. studenog 2020. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 4.683,22 kuna sa zateznim kamtama, nastali trošak ovršnog postupka 293,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka 37,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor 8. prosinca 2020. u kojem je osporio vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga. Podaci u navedenom izvatku nisu u skladu s podacima iz računa. Na izdanim računima obvezno je ispisati prethodno dugovanje, što je na izdanim računima i ispisano, ali se ti podaci razlikuju od navodnih dugovanja iz rješenja o ovrsi. Istaknuo je i prigovor zastare.
3. Po prigovoru tuženika, rješenjem Općinskog suda u N. Z. posl. br. Povrv 890/2021-2 od 7. rujna 2021. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom djelu ukinute sve provedene radnje (t. I.), dok je u odnosu na ostali dio postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (t. II.). U tom je rješenju upozoren tužitelj da je dužan najkasnije u podnesku pradanom sudu u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Upozoren je i tuženik da je dužan najkasnije u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenjice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
4. 1. Tužitelj je u podnesku od 24. rujna 2021. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u N. Z. jer su stranke u čl. 9. ugovora o isporuci vode kategorije "domaćinstvo" broj: 4-1/239-2017 od 10. kolovoza 2017. za slučaj spora ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta tužitelja.
4. 2. Zbog navedenog se Općinski sud u N. Z. rješenjem posl. br. Povrv-890/2021-6 od 29. listopada 2021. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu kao mjesno nadležnom
5. U podnesku od 24. rujna 2022. tužitelj je naveo da su navodi iz prigovora paušalni i usmjereni odugovlačenju postupka. Tuženiku je uredno isporučio ugovorenu uslugu te mu je za to izdao račune. Da je tuženik imao prigovora na račune, odnosno ispostavljenu uslugu, tada bi na te račune prigovorio, a što on nije učinio. Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u skaldu s odredbama Ovršnog zakona. Nije osnovan ni prigovor zastare jer je svaka pojedina tražbina utužena prije nastupanja roka zastare.
6. Tuženiku je podnesak tužitelja od 24. rujna 2022. uredno dostavljen 13. svibnja 2022. On se navode iz tog podneska nije očitovao.
7. U dokaznom postupku pročitani su izvod iz poslovnih knjiga od 12. studenog 2020. (str. 6), ugovor o isporuci vode kategorije „domaćinstvo“ od 10. kolovoza 2017. (str. 24) i računi sa specifikacijama (str. 35-41).
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu 4.683,22 kuna na ime isporučenih vodnih usluga za razdoblje od rujna 2019. do rujna 2020.
10. Stranke su 10. kolovoza 2017. zaključile ugovor o isporuci vode kategorija "domaćinstvo" broj 4-1/239-2017, kojim se tužitelj obvezao tuženiku kontinuirano isporučivati vodu za piće putem svoje vodovodne mreže na priključnom mjestu, a tuženik se obvezao da će račune za isporučene vodne usluge podmiriti do dana dospijeća naznačenog u računu. Na taj način između njih zasnovan je ugovorni odnos iz kojeg potječe utužena obveza, a što tuženik niti ne osporava u ovome postupku. Također, tuženik nije osporio da mu usluge za koje su izdani utuženi računi ne bi bile pružene od strane tužitelja.
11. Tuženik je osporio visinu utuženog potraživanja.
12. Na ime isporučenih vodnih usluga u razdoblju od rujna 2019. do rujna 2020. tužitelj je tuženiku izdao račune i to za rujan 2019. broj 190318234 na iznos 897,05 kuna s dospijećem 25. listopada 2019., za listopad i studeni 2019. broj 190397054 na iznos 111,51 kuna s dospijećem 27. prosinca 2019., za prosinac 2019. i siječanj 2020. broj 190464065 na iznos 121,12 kuna s dospijećem 25. veljače 2020., za razdoblje od veljače 2020. do lipnja 2020. broj 190627811 na iznos 937,92 kuna s dospijećem 27. srpnja 2020., račun za srpanj 2020. broj 190687886 na iznos 268,48 kuna s dospijećem 25. kolovoza 2020, za kolovoz 2020. broj 190718803 na iznos 1.180,15 kuna s dospijećem 25. rujna 2020. i za rujan 2020. broj 190764121 na iznos 1.991,66 kuna s dospijećem 26. listopada 2020. Tuženik je na svakom od tih računa bio upozoren o postojećem ranije dospjelom dugovanju.
13. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 12. studenog 2020. utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju po osnovi računa za rujan 2019. broj 190318234 72,38 kuna, računa za listopad i studeni 2019. broj 190397054 111,51 kuna, računa za prosinac 2019. i siječanj 2020. broj 190464065 121,12 kuna, računa od veljače 2020. do lipnja 2020. broj 190627811 937,92 kuna, račun za srpanj 2020. broj 190687886 268,48 kuna, računa za kolovoz 2020. broj 190718803 1.180,15 kuna i računa za rujan 2020. broj 190764121 1.991,66 kuna, ukupno 4.683,22 kuna.
14. U čl. 28. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014. 55/2016. i 73/2017.) određeno je da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu za koju se presumira da sadrži istinite i točne podatke sve dok onaj koji tvrdi suprotno to ne dokaže. Tuženik u ovom postupku nije naveo činjenice niti predložio dokaze kojim bi osporio visinu potraživanja tužitelja, pa su u tom pogledu prihvaćeni podaci iz izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga koji su u skladu s priloženim računima.
15. 1. Preostalo je za odlučiti o prigovoru zastare tuženika.
15. 2. U čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) je propisan jednogodišnji rok zastare za tražbine naknade za isporučenu vodu kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.
15. 3. Zastara naknade za isporučenu vodu za svaki mjesečni iznos počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to jest prvog dana nakon isteka mjeseca na koji se taj iznos odnosi. Za početak zastarnog roka nije odlučno kada je tužitelj odredio u računu datum dospijeća i pozvao tuženika na ispunjenje njegove novčane obveze, već kada je tužitelj, u skladu s čl. 215. st. 1. i čl. 173. st. 3. ZOO-a mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje te obveze, a to je tužitelj mogao učiniti već prvog dana nakon isteka mjeseca na koji se taj iznos odnosi, odnosno, kao što je opće poznato, u slučaju manjeg utroška vode nakon isteka dva ili više mjeseca na koje se iznos odnosi.
15. 4. S obzirom na to da je ovaj postupak pokrenut 27. studenog 2020. (podnošenjem prijedloga za ovrhu putem pošte preporučeno), a da je obveza tuženika za plaćanje usluge korištenja vode za rujan 2019. dospjela 1. listopada 2020., u odnosu na račun za rujan 2019. je protekao jednogodišnji rok unutar kojeg je tužitelj imao pravo potraživati ispunjenje obveze za utrošenu vodu. Potraživanje tužitelja za ostale utužene račune nije u zastari. Valja napomenuti da bi iznos od 72,38 kuna na ime utrošene vode za rujan 2019. bio u zastari i kada bi se uzelo da je datum dospijeća za taj mjesec 25. listopada 2019. budući da je ovaj ovršni postupak pokrenut nakon proteka jednogodišnjeg roka od toga datuma.
16. Prema čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje, a na temelju čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ju ispuniti.
17. U postupku je utvrđeno da tužitelj od tuženika osnovano potražuje 4.610,84 kuna na ime neplaćenih isporučenih vodnih usluga po osnovi računa za razdoblje od listopada 2019. do studenog 2019. Potraživanje po osnovi računa za rujan 2019. u iznosu 72,38 kuna je u zastari, pa u tom dijelu nije osnovan zahtjev tužitelja.
18. Na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate čija se stopa u ovom slučaju određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
19. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. P. posl. br. Ovrv 719/2020 od 30. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 4.610,84 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos 111,51 kuna od 28. prosinca 2019. do isplate, na iznos 121,12 kuna od 26. veljače 2020. do isplate, na iznos 937,92 kuna od 28. srpnja 2020. do isplate, na iznos 268,48 kuna od 26. kolovoza 2020. do isplate, na iznos 1.180,15 kuna od 26. rujna 2020. do isplate, na iznos 1.991,66 kuna od 27. listopada 2020. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena. Preostali dio platnog naloga kojim se tuženiku nalaže isplata 72,38 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. listopada 2019. je ukinut, a tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen kao neosnovan.
20. 1. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka.
20. 2. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti i o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu.
20. 3. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je u skladu s čl. 154. st. 5. ZPP-a naloženo tuženiku da mu u cijelosti naknadi opravdane troškove postupka.
20. 4. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i to na ime nagrade javnog bilježnika, troškova dostave rješenju te materijalne troškove uvećano za PDV u ukupnom iznosu 293,75 kuna, predvidivi ovršni trošak u iznosu 37,50 kuna, te trošak zastupanja kod sastava podneska od 24. rujna 2021. 500,00 kuna i pristupa ročištu 13. rujna 2022. 500,00 kuna, PDV na te iznose i sudsku pristojbu na presudu 200,00 kuna.
20. 5. Na temelju čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 160,00 kuna uvećano za PDV 25% u iznosu 40,00 odmjerene prema tar. br. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/2011., 114/2012.) te trošak javnobilježničke dostave u iznosu 37,50 kuna u skladu s čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine br. 38/1994., 82/1994., 52/1995., 15/2012. i 120/2015.). Priznata mu je i nagrada za zastupanje u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022., dalje: OT) kod sastava podneska od 24. rujna 2021. u iznosu 500,00 kuna (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 50. OT) te pristupa ročištu 13. rujna 2022. 500,00 kuna (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 50. OT), uvećano za PDV 25 % što iznosi 250,00 kuna (tar. br. 42. OT). Pripada mu i pravo na naknadu sudske pristojbe na presudu u iznosu 200,00 kuna (tar. br. 2. t. 1. u vezi tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi). Time ukupno priznati troškovi iznose 1.687,50 kuna.
20. 6. Zahtjev za naknadu preostalog troška u visini 30,00 kuna uvećano za PDV 25% koji se odnosi na naknadu materijalnih troškova, nije osnovan jer nije specificiran niti je dokazan ispravama. Nije mu priznat ni predvidivi trošak ovrhe u visini 37,50 kuna na ime potvrde ovršnosti jer mu takav trošak nije ni nastao.
20. 7. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.687,50 kuna, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen. U Pazinu 13. listopada 2022.
Sudac
mr. sc. Emanuel Radolović, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana od dana dostave presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba ne odgađa ovrhu.
DNA:
1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 200,00 kuna, 2. tuženik.