Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2058/2020-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., OIB: .., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženice A. R.iz Š., OIB: ......, radi naplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7150/2017-10 od 1. listopada 2019., 13. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7150/2017-10 od 1. listopada 2019., u točki II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. N. iz Š. poslovni broj Ovrv-224/2016 od 3. ožujka 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 80,02 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.043,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2015. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

2. Protiv točke II. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.123,52 kune sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga za ožujak i travanj 2015., te naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa obračunate na računu za travanj 2015. u visini zbroja mjesečnih naknada od raskida ugovora do kraja ugovorenog pretplatničkog razdoblja.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 1. kolovoza 2014. (list 34-35 spisa) među strankama zasnovan ugovorni odnos, te da je tuženica postala platežno odgovorna osoba za račune ispostavljene za ugovoreni tarifni model "Bez granica L", a da iz prijepisa računa sa specifikacijama poziva i izvoda iz poslovnih knjiga koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu proizlazi postojanje nepodmirenog dugovanja tuženice prema tužitelju u iznosu od 80,02 kune, slijedom čega zaključuje da su stranke u spornom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu i da je tuženica dužna podmiriti tužitelju dugovanje po osnovi korištenih usluga i mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa do raskida ugovora u ukupnom iznosu od 80,02 kune.

9. Stoga, primjenom odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO), odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Nadalje, u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.043,50 kuna na ime naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa obračunate na računu za travanj 2015., prvostupanjski sud odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude, uz obrazloženje da je odredba 14.2. Općih uvjeta poslovanja V.n. d.o.o. (dalje Opći uvjeti), temeljem koje tužitelj zahtijeva isplatu navedene naknade, sukladno odredbi članka 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) ništetna, na što sud, sukladno odredbi članka 327. stavka 1. ZOO-a, pazi po službenoj dužnosti, s obzirom da je riječ o potrošačkom ugovoru, a sve budući da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženice, slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

11. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki III. izreke, primjenom odredbi članka 154. stavka 3. i članka 155. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

14. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilo je prvostupanjski sud odlučio kao u točki II. izreke pobijane presude.

15. Naime, u konkretnom slučaju, a s obzirom da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 1. kolovoza 2014., i to između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe - potrošača, iz čega nedvojbeno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, u primjenu dolaze odredbe članka 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14; dalje ZZP), koje su sadržajno jednake odredbama 96. i 102. ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača koji primjenjuje prvostupanjski sud.

16. Odredbom članka 49. stavka 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba 14.2. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženicu u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženica o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogla pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženica nakon što joj je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više očito svoju obvezu neće ispunjavati. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na odredbu članka 41. stavka 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08 i 90/11; dalje ZEK) kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, nisu osnovani.

19. Naime, odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a propisano je da se odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

20. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP-u. Međutim, odredba članka 41. stavka 4. ZEK-a, na koju zakonsku odredbu se tužitelj poziva kao temelj odredbe 14.2. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade („Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“). Stoga se, na odredbu 14.2. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da tuženica tijekom postupka nije isticala da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da bi se radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi, budući da je Sud EU zaštitu potrošača na temelju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. u više navrata kvalificirao kao pitanje od javnog interesa, što znači da sudovi to pitanje ispituju po službenoj dužnosti.

22. Isto tako, neosnovano se tužitelj poziva da je u samom Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa navedeno da su stranke posebno pregovarale o svim ugovornim odredbama, slijedom čega da je teret dokazivanja da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo na tuženici, budući da se, ako je ugovorna odredba sastavljena „unaprijed” (npr. u slučaju unaprijed formuliranog ugovora), uvijek smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u slučaju kada pružatelj usluga smatra da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokazivanja je na njemu, a što tužitelj, u konkretnom slučaju, nije dokazao.

23. Također, pravilna je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke pobijane presude, iako u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba članka 154. stavka 5. ZPP-a, a ne odredba članka 154. stavka 3. ZPP/14, a obzirom da je odredbom članka 117. stavka 3. ZID ZPP-a, propisana primjena članka 28. ZID ZPP- a i na postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona (1. rujna 2019.) nije donesena prvostupanjska odluka. Međutim, isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka, budući su navedene odredbe sadržajno identične.

24. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. Pobijana presuda u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

26. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci, 13. listopada 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić