REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma

Poslovni broj Gž R-228/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. iz M., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika sindikata Hrvatske, Z., Ured … županije, D., OIB: 00602600385, kojeg zastupa punomoćnica J. Č. –Ž., odvjetnica u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 11 Pr-34/19 od 10. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 11 Pr-34/19 od 10. prosinca 2019. potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 9.331,54 kn/1.238,51 eur[1] , točki II. izreke za iznos od 29.425,71 kn /3.905,46 eur, točki III. izreke za iznos od 3.600,00 kn/477,80 eur, toč. IV. izreke za iznos od 800,00 kn/106,18 eur, ukupno 43.157,25 kn/5.727,95 eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2012. do isplate i točki V. izreke.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 9.331,54 kn/ 1.238,51 eur s tijekom na pojedine iznose do 15. lipnja 2012., točki II. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 29.425,71 kn/3.905,46 eur, od toga na pojedine iznose sa tijekom do 15. lipnja 2012., točki III. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 3.600,00 kn/477,80 eur od toga na pojedine iznose sa tijekom do 15. lipnja 2012. i točki III. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 800,00 kn/106,18 eur sa tijekom na pojedine iznose do 15. lipnja 2012., na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 9.331,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I. izreke), obvezan je isplatiti tužitelju iznos od 29.425,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka II. izreke), obvezan je platiti tužitelju iznos od 3.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III. izreke), obvezan je platiti tužitelju iznos od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka IV. izreke), te je obvezan nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.562,50 kn (točka V.izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,uz obvezu tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a- da bi sud u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je mjesno nadležan, budući da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbu čl. 59. ZPP-a, prema kojoj za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, a što je konkretan slučaj, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Naime, kako to utvrđuje sud prvog stupnja, između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 448/10, da se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na postupanju zaposlenice tuženika u poslovnoj jedinici tuženika u Dubrovniku, te da se u ovom sporu radi o tzv. izberivoj nadležnosti, koja se u ovom slučaju očituje u tome da je pored suda općemjesne nadležnosti tj. prema sjedištu tuženika, nadležan i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica tuženika i u vezi s čijom djelatnošću je nastao spor; povrh toga, utužena štetna radnja počinjena je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

7. Neosnovano tuženik upire i na počinjenje apsolutno bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a-da bi presudom bio prekoračen tužbeni zahtjev, budući da je suđeno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadom štete u iznosima pobliže navedenim izrekom pobijane presude. Posljedično navedenom, neosnovano je i upućivanje na bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. toč. 2. ZPP-a, odnosno da sud ne bi odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a.

9. Isto tako, nije počinjena ni povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 190. ZPP-a, budući da je sud evidentno postupio u primjeni odredbe čl. 190 st. 3. ZPP-a, odnosno dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je prema tvrdnji tužitelja prouzročio tuženik nepravilnim zastupanjem tj. nepoduzimanjem radnji u radnom sporu u kojem je tužitelj ovlastio tuženika na zastupanje.

11. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je tužbom podnesenom 10. travnja 2010. kod Općinskog suda u Dubrovniku, tužitelj, zastupan po A. M., dipl. pravnici u sindikata Hrvatske, Ured županije iz D., inicirao radni spor vođen pod poslovnim brojem P-448/10, protiv tuženika T. B., vlasnika obrta …. iz M., radi naplate naknade za bolovanje u ukupnom iznosu od 9.331,54 kn, naknade po osnovi plaće u ukupnom iznosu od 29.425,71 kn, jednokratnog dodatka na plaću za 2007. i 2008. u ukupnom iznosu od 3.600,00 kn te dara za 2007. i 2008. u ukupnom iznosu od 800,00 kn;

-da iz sadržaja podneska koji je 28. veljače 2011. dostavljen u navedeni spis proizlazi da su privremeni punomoćnici J. Đ. i Z. K. izvijestili sud da je A. M. otkazala punomoć o zastupanju u toj pravnoj stvari jer joj je prestao radni odnos kod tuženika te ujedno mole odgodu ročišta, obrazlažući da je u tijeku postupak potpisivanja punomoći za zastupanje u ovoj pravnoj stvari. Istim podneskom imenovani privremeni punomoćnici da su se predstavili kao diplomirani pravnici, zaposleni kod tuženika, uz molbu da se buduća dostava pismena upućuje upravo njima na adresu tuženika, u S.;

-da iz zapisnika s ročišta glavne rasprave od 1. ožujka 2011. u predmetu poslovni broj P-448/10, proizlazi da je to ročište odgođeno prema narečenom prijedlogu od 28. veljače 2011. i to za 5. svibnja 2011., o čemu je tužitelj uredno obaviješten, no na isto nije pristupio te je na prijedlog tuženika isti dan-5. svibnja 2011. doneseno rješenje o mirovanju postupka. Otpravak ovog rješenja da je 12. svibnja 2011. dostavljen uredu tuženika u S. uz upozorenje na zakonski rok od 4 mjeseca računajući od dana kada je nastupilo mirovanje postupka za krajnje podnošenje prijedloga za nastavak postupka, kao i posljedice ukoliko se prijedlog za nastavak postupka ne podnese u roku;

-da je tužitelj podneskom od 6. rujna 2011. predložio nastavak postupka poslovni broj P-448/10, povodom kojeg je održano ročište 22. studenog 2011., na koje je pristupio tužitelj osobno uz zaposlenicu tuženika D. L. Na istom ročištu tuženik da je osobno naveo da ne osporava tužbeni zahtjev no sada nije u mogućnosti podmiriti tražbinu jer mu je račun u blokadi. Kako tuženiku nije bio uručen podnesak tužitelja, ovo ročište je odgođeno za 9. prosinca 2011. kada je tuženik izjavio da se protivi nastavku postupka jer je prijedlog za nastavak postupka podnesen nepravovremeno tj. protekom zakonom propisanog roka;

-da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-448/10 od 18. svibnja 2012. odlučeno da se tužba u tom predmetu smatra povučenom;

-da je citirano rješenje Ured … Područni ured D. zaprimio 28. svibnja 2012., a u tom predmetu tuženik T. B. isto je zaprimio 1. lipnja 2012.,te da ni jedna od stranaka protiv tog rješenja nije podnijela žalbu, iz čega je za zaključiti da je isto postalo pravomoćno s danom 16. lipnja 2012.

12. Cijeneći da su tužitelja u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj P.448/10 zastupali zaposlenici tuženika, dipl.pravnici, i to temeljem odredbe čl. 434.a. st. 1. ZPP-a, odnosno isključivo kao zaposlenici tuženika-sindikata čiji je član bio tužitelj, da su isti sukladno odredbi iz čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - ZOO) pri ispunjavanju obveze zastupanja morali postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), što u konkretnom slučaju znači da su kao diplomirani pravnici morali znati za zakonska pravila vođenja parničnog postupka te im je morala biti jasna odluka suda o mirovanju postupka, štoviše obveza predlaganja nastavka postupka i tijeka roka za poduzimanje radnje bila je jasno i decidirano navedena u odluci suda koju je zaposlenik tuženika primio, pa kako zaposlenici tuženika zaduženi za zastupanje tužitelja ne samo da nisu podnijeli prijedlog za nastavak postupka u zakonskom roku, već su propustili podnijeti i pravni lijek protiv odluke kojom je utvrđeno da se tužba smatra povučenom, imajući pri tome u vidu i da se radilo o situaciji da tuženik u tom predmetu nije osporio odlučne činjenice, kako osnovu, tako ni visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pravdajući se jedino da zbog loše financijske situacije nije u mogućnosti podmiriti utuženu tražbinu, utvrđuje da bi tužitelj u toj parnici zasigurno uspio sa zahtjevom u cijelosti te da je jedini razlog zašto je spor izgubio upravo činjenica što je punomoćnik tužitelja propustio pravovremeno poduzeti radnju u sporu, i to grubom nepažnjom.

13. Stoga prihvaća da je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koju su njegovi radnici nesavjesnim radom počinili tužitelju, visina koje štete je u cijelosti jednaka tražbini tužitelja u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 448/10.

14. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

15. Pri tome, a u odnosu na žalbene navode tuženika glede istaknutog prigovora zastare za odgovoriti je da sud prvog stupnja navedeni prigovor očito nije prihvatio osnovanim, budući da je tužbenom zahtjevu tužitelja udovoljio u cijelosti, te da i po ocjeni ovoga suda prigovor zastare predmetne tražbine nije osnovan.

15.1. Ovo iz razloga što je tužitelju šteta u ovoj pravnoj stvari nastala pravomoćnošću rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-448/10 od 18. svibnja 2012. pravomoćno 16. lipnja 2012., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. prosinca 2014., iz čega je razvidno da nije protekao ni subjektivni, niti objektivni rok za podnošenje predmetne tužbe iz odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a. Kako je pak tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je preinačen, a to je dio koji se odnosi na tijek zatezne kamate na pojedine dosuđene iznose, neosnovan, što će se nastavno obrazložiti, to u navedenom dijelu prigovor zastare nije ni razmatran.

16. U odnosu na osnovanost pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja za navesti je da je potpisivanjem punomoći u zastupanju tužitelja prema odredbi čl. 434.a st. 1. ZPP-a između stranaka sklopljen ugovor o nalogu kojim se tuženik obvezao za tužitelja poduzeti pravne radnje u postupku Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-448/10.

16.1.Prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Dakle, nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, pažnjom dobrog gospodara odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi.

16.2. Nadalje, na jednom od osnovnih načela obveznih odnosa-da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a) temelji se i odredba čl. 342. ZOO-a prema kojoj je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st.1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (st.2.).

16.3. Pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu jesu: postojanje ugovora ili druge pravnoposlovne veze, neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze, postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti.

16.4. Prema čl.346. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete,koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

17. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u ovom postupku, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelju predmetna šteta nastala nesavjesnim radom zaposlenika tuženika, koji nisu postupali prema pravilima struke i pažnjom dobrog stručnjaka, te ne samo da nisu u zakonskom roku podnijeli prijedlog za nastavak postupka, na koji su bili upozoreni, s time da su bili upozoreni i na posljedice propuštanja toga roka, već su propustili podnijeti i pravni lijek protiv odluke kojom je utvrđeno da se tužba u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 448/10 smatra povučenom, čime očigledno nisu štitili prava tužitelja u tom postupku, te su nesavjesnim radom tužitelju počinili štetu.

18. Nisu pri tome osnovani žalbeni navodi tuženika da u situaciji kada su podneskom od 28. veljače 2011. obavijestili sud da je pravnom zastupniku prestao radni odnos, da tuženik nakon 28. veljače 2011. više nije zastupao tužitelja, budući da je razlikujući činjenicu sklapanja ugovora o zastupanju kojim je zasnovan ugovorno-pravni odnos od samog zastupanja stranke pred sudom, u konkretnom slučaju taj ugovorni odnos zasnovan sa tuženikom, štoviše, u podnesku od 28. veljače 2011. navodi se da se poziv za slijedeće ročište dostavi na adresu Ureda SSSH u Splitu, da je u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 448/10 6. rujna 2011. (list 59 spisa) zaprimljen podnesak sindikata Hrvatske, Ured Dubrovnik u kojem navode da tužitelj predlaže nastavak postupka u tom predmetu, da u narečenom spisu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-448/10 prileži punomoć kojom je ovdje tužitelj ovlastio D. L., dipl.pravnicu, zaposlenu u ….. D. da ga zastupa u tom predmetu (list 62 spisa), te koja je pristupila na ročište održano kod prvostupanjskog suda 9. prosinca 2011. (list 63 spisa poslovni broj P-448/10).

19.Cijeneći da tuženik T. B., vlasnik obrta, u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-448/10 nije osporio osnovu i visinu utužene tražbine, već je naveo: « da ne osporava tužbeni zahtjev ali da sada trenutno nije u mogućnosti podmiriti navedene iznose budući mu je račun u blokadi.», slijedom čega je prihvatljivo i daljnje utvrđenje suda prvog stupnja da nije postojala ni jedna objektivna okolnost, niti tuženik dokazuje postojanje iste koja bi rezultirala gubitkom navedene parnice za tužitelja, a da je visina novčanih iznosa zatraženih na ime naknade štete jednaka tražbini tužitelja u citiranom predmetu poslovni broj P-448/10,pravilno je utvrđena i visina tužbenog zahtjeva.

20. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio o postojanju odgovornosti na strani tuženika i visini štete, te su pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosuđeni iznos od 9.331,54 kn, iznos od 29.425,71 kn, iznos od 3.600,00 kn i iznos od 800,00 kn, tj. ukupno 43.157,25 kn, za koji je tužitelj oštećen prethodno opisanim nesavjesnim radom tuženika.

21. Međutim, pogrešno je tužitelju dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose pobliže navedene točkama I. do IV. izreke pobijane presude, s tijekom do 15. lipnja 2012., budući da se radi o imovinskoj šteti, te da se sukladno odredbi iz čl. 1086. ZOO-a obveza naknade takve štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U konkretnom slučaju tužitelju je šteta nastala pravomoćnošću rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-448/10-20 od 18. svibnja 2012., koje je postalo pravomoćno 16. lipnja 2012. i od kojeg datuma je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi zateznu kamatu na prethodno navedene pojedine iznose, ukupno iznos od 43.157,25 kn.

22. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373 toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

23. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, a koja s obzirom na ishod ovog žalbenog postupka tužitelju pripada sukladno odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da je u istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno u odnosu na sporednu tražbinu- kamate, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci, 13. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović