REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž-1104/2021-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak u pravnoj stvari tužitelja HEP- T. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici J. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2021., poslovni broj: 104 Povrv-1191/2020-17., 13. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika G. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2021., poslovni broj: 104 Povrv- 1191/2020-17., u pobijanom dijelu, u točkama I. i II izreke presude.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-9299/2019 od 18. studenog 2019. kojim se nalaže tuženiku G. Z. isplatiti tužitelju HEP-T. d.o.o. iznos od 2.235,07 kn (slovima: dvije tisuće dvjesto trideset pet kuna i sedam lipa) sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 367,01 kn od 24. siječnja 2019.,
- na iznos od 392,51 kn od 28. veljače 2019.,
- na iznos od 324,51 kn od 23. ožujka 2019.,
- na iznos od 2,32 kn od 18. studenog 2019.,
- na iznos od 285,41 kn od 24. travnja 2019.,
- na iznos od 240,79 kn od 21. svibnja 2019.,
- na iznos od 215,94 kn od 25. lipnja 2019.,
- na iznos od 5,71 kn od 18. studenog 2019.
- na iznos od 137,94 kn od 23. srpnja 2019.,
- na iznos od 131,99 kn od 24. kolovoza 2019.,
- na iznos od 130,94 kn od 25. rujna 2019.
do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku G. Z. naknaditi tužitelju HEP-T. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.430,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2021. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja HEP-T. d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbu je podnio protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, a u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je tuženik izvan-knjižni vlasnik, odnosno predmnijevani vlasnik stana. Također navodi da se u odnosu na odlučnu činjenicu postojanja obvezno-pravnog odnosa, odnosno sklopljenog ugovora sa tužiteljem prvostupanjski sud samo šturo poziva na primjenu Uredbe o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije, a pri tom ispušta iz vida da navedena uredba nije bila na snazi u utuženom razdoblju, pa se stoga ne može primijeniti na konkretan slučaj. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnog troška, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.
6.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, na koju se ukazuje žalbom, jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, a također presuda ima i razloge o odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi Z., za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2019., isplati iznos od 2.235,07 kn sa zateznom kamatom pobliže određenoj u točki I. izreke presude.
8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da je tužitelj ovlašten pružati usluge isporuke toplinske energije;
- da je za stan na adresi Z., u poslovnim knjigama tužitelja kao korisnik usluge uveden tuženik;
- da obračun utroška za toplinsku energiju i naknade za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2019. iznosi 2.235,07 kn, kao i da navedeni iznos nije plaćen tužitelju.
9. Među strankama je bilo sporno je li tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog stana, a time i obveznik plaćanja spornih računa.
10. Kako je, prema članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ 35/14, 129/15 - dalje: Opći uvjeti) krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, tužitelj je bio dužan dokazati da je tuženik vlasnik predmetnog stana na adresi Z.
11. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj vlasništvo tuženika nije mogao dokazati izvatkom iz zemljišne knjige, ali je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, temeljem dokaza koje je u sudski spis dostavio tužitelj, da se tuženika može smatrati predmnijevanim vlasnikom nekretnine u smislu članka 166. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV), prema kojem onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. To zato što iz priložene korespondencije između tužitelja i tuženika, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, proizlazi da se tuženik prema tužitelju legitimirao kao vlasnik predmetnog stana.
11.1. Tuženik pogrešno smatra da se dokazivanje predmnijevanog vlasništva odnosi samo prema osobi koja posjeduje stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, jer je predmnijevani vlasnik ovlašten štititi svoje vlasništvo, pa tako na primjer, a sukladno pravnom shvaćanju s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 22. veljače 2018., predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.
11.2. Stoga je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano pozivanje tuženika, da ga se u ovom postupku ne može u smislu članka 166. ZV-a smatrati predmnijevanim vlasnikom i to nakon što se tuženik prema tužitelju legitimirao kao vlasnik nekretnine, pozvavši ga dopisom od 17. srpnja 2018., da račune za ispostavljenu toplinsku energiju ispostavlja D. V., koji je podnio i zahtjev za sklapanje ugovora o najmu sa tuženikom, nakon smrti ranijeg najmoprimca M. V. (strana 37. spisa).
12. U pravu je tuženik kada navodi da se sud neosnovano pozvao na Uredbu o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije "Narodne novine" broj 102/14, jer u vrijeme nastanka obveze tuženika ta Uredba više nije bila na snazi. Međutim, tuženik nije u pravu kada smatra da nije u obvezno-pravnom odnosu sa tužiteljem, jer da nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije sukladno odredbama Općih uvjeta. Neovisno o tome što tužitelj nije dostavio pisani ugovor, samom činjenicom korištenja tužiteljevih usluga, nastala je obveza tuženika da plati naknadu za isporučenu toplinsku energiju u smislu Općih uvjeta. To stoga što se volja za sklapanje ugovora u smislu članka 249. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Stoga, budući je tužitelj isporučio toplinsku energiju koju je tuženik koristio, proizlazi da je među strankama sklopljen ugovor. Okolnost da ugovor nije sklopljen u pisanom obliku nije od utjecaja na njegovu valjanost, jer drugačiji zaključak ne proizlazi niti iz odredbi Općih uvjeta koje se odnose na sklapanje ugovora.
13. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir i zaključak gradonačelnika G. Z. od 13. prosinca 2016., kojim se tuženik obvezao podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju za stanove u gradskom vlasništvu u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu, obvezao tuženika na plaćanje računa za isporučenu toplinsku energiju.
14. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanim točkama I. i II. izreke i to temeljem članka 368. stavka 2. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
15. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14,118/14 i 107/15) i prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
16. U nepobijanom dijelu, u točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Slavonski Brod, 13. listopada 2022.
Sutkinja
Draženka Ilak
