Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-521/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Davorke Hudoletnjak kao predsjednice vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. S. pok. M. iz B. n. M., OIB: …, 2. S. E. kćeri B. rođ. P. žene G. iz B. n. M., OIB: …, 3. G. E. sina F. iz B. n. M., OIB: …, zastupanih po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. M. sina P. iz B. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13.listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022. godine:

- potvrđuje u točki I. i točki III. izreke u cijelosti a u točki II. izreke za dosuđenu glavnicu od 20.900,00 kuna i za zateznu kamatu na navedeni iznos glavnice, i to od 06. veljače 2015. godina pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje do isplate po stopi koja za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,

- preinačuje u točki II. izreke za zakonsku zateznu kamatu dosuđenu, za period od 06. veljače 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, preko stope koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a za period od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje do isplate, preko stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, pa do stope od 14 % godišnje,

II.) Tužiteljima se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022. godine utvrđeno je da je raskinut Ugovor zaključen dana 20. veljače 2013. godine između tužitelja J. S., S. E. i G. E., svi iz B. n. M., kao naručitelja radova s jedne strane, i tuženika R. M. iz B., kao izvođača radova s druge strane (točka I. izreke).

1.1.) Istom presudom naloženo je tuženiku R. M. iz B., da isplati tužiteljima J. S., S. E. i G. E., svi iz B. n. M., iznos od 20.900,00 kuna, sa zateznim kamatama od 6. veljače 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, po stopi od 14% godišnje, tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate (točka II. izreke).

1.2.) O troškovima postupka je odlučeno na način da je tuženiku R. M. iz B., naloženo da isplati tužiteljima J. S., S. E. i G. E., svi iz B. n. M., iznos od 21.648,00 kuna, dok su tužitelji sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijeni (točka III. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99.,

89/14. i 79/19.  – u daljnjem 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13.,

tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem u cijelosti postavljenog tužbenog zahtjeva i dosudom parničnog troška tuženiku, ili da ju ukine a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.) U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju sve žalbene navode tuženika i predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4.) Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5.) Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev na utvrđenje raskida ugovora o građenju nesporno zaključenog između stranaka ovog postupka dana od 20. veljače 2013. godine, i novčana tražbina na isplatu daljnjeg iznosa od 20.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5.1.) Naime, u ovom postupku sud prvog stupnja je već pravomoćno odlučio o dijelu postavljenih zahtjeva, jer je presudom 42 P-375/15 od 17. kolovoza 2017. godine utvrdio da tuženik R. M., kao izvođač radova, nije u cijelosti odnosno dovoljno kvalitetno izvršio svoje obveze preuzete Ugovorom zaključenim dana 20. veljače 2013. godine sa tužiteljima J. S., S. E. i G. E., kao naručiteljima radova, i jer je naložio tuženiku da navedenim tužiteljima, s osnova povrata onog što mu je dano na ime ispunjenja ugovora, isplati iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2015. godine pa do isplate, a u tom dijelu navedena prvostupanjska presuda nije bila pobijana žalbom od strane tuženika pa je stekla svojstvo pravomoćnosti.

5.2.) Dakle, sada pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučuje o dijelu zahtjeva tužitelja, glede kojih je navedena prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-1513/2017-2 od 05. travnja 2018. godine – o zahtjevu za utvrđenje raskida ugovora i za isplatu iznosa od 20.900,00 kuna.

6.) Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno, kao što to nije sporno niti u ovom žalbenom postupku:

- da su stranke dana 20. veljače 2013. godine zaključile ugovor (list 6) o izvođenju građevinskih radova na krovištu zgrade u B. n. M., u kojoj zgradi (na IV. katu) se nalaze stanovi tužitelja;

- da su u točki I. navedenog ugovora specificirani svi radovi koje se je tuženik obvezao tim ugovorom izvršiti, a u točki II. da se ugovoreni radovi trebaju obaviti u roku od 7 dana te da trebaju otpočeti 25.02.2013. godine;

- da je u točki III. ugovorena cijena za ugovorene radove u iznosu od 35.000,00 kuna, i da su tužitelji tu svoju obvezu u cijelosti izvršili, jer su ugovorenu cijenu isplatili tuženiku, i to polovicu ugovorene cijene prije započinjanja radova, a drugu polovicu naknadno, i to prema sačinjenim potvrdama dana 01. i 07. ožujka 2013. godine;

7.) U postupka pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno da li je tuženik svoju obvezu izvršio u skladu sa ugovorom i pravilima posla, odnosno da li je izvršio sve radove koje se je obvezao izvršiti točkom I. ugovora, i da li je te radove izveo kvalitetno te u skladu sa pravilima struke, i zavisno od toga imaju li tužitelji pravo na utvrđenje raskida zaključenog ugovora i na isplatu utuženog iznosa.

8.) Navedene zahtjeve tužitelja sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim jer na temelju provedenog očevida i provedenog građevinskog vještačenja utvrđuje:

- da veći dio ugovorenih radova tužitelj nije izveo, da radove koje je izvodio nije izveo u cijelosti već samo djelomično, i da ono što je izvedeno nije urađeno kvalitetno i u skladu sa pravilima struke;

- da tuženik nije izvršio demontažu pokrova (skidanje crijepa) na cijeloj površini (200 m2) krovišta, već samo na pojedinim dijelovima krovišta gdje je vršena zamjena dotrajalog crijepa novim, a to je površina od svega 3 m2;

- da zbog toga što nije izvršio skidanje pokrova (crijepa) na cijelom krovištu nije bilo moguće u potpunosti i kvalitetno izvesti ni ugovorene radove čišćenja i zaštite od crvotočina nosivog drvenog dijela krovišta (nosivih greda i letvi – nosača crijepa);

- da novi dijelovi crijepa nisu ugrađeni na tehnološki prihvatljiv način te u skladu sa pravilima struke, jer kao vezivno sredstvo nije korišteno vapneno-cementni mort već nekvalitetna pur pjena koja je iscurila već do pregleda krovišta na očevidu, zbog čega prijeti ispadanje pojedinih crijepova;

- da na tavanskoj ploči nije izveden izolacijski sloj ugradnjom izolacijske folije ili izolacijskog premaza;

- da nije izvršena zamjena dotrajalih gromobranskih nosača već su svi nosači samo prebojani sprej bojom;

- da je od ugovorenih radova tuženik u cijelosti izveo ugovoreni odvoz šute koji se može vrednovati sa maksimalno 500,00 kuna;

- da radovi koje je tuženik izveo na krovištu stambenog objekta tužitelja nisu izvedeni niti kvalitetno niti profesionalno, da takav način izvođenja radova predstavlja „dno

dna“ u građevinarstvu, da su zbog toga isti u cjelini potpuno neupotrebljivi te kao takvi nemaju nikakvu vrijednost, a zbog istih prijeti i nastupanje štete na objektu na kojem su izvedeni.

8.1.) Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja utemeljenih na po prvostupanjskom sudu prihvaćenom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, a osobito polazeći od utvrđene činjenice da su izvedeni radovi potpuno neupotrebljivi za tužitelje kao naručitelje radova, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl.609. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO/05) zaključuje da tužiteljima pripada pravo na raskid ugovora koji su izjavili tuženiku podnošenjem predmetne tužbe, pa stoga prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sklopljeni ugovor raskinut. Isto tako, polazeći od odredbi čl.1045. i čl.1046. ZOO/05, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljima pripada i pravo na naknadu štete, a navedena šteta za tužitelje predstavlja upravo iznos (35.900,00) koji su nesporno tuženiku isplatili za radove koji su neupotrebljivi te za tužitelje nemaju nikakve vrijednosti, pa s obzirom da je tužiteljima već ranije donesenom pravomoćnom presudom dosuđen iznos od 15.000,00 kuna, sud tužiteljima dosuđuje daljnji iznos od 20.900,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe.

8.2.) Kako su tužitelji uspjeli u cijelosti u predmetnom sporu sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljima i parnični trošak u ukupnom iznosu od 21.648,00 kuna, i to pozivom na odredbu čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a.

9.) Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitnih povreda postupka – i to one iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge, kao i one iz čl.354.st.1. u svezi st.8. ZPP-a jer nije pravilno ocijenio sve izvedene dokaze; ukazuje i na postojanje žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a pri čemu u bitnome ističe da tužiteljima ne pripada pravo na raskid ugovora primjenom odredbe čl.609. ZOO/05, jer su tužitelji izgubili navedeno pravo budući su nakon preuzimanja radova pozivali tuženika na otklanjanje nedostataka, što jasno proizlazi iz njihovih stranačkih iskaza; da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da su tužitelji preuzeli izvedene radove te nakon toga i isplatili tuženiku ugovoreni iznos što ne bi učinili da ugovoreni radovi nisu izvedeni; da su tužitelji, nakon što su preuzeli izvedene radove mogli tražiti samo otklanjanje nedostataka ali u skladu sa odredbom čl.634. ZOO/05, što znači da su bili dužni najkasnije u roku od 6 mjeseci obavijestiti tuženika o nedostacima, s tim da su protekom roka od godine dana od učinjene obavijesti izgubili mogućnost tužbom ostvarivati prava prema izvođaču; da su predmetnu tužbu tužitelji podnijeli dvije godine nakon izvođenja radova iz čega izvjesno proizlazi da su tužiteljima istekli rokovi za sudsku zaštitu s osnova izvedenih radova; da je sud prvog stupnja neutemeljeno prihvatio i nalaz i mišljenje građevinskog vještak te da stoga nije ne njemu mogao utemeljiti zakonitu i pravilnu odluku. Tuženik prigovara i odluci suda o troškovima parničnog postupka.

9.1.) Navedene žalbene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.

10.) Prije svega su neosnovane žalbene tvrdnje o postojanju bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer je presuda jasna i u izreci i u obrazloženju, i jer su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih sud zaključuje o osnovanosti i zahtjeva za utvrđenje raskida ugovora i zahtjeva za isplatu, a pobijana presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće na valjan način ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

10.1.) Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve izvedene dokaza, pa stoga nije učinjena niti bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.1. u svezi čl.8. ZPP-a, a ispitujući pobijanu presudu i u okvirima propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi postojanje ni neke druge bitne povrede postupka na koje se uvijek pazi i po službenoj dužnosti.

11.) Neosnovano tuženik žalbom prigovara utvrđenom činjeničnom stanju provođenjem građevinskog vještačenja, a glede spornog pitanja da li je tuženik izveo radove u skladu sa sklopljenim ugovorom, tj. onako kako je to ugovoreno, kao i glede spornog pitanja kvalitete izvedenih radova.

11.1.) Naime, navedene činjenice sud prvog stupnja je utvrdio na temelju provedenog dokaza očevidom lica mjesta i provođenjem građevinskog vještačenja, s tim da je građevinski vještak svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je izvršio uvid u sklopljeni ugovor i nakon što je pregledao krovište stambenog objekta na kojem je tuženik izvodio sporne radove. Nakon nalaza i mišljenja sačinjenog u pisanom obliku vještak je u dva navrata saslušan na raspravi, kada je usmeno odgovorio na sva pitanja tuženika te je na taj način otklonio i sve njegove prigovore, pa mu tuženik sada u žalbi neutemeljeno prigovara, to tim više što nakon usmenog saslušanja vještaka nije niti predlagao da sud, zbog eventualnih proturječja u njegovu mišljenju, provede novo vještačenje po drugoj osobi vještaka.

11.2.) S obzirom na naprijed navedeno sud prvog stupnja je s pravom nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao objektivan i stručan, i s pravom je svoju odluku utemeljio na tom nalazu i mišljenju, iz kojeg proizlazi da tuženik dio ugovorenih radova nije izveo kako su ugovoreni, da je neke izveo samo djelomično, i da oni radovi koji su izvedeni nisu izvedeni ni kvalitetno ni stručno, da su zbog toga izvedeni radovi u cjelini neupotrebljivi te da za tužitelje kao naručitelje radova nemaju nikakve vrijednosti.

12.) Sporeći pravilnost primjene materijalnog prava – tj. sporeći da tužiteljima pripada bilo kakvo pravo zbog toga što bi radovi bili nestručno i nekvalitetno izvedeni, tuženik se u žalbi neutemeljeno poziva na odredbu čl.634. ZOO.

12.1.) Naime, navedenom odredbom čl.634. ZOO/05 je propisano da je naručitelj ili drugi stjecatelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove (st.1.); i da pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku. Dakle, navedena odredba sastavni je dio odredbi ZOO/05 o odgovornosti izvođača radova kod ugovora o građenju, a takvim ugovorom se, u skladu sa odredbom čl.620.st.1. istog zakona, smatra onaj ugovor kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, a u smislu odredbe čl.621. pod "građevinom" se razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

12.2.) Polazeći od samog sadržaja predmetnog ugovora (list 6) koji su zaključile stranke, radovi koje se je njime obvezao izvršiti tuženik na krovištu zgrade tužitelja, ni po svojem obimu ni po svojoj složenosti nisu takvi da bi se predmetnom ugovoru davao značaj ugovora o građenju iz odredbi čl.620. i čl.621. ZOO/05, već je u predmetnom slučaju riječ o običnom ugovoru o djelu, pa se na isti primjenjuju odredbe o odgovornosti izvođača za nedostatke propisane odredbama čl.604. do čl.611. ZOO/05, koje odredbe je primijenio i sud prvog stupnja.

13) S obzirom na naprijed navedeno neutemeljene su i žalbene tvrdnje tuženika da je tužiteljima nastupila prekluzija za ostvarivanje bilo kakvog prava s osnova odgovornosti za nedostatke, jer je odredbom čl.606. ZOO/05 propisano da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje (st.1.); i da i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete (st.2.).

13.1.) Nije sporno da je tuženik izvodio radove koncem mjeseca veljače 2013. godine te da su tužitelji radove preuzeli i isplatili tuženika početkom mjeseca ožujka iste godine, i da su nedugo nakon toga (kada je pala prva kiša te kada su zamijetili da krovište i nadalje prokišnjava) tuženika pozvali da nedostatke izvršenog rada otkloni, pa s obzirom na to i s obzirom da su predmetnu tužbu podnijeli 06. veljače 2015. godine, tada je sasvim jasno da tužiteljima nije istekao rok od dvije godine propisan naprijed citiranom odredbom čl.606.st.1. ZOO/05. No, neovisno o tome ovdje treba skrenuti tuženiku pozornost i na odredbu čl.607. ZOO/05 kojom je propisano da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate a nije ih priopćio naručitelju. Imajući u vidu mišljenje građevinskog vještaka o karakteru nedostataka izvedenih radova dano u ovom postupku, iz kojeg proizlazi da se u predmetnom slučaju radi o takvom izvođenju radova da su isti potpuno neupotrebljivi, da su isti "dno dna" te da stoga nemaju nikakvu vrijednost, tuženik je zasigurno morao znati, odnosno bio je svjestan, da radovi nisu izvedeni ni u cijelosti kako je to ugovoreno a i da su izvedeni nekvalitetno i nestručno, pa se stoga niti ne bi mogao pozivati na bilo koju odredbu ZOO/05 kojom se ograničava njegova odgovornosti za nedostatke izvršenog djela..

14.) Točne su tvrdnje iznesene u žalbi da su tužitelji, nakon primitka radova, pozivali tuženika kao izvođača da otkloni nedostatke izvedenih radova no oni time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu izgubili pravo zahtijevati i raskid sklopljenog ugovora o djelu.

15.) Odredbom čl.609. ZOO/05, pozivom na koju sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na raskid ugovora zbog nekvalitetno izvedenog djela, propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Nadalje, u skladu sa odredbom čl.610. ZOO/05, kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni u primjerenom roku (st.1. i st.2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svome izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st.3.) s tim da mu ne pripada pravo na raskid ugovora ako se radi o neznatnom nedostatku (st.4.), a u svakom slučaju naručitelju pripada pravo na naknadu štete (st.5.).

15.1.) Kod ocjene pripada li naručitelju pravo na raskid ugovora zbog nedostataka u smislu odredbe čl.609. ZOO/05 nije bez značaj to da, u momentu kada su se tužitelji obratili tuženiku pozivajući ga da otkloni nedostatke izvedenog djela, oni zasigurno kao nestručne osobe nisu niti mogli imati saznanja o karakteru tih nedostataka – tj. da je djelo izvedeno tako da je potpuno neupotrebljivo, već je to utvrđeno tek u ovom postupku provedenim građevinskim vještačenjem. Dakle, da su tužitelji imali navedeno saznanje, pozivom na navedenu odredbu, oni su mogli odmah, bez pozivanja tuženika na otklanjana nedostataka, raskinuti predmetni ugovor, jer to tako ("naručitelj može") proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl.609. ZOO/05. Dakle, navedena odredba postoji isključivo radi zaštite naručitelja radova u situaciji kada se radi o krajnje nekvalitetno te krajnje nestručno izvedenim radovima.

15.2.) Osim navedene odredbe postoji i odredba čl.610. ZOO/05, kojom su regulirana prava stranaka ugovora o djelu u situaciji kada postoje nedostaci u izvođenju – ali se ne radi o takvim nedostacima da bi se djelo smatralo neupotrebljivim, i tom odredbom, za razliku od odredbe čl.609. ZOO/05, daje se određena zaštita i izvođaču u smislu da naručitelj nema pravo na raskid ugovora ukoliko nije omogućio izvođaču da nedostatke otkloni, ali mu to pravo pripada ukoliko izvođač po njegovom pozivu nedostatke ne otkloni.

16.) Kada bi se odredbu čl.609. ZOO/05 tumačilo na način kako to u žalbi interpretira tuženik, tj. da su tužitelji kao naručitelji djela (radova na krovištu) izgubili pravo na raskid ugovora i to samo zbog činjenice što su prvo pozivali izvođača da djelo popravi (otkloni nedostatke), tada bi naručitelj ostao bez zakonom ustanovljene zaštite (prava na raskid) i to u situaciji kada se radi o krajnje nekvalitetnom i krajnje nestručnom izvođenju radova, dok bi, s obzirom na odredbu čl.610. ZOO/05, imao tu zaštitu kada se radi o znatno manje nekvalitetno i nestručno izvedenim radovima, što bi prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda bilo u protivnosti sa svrhom naprijed navedenih zakonskih odredbi. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljima temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi pripada pravo na raskid predmetnog ugovora i nakon što su tuženika pozivali da radove popravi, odnosno da sve nedostatke na njima otkloni a on to nije učinio, a vještačenjem je utvrđeno da je tuženik ugovorene radove izveo ne samo nepotpuno već i krajnje nestručno i neprofesionalno da su ti radovi u cijelosti neupotrebljivi te nemaju nikakvu vrijednost za tužitelje.

17.) Tužitelji tuženiku prije podnošenja tužbe nisu dostavili izjavu o raskidanju sklopljenog ugovora, no tu izjavu u konkretnom slučaju nadomješta predmetna tužba, pa se ima smatrati da je do raskida ugovora stranaka došlo momentom podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno njenom dostavom tuženiku. Slijedom toga pravilna je i zakonita odluka kojom je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetni ugovor o djelu raskinut.

18.) U slučaju raskida ugovora o djelu zbog nedostataka izvršenog djela nastupaju svi oni učinci koji su i inače posljedica raskida ugovor zbog neispunjenja obveze – a to su pravni učinci propisani odredbom čl.368. ZOO/05, kojom je propisano da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st.1.), da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st.2.); da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora (st.3.); da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st.4.); i da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st.5.).

18.1.) Tužitelji su u predmetnoj parnici i tražili povrat isplaćenog tuženiku s osnova ugovorene cijene za radove iz ugovora, i takav njihov zahtjev je i utemeljen na naprijed citiranoj zakonskoj odredbi. Stoga im je utuženi iznos valjalo i dosuditi, ali ne kao naknadu štete kako to čini sud prvog stupnja, već kao povrat danog u izvršenju raskinutog ugovora zbog nedostataka. Kako nije bio sporan ukupan iznos (35.900,00 kuna) koji su tužitelji platili tuženiku za izvođenje ugovorenih radova, i kako nije sporno da je tužiteljima već pravomoćno dosuđen povrat iznosa od 15.000,00 kuna, to je onda temeljem naprijed citirane zakonske odredbe tužiteljima valjalo dosuditi isplatu daljnjeg iznosa od 20.900,00 kuna, što im je pobijanom presudom sud prvog stupnja i dosudio,

19.) Na dosuđeni iznos sud prvog stupnja je pobijanom presudom pravilno tužiteljima dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja predmetne tužbe iako bi na istu, u skladu sa naprijed citiranom odredbom čl.368.st.5. ZOO/05, imali pravo od dana kada su tuženiku isplatili utuženi iznos.

19.1.) Međutim pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud drugog stupnja nalazi da isto nije pravilno primijenjeno vezano za odluku o visini stope dosuđene zatezne kamate. To stoga što je sud tužiteljima dosudio zateznu kamatu za cijelo utuženo razdoblje po stopi od 14 % godišnje, kako je to i zatraženo postavljenim zahtjev, ispuštajući pri tome iz vida da je visina stope zakonske zatezne kamate propisana odredbom čl.29.st.2. ZOO/05, s tim da je ista, sa početkom primjene od 01. kolovoza 2015. godine, izmijenjena odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj78/15.) Slijedom toga, u navedenom dijelu je žalba tuženika uvažena pa je tužitelj sa dijelom zahtjeva odbijen.

20.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. i st.2. te čl.370.t.3. ZPP-a, žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu a djelomično uvažiti te presuditi kao u izreci.

21.) Kako su tužitelji u pretežitom dijelu uspjeli u sporu, odnosno nisu uspjeli sa neznatnim dijelom zahtjeva glede sporedne tražbine zakonske zatezne kamate, to je onda pravilna i odluka suda prvog stupnja kojom je tuženik obvezan da tužiteljima nadoknadi cjelokupan parnični trošak koji je utvrđen kao potreban za vođenje parnice, sve to u skladu sa odredbom čl.155. i čl.154.st.5. ZPP-a. Zbog toga je valjalo, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, potvrditi i odluku o troškovima postupka.

22.) Budući da tuženik nije uspio sa žalbom nije mu dosuđen ni trošak njenog izjavljivanja, a tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ista nije bila potrebna za način odlučivanja o žalbi.

Bjelovar, 13. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak