Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1232/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz G., OIB: .... , zastupanog po punomoćnici S. R. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-123/2017- 43 od 23. listopada 2020., na sjednici vijeća 13. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-123/2017-43 od 23. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženici na ime rada za cjelokupno borbeno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati dnevnog odmora u razdoblju od 16. ožujka 2012. do 30. svibnja 2014. tužitelju isplatiti iznos od 183.907,14 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, točkom II izreke naloženo je tuženici na ime naknade za dva nedodjeljena dana – subota i nedjelja nakon rada na izdvojenom objektu u razdoblju od 16. ožujka 2012. do 30. svibnja 2014. tužitelju isplatiti iznos od 30.202,17 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je točkom III izreke naloženo tuženici tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 27.219,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili poredno preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i toč. 11. ZPP-a.

7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a postoji ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (čl. 16.), a u ovom sporu tužitelj, kao bivša djelatna vojna osoba, od tuženice kao poslodavca traži isplatu razlike plaće te se radi o sporu koji ide u sudsku nadležnost.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, a isto tako pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime rada na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati dnevnog rada te naknade za dva nedodjeljena dana – subota i nedjelja nakon rada na izdvojenom objektu, za razdoblje od 16. ožujka 2012. do 30. svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 214.109,31 kn bruto sa zateznom kamatom.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba sa sjedištem zapovjedništva ustrojstvene jedine u V. B. i činom nadnarednika,

-da je tužitelj do dva puta mjesečno u utuženom razdoblju po sedam dana na osnovu zapovjedi obavljao rad na izdvojenom objektu za koje vrijeme, kroz 24 sata nije smio napuštati mjesto rada; da je tuženica nakon završetka sedmodnevnog rada na izdvojenom mjestu tužitelju odobravala pet slobodnih dana, te subotu i nedjelju, koji dani su inače neradni dani,

-da je tužitelj prije podnošenja tužbe zakonskom zastupniku tuženice podnio zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186. a ZPP-a s time da je tužitelj tijekom postupka tužbom obuhvatio utuženo razdoblje od 16. ožujka 2012. do 16. ožujka 2017. za koje je podnio zahtjev za mirno rješenje spora te nadalje djelomično povukao tužbu za isplatu dnevnica.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu te imajući u vidu utuženo razdoblje sud je zaključio da u konkretnom slučaju u primjenu dolaze Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12, dalje Odluka) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009., zatim Odluka o rasporedu radog vremena koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09 – dalje Pravilnik) koji je stupio na snagu također 1. listopada 2009.

13. Na temelju provedenog financijskog vještačenja, podneska vještaka od 10. listopada 2018. kojim je vještak ispravio nalaz i mišljenje u zbroju jediničnih vrijednosti u Tablici 4 nalaza, usmenog očitovanja vještaka na primjedbe tužitelja i tuženika, uvidom u cjelokupnu knjigovodstvenu dokumentaciju u spisu, uvažavajući kao mjerodavnu inačicu (varijantu) 2 nalaza i mišljenja, sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjevau utuženom novčanom iznosu koji je tužitelj uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

14. Prihvaćajući kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju do dva puta mjesečno bio upućivan na rad na izdvojene objekte u trajanju od sedam dana neprekidno po 24 sata nakon čega je koristio sedam slobodnih dana pri čemu je tuženik tužitelju priznao pet slobodnih dana, uzimajući ovdje i subotu i nedjelju koji su inače neradni dani, utvrdio je da je rad na izdvojenom objektu bio organiziran na način da je operativni rad bio organiziram u smjenama, da je rad u smjeni trajao dvanaest sati, dok da je preostalih dvanaest sati tužitelj morao biti na raspolaganju. Uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju utvrdio je da tuženica nije u cijelosti isplatila tužitelju razliku plaće i naknadu plaće za utuženo davanje. Sud je ocijenio kao neosnovan prigovor tuženice o tome da vještak u nalazu pogrešno koristi terminologiju za dodatak za aktivno dežurstvo, navodeći da se radi o radu na izdvojenom mjestu utvrđujući da tuženica za obračun rada na izdvojenom objektu ne koristi taj naziv, već pogrešno "DOD AKT. DEZ D" (dodatak za aktivno dežurstvo). Nadalje je utvrdio da tuženica tijekom postupku nije dokazala da je provodila preraspodjelu radnog vremena te zaključio da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu za rad duži od punog radnog vremena pri čemu se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim dežurstvom. Cijeneći točku 5 Odluke ("Narodne novine" broj 118/09) kojom je propisano da se pod aktivnim dežurstvom osim višednevnog boravka na radnom mjestu smatra i rad na izdvojenom objektu, nije prihvatio tvrdnje tuženice da se u konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva sedam dana rada i sedam dana odmora kod kuće.

15. Poklanjajući vjeru nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, cijeneći da je vještak argumentirano odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka zaključio je da je nalaz i mišljenje izrađen stručno, utvrdio je visinu pripadajuće razlike plaće za rad na izdvojenom objektu, umanjen za osam sati odmora u utuženom razdoblju u iznosu od 183.907,14 kn.

16. Nadalje, cijeneći odredbu čl. XI Odluke ("Narodne novine" 118/09 i 118/12) prema kojoj nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OSRH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru od 1:1, te odredbu čl. XII st. 2. Odluke koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za sedam radnih dana pripada sedam dana odmora, sud je zaključio da budući je tuženica tužitelju odobravala pet slobodnih dana te subotu i nedjelju, a koji su dani inače neradni dani za sve pripadnike oružanih snaga, zaključio je o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane koji padaju u subotu i nedjelju u ukupnom iznosu od 30.202,17 kn bruto.

17. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a.

18. Sva opisana činjenična utvrđenja, pravne zaključke prvostupanjskog suda i primjenu mjerodavnog materijalnog prava, kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a što sve žalbenim navodima tuženice ničim nije dovedeno u sumnju.

19. Tuženica neosnovano u žalbi osporava pravilnost pobijane presude u točki I izreke u odnosu na razliku plaće za rad na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati, jer osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi u okviru citirane točke 5 Odluke ("Narodne novine" 118/09), prema kojoj se pod aktivnim dežurstvom smatra i rad na izdvojenom objektu. Pritom je prvostupanjski sud pravilno otklonio kao neosnovan prigovor tuženice u odnosu na terminologiju budući da je tuženica pogrešno za obračun rada na izdvojenom objektu koristila naziv "Dodatak za aktivno dežurstvo" umjesto rad na izdvojenom objektu, a slijedom toga pravilan je i daljnji zaključak suda da se u konkretnom slučaju ne radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva sedam dana rada i sedam dana odmora kod kuće.

20. U odnosu na žalbene navode, u odnosu na ovaj dio prvostupanjskog presuđenja da je tuženica tužitelju isplatila plaću sa svim dodacima za dvanaest sati rada i to osam sati za redovan rad, a za ostale sate kao prekovremeni rad, te da tužitelj nema pravo tražiti razliku plaće za rad na izdvojenom mjestu rada za šesnaest sati rada (24 sati dnevno umanjeno za 8 sati) ovo iz razloga jer iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj rad na izdvojenom mjestu rada obavljao u trajanju od sedam dana neprekidno po 24 sata u kojem vremenu nije smio napuštati mjesto rada. U takvim okolnostima, a budući da je životno da svaka fizička osoba objektivno ne može raditi 24 sata dnevno, to je prvostupanjski sud pravilno utvrđujući visinu naknade na izdvojenom mjestu umanjio istu za osam sati dnevnog odmora te tužitelju pravilno dosudio razliku plaće u navedenom iznosu.

21. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi u kojima tuženica osporava pravilnost pobijane presude u točki II izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada za dva nedodjeljena dana subotu i nedjelju nakon rada na izdvojenom objektu, ovo iz razloga jer je u dokaznom postupku pravilno utvrđeno da je tuženica nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu tužitelju odobravala pet dana, u koje je kao slobodan dan računala subotu i nedjelju, koji su inače neradni dani, pa budući da tužitelj ima pravo na korištenje sedam slobodnih dana, tužitelj osnovano traži isplatu naknade za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon rada na izdvojenom objektu pri čemu je visina tužbenog zahtjeva po tom osnovu također pravilno utvrđena.

22. Stoga, žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 3. (sada stavak 5.) i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju pravilno priznao nagradu za sastav samo onih podnesaka koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok tuženica, u žalbi neodređeno navodi za koje podneske je to sud nepripadno tužitelju priznao naknadu parničnog troška.

24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić