REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: 8 Povrv-274/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvaritužitelja-protutuženika C-E, S.L., OIB ..., K.Š., B., kojeg zastupaju punomoćnici V.N., Zoran Bogojević i Domagoj Gregurić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o., Z., protiv tuženice-protutužiteljice S. H. iz S., OIB:..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi isplate i utvrđenja, nakon glavne ijavne rasprave zaključene 08. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. sa sjedištem u Z., poslovni broj . . . od .... u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 690,00 kn što u eurima iznosi 91,57 EUR po tečaju 1EUR=7,53450 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od.... pa do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. sa sjedištem u Z., poslovni broj . . . od.... u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.185,00 kn što u eurima iznosi 157,27 EUR po tečaju 1EUR=7,53450 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2020. pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu ES-20-47982, koji je dana 18.09.2020. godine sklopljen između tuženika C-E S.L., OIB: ... B., K. Š .i tužiteljice S. H. iz S., OIB: ..." podredno

"Utvrđuje se da su u Ugovoru o zajmu..., koji je dana . . .godine, sklopljen između tuženika C-E S.L., OIB:..., B., K . Š . i tužiteljice S. H. iz S., OIB: . . . ništetne pojedine ugovorne odredbe, i to ugovorna odredba čl. 1.2. koja glasi: “Zajmodavac je dana... dostavio Zajmoprimcu obavijest kojom obavještava Zajmoprimca da mu je odobren zajam u iznosu od 1.500,00 kn, na period od 30 dana, plativo u 1 rada, uz pristojbu u iznosu od 375,00 kn“, ugovorna odredba čl. 1.3. koja glasi: „…..na račun Zajmoprimca izvršio isplatu zajam u iznosu od 1.500,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 30,00 kn“, i ugovorna odredba čl. 1.4.: „Zajmoprimac će iznos zajma vratiti Zajmodavcu uvećan za pristojbu u iznosu od 375,00 kn, odnosno ukupno 1.875,00 kn…“

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 587,50 kn što u eurima iznosi 77,97 EUR po tečaju 1EUR=7,53450 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od do isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik B. M. iz Zagreba izdao je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz knjige otvorenih stavaka rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem . . .od . . .

2. Tuženica (tada ovršenica) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem u bitnome navodi kako pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. Ističe kako nije u obvezi prema tužitelju budući da je sve svoje obveze uredno podmirila. Tužiteljevu tražbinu ujedno smatra ništetnom navodeći da se tužitelj prilikom sklapanja više navedenih ugovora koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem tuženice, njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovorio za sebe korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je ovršenici dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

3. Povodom tuženičinog prigovora ovaj sud je rješenjem od... poslovni broj . . . izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od.... očitovao na prigovor tuženice. U bitnome ističe kako je tuženica kao zajmoprimac sa tužiteljem kao zajmodavcem... . na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva C-E s.l., sklopila ugovor o zajmu broj Nadalje, navodi kako je u predmetnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tuženica zatražila zajam u ukupnom iznosu od 1.500,00 kn i obvezala se

navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 375,00 kn, s krajnjim dospijećem.... Ističe kako je tuženica radi produljenja dospijeća zajma izvršila uplatu prolongata te produljila rok dospijeća do . . . Ističe kako je u skladu s čl. 5 Općih uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca upoznavanje s Općim uvjetima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tuženika da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrške te da se s njima slaže predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te da je označavanjem polja prihvaćam na internetskoj stranici tužitelja tuženica dala svoj izričiti i nedvosmislen pristanak na Opće uvjete. S obzirom na to da po proteku roka dospijeća nije platila predmetno dugovanje, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak. Navodi kako je tužitelj.. . isplatio tuženici novčani iznos od 1.500,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 30,00 kn, dok se tuženica obvezala vratiti iznos od 1.500,00 kn uvećan za 375,00 kn pristojbe, sukladno čl. 7. i 8. Općih uvjeta, i to najkasnije do... Ističe kako je tužitelj izvršio u cijelosti svoju obvezu temeljem Ugovora o zajmu, dok tuženica istu nije izvršila. Ukazuje na čl. 10. Općih uvjeta, prema kojoj zajmoprimac na dan dospijeća zajma može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata. Slijedom navedenoga, ukupni dug tuženice iznosi 1.875,00 kn. Tuženica duguje jednu ratu zajma sa pristojbom za tu ratu, odnosno ukupno 1.875,00 kn. Navodi, kako jetuženica plaćala prolongate kojima je odgađala podmirivanje rata zajma te je tuženica prilikom svakog zahtjeva za odgodu plaćanja rata, putem elektroničke pošte u elektroničkom obliku zaprimila aneks ugovora o zajmu iz kojeg je jasno vidljiv iznos naknade za odgodu otplate zajma, pravovremeno je obaviještena o cjelokupnom iznosu dugovanja s osnove Ugovora o zajmu.... Slijedom navedenoga, tužitelj ističe kako su tuženičini prigovori neosnovani i da se svode na prigovaranje iznosima, točno utvrđenim u Ugovoru o zajmu, na koje je izričito pristala prilikom apliciranja za zajam i sklapanje ugovora o zajmu.

5. U nastavku postupka tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) se podneskom od.... očitovala na prethodno opisani podnesak tužitelja te istovremeno podnijela protutužbu u kojoj postavlja alternativni protutužbeni zahtjev. U bitnome ističe da je iz sve dokumentacije koju je dostavio tužitelj očito da je riječ o ništetnom ugovoru, odnosno zelenaškom ugovoru. Ističe kako se pored ništetnosti cijelog ugovora o zajmu o čl. 4. istog nije pojedinačno pregovaralo, a tom odredbom tuženici kao potrošaču nametnule su se određene obveze o kojima se ista nije bila u mogućnosti upoznati prije sklapanja ugovora, što istu odredbu čini suprotnu načelu savjesnosti i poštenja i kao takvu nepoštenu prema čl. 50. st.1 .toč.10. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19). Navodi da nije bila svjesna da uplatama tzv. prolongata ne utječe na otplatu glavnice, odnosno da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice; zatim da joj tužitelj – protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) naplaćuje naknadu za obradu zajma u iznosu od 60,00 kn (jednom 30 kn kod isplate zajma, a drugi put 30 kn kod povrata) te da je navedene zajmove kod tužitelja bila prisiljena ostvarivati isključivo iz stanja nužde, koje je stanje tužitelj zlorabio na način da je za sebe ostvario korist koja je u očitoj neravnoteži s onime što je tuženici dao kao protučinidbu, a da istovremeno nije tuženicu upoznao s okolnostima niti s rizicima sklapanja navedenog pravnog posla. Slijedom navedenog predlaže da sud prihvati kao osnovan protutužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je ništetan Ugovor o zajmu

. . . od...

odnosno podredno, ako nađe da prethodno istaknut zahtjev nije osnovan da utvrdi ništetnim pojedine ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu čl. 1.2. koja glasi: “Zajmodavac je dana 18.09.2020. dostavio Zajmoprimcu obavijest kojom obavještava Zajmoprimca da mu je odobren zajam u iznosu od 1.500,00 kn, na period od 30 dana, plativo u 1 rada, uz pristojbu u iznosu od 375,00 kn“, ugovornu odredba čl. 1.3. koja glasi: „…..na račun Zajmoprimca izvršio isplatu zajam u iznosu od 1.500,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 30,00 kn“, i ugovornu odredba čl. 1.4.:„Zajmoprimac će iznos zajma vratiti Zajmodavcu uvećan za pristojbu u iznosu od 375,00 kn, odnosno ukupno 1.875,00 kn…“ te da naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tuženici.

6. Tužitelj je u odgovoru na protutužbu naveo kako je tuženica na račun tužitelja platila dio dugovanja, a što je tužitelj evidentirao te je isto vidljivo iz izvoda iz

otvorenih stavki na dan 05. svibnja 2021. te da je time priznala cjelokupno dugovanje i stoga je dužna podmiriti utuženi iznos u cijelosti. Navodi kako je tuženica izrazila svoju volju na sklapanje ugovora o zajmu posjetom internet stranice tužitelja te označavanjem polja ''Prihvaćam'' tuženica je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta i dostavila svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o zajmu. Tužitelj ističe kako ne postoje dokazi da je utužena tražbina plaćena u cijelosti kako to navodi tuženik te stoga predlaže odbiti protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvod iz knjige otvorenih stavaka tužitelja od .... (str. 9 spisa), Ovjereni prijevod sa španjolskog jezika punomoći (str. 10 – 39 spisa), Ovjereni prijevod sa španjolskog jezika izvoda iz trgovačkog registra tužitelja (str. 40 – 67 spisa), Opće uvjete tužitelja ( str. 84 – 101 spisa), Prilog 1 Tabelu zajmova (str. 102 – 109 spisa), presliku debitne kartice tuženice banke d.d. (str. 110 i 111 spisa), Presliku osobne iskaznice tuženice (str. 112 i 113 spisa), obračun isplaćene plaće za tuženicu (list 124 spisa), Prometi za razdoblje od.... Račun . . .(str. 115 – 121 spisa), Prometi za razdoblje od... do ... Račun ... (str. 122 -126 spisa), Prometi za razdoblje od . . . do .... Račun . . . (str. 127 -130 spisa), stanje za Račun . . . 08., 09, 17., 10., 14. 11.. rujna 2020. (str. 131 – 139 spisa), Ugovor o zajmu . . . od dana... (str. 145 spisa), Otplatni plan - . . . od.... (str. 141 i 142 spisa), Aneks 1 Ugovoru o zajmu u broj . . . od.... (str. 143 spisa), Otplatni plan – prolongat od.... (str. 145 spisa), Aneks 2 Ugovoru ozajmu . . . od.... (str. 147 spisa), Otplatni plan – prolongat od.. . (str. 149 spisa), ispis poruka (str. 150 spisa), Kunski platni nalog broj ... (str. 152 spisa).

8. Tuženica premda uredno pozvana na ročište za glavnu raspravu... . te upozorena da će biti izveden dokaz njenim saslušanjem kao stranke u postupku na isto nije pristupila niti je svoj izostanak opravdala, a slijedom čega je sud odlučio kako neće biti proveden dokaz njezinim saslušanjem sukladno odredbi čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan dok je protutužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.875,00 kn, na ime dospjele glavnice zajma u iznosu od 1.500,00 kn i dospjele pristojbe u iznosu od 375,00 kn te alternativno postavljen protutužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavimcijelog ugovora o zajmu, odnosno

podredno

pojedinih

ugovornih

odredaba.

11. Između stranaka nije sporno da su iste na daljinu sklopile Ugovor o zajmu- ... od.... (dalje: Ugovor o zajmu). Po tom ugovoru tužitelj je zajmodavac, dok je tuženica zajmoprimac.

12. Po predmetnom Ugovoru o zajmu tužitelj je izvršio tuženici isplatu zajma u iznosu od 1.500,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 30,00 kn. Tuženica se istim ugovorom obvezala vratiti iznos zajma uvećan za 375,00 kn na ime pristojbe i to u roku do ...

13. Sklapanjem prethodno navedenog Ugovora o zajmu tuženica je prihvatila i tužiteljeve Opće uvjete ugovaranja zajma.

14. Nije sporno da je tuženica prolongirala rok dospijeća predmetnog zajma uplatama u iznosu od po 405,00 kn, odnosno ukupno 805,00 kn na ime tzv. prolongata. Iz spisa je razvidno da je ista to učinila uplatom od.... u iznosu od 375,00 kn na ime pristojbe prolongata te iznosa od 30,00 kn na ime naknade prolongata i... u iznosu od 375,00 kn na ime pristojbe prolongata te iznosa od 30,00 kn na ime naknade prolongata tako da je rok dospijeća predmetnog zajma prolongiran sve do...

15. Uvidom u Opće uvjete tužitelja, kao sastavni dio predmetnog Ugovora o zajmu utvrđeno je kako je u čl. 20. sadržana klauzula kojom stranke za sve sporove vezane za predmetni Ugovor o zajmu, ugovaraju stvarnu i mjesnu nadležnost suda sjedišta zajmoprimca, odnosno u konkretnom slučaju suda u Republici Hrvatskoj. Navedeni izbor prava valja cijeniti i u skladu s čl. 3. i 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od.... o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008., L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. i ispravci SL 2015., L 66, str. 22. i SL 2019., L 149, str. 85., u daljnjem tekstu: Uredba Rim I) jer se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru. Prema čl. 3. Uredbe Rim I ugovorne strane su slobodne izabrati pravo koje će se primjenjivati na ugovor koji su zaključile. U čl. 6. Uredbe Rim I. , naslovljenog „Potrošački ugovori” propisano je: „1. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove [njezine] struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajenoboravište, pod uvjetom da poduzetnik: (a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti. Bez obzira na stavak 1., ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve stavka 1. u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano." 16. Dakle, na predmetni Ugovor o zajmu primjenjuje se hrvatsko pravo sukladno Uredbi (EZ), broj: 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od . . . obzirom na to da tuženica ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.

16. Prethodno navedena Uredba primjenjuje se na predmetni odnos između stranaka sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne Novine", broj 101/17).

17. Predmetni ugovor o zajmu potrošački je ugovor i u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, članak 6. st. 1. Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C – 280/2013).

18. Imajući u vidu navedeno, a polazeći od osnovnih načela obveznopravnog ugovornog odnosa stranaka propisanih čl. 3., 4. i 6. ZOO-a i položaja tuženika kao potrošača u smislu odredbi ZZP-a u kojima su implementirane i prethodno citirane odredbe Direktive o zaštiti prava potrošača utvrđuje se kako se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovoru sklopljenim elektroničkim putem u smislu odredbe čl. 293. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) iz kojeg proizlazi da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a iz dokumentacije priležeće spisu nedvojbeno proizlazi da su se stranke o istome doista suglasile.

19. Pri tome se ukazuje na odredbu čl. 499. st. 1 ZOO-a iz koje proizlazi da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

20. Nadalje, odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, a što pak znači da je za nastanak i postojanje takvog zelenaškog ugovora potrebno da se ispune bitni uvjeti da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora, da je iskorišteni suugovaratelj ugovora na taj očiti nerazmjer pristao zbog na njegovoj strani postojećih nepovoljnih okolnosti, a to su stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost te da je u vrijeme sklapanja toga ugovora postojalo kod zajmodavca znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani zajmoprimca i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist i na očitu štetu svog suugovaratelja, što dalje znači da je nastanak zelenaškog ugovora vezan i uvjetovan postojanjem jednog objektivnog i dva subjektivna mjerila pri čemu sva tri navedena uvjeta moraju postojati istovremeno i kumulativno i to pri zaključenju ugovora, pa kako tuženica ne tvrdi niti dokazuje da su, osim postojanja očitog nerazmjera između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza, kao objektivnog mjerila, na njegovoj strani te na strani tužitelja istovremeno i kumulativno postojala i ova subjektivna mjerila, to sud nije mogao utvrditi da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan kao niti odredbe koje tuženica traži utvrditi ništetnim dok utvrđenim proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu temeljem Ugovora o zajmu.

21. Međutim, s obzirom na to da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti uvažavajući navode protutužbe u dijelu u kojem je istaknuto kako tuženica nije bila svjesna da uplatama tzv. prolongata ne utječe na otplatu glavnice, odnosno da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice ovaj sud smatra da se upravo kod prolongata radilo o ugovornoj kazni za zakašnjenje definiranoj u čl. 350. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) u kojem je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

22. Naime, očit je nerazmjer između visine glavnice samog zajma 1.500,00 kn i ukupno uplaćenih iznosa prolongata, budući da je tuženica po predmetnom Ugovoru o zajmu primila ukupno 1.500,00 kn, umanjeno za trošak obrade zajma u iznosu od 30,00 kn, a na ime prolongata je uplatila ukupan iznos od 810,00 kn, odnosno više od 50% ukupnog iznosa glavnice.

23. Nije sporno da su stranke sklapale Anexe osnovnom Ugovoru o zajmu kojim su ugovorile predmetne prolongate nazvavši ih Pristojbom i naknadom za odgodu roka dospijeća samog zajma.

24. Međutim, u čl. 350. st. 3. ZOO-a propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

25. Dakle, po hrvatskom pravu i to prethodno citiranoj kogentnoj odredbi ZOO-a ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ex lege je ništetno, a u predmetnom slučaju se radi upravo o novčanoj obvezi i to zajmu.

26. Budući da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, sama činjenica da je tuženica dobrovoljno plaćala predmetne prolongate ne znači da su isti sukladni hrvatskom pravu i da su isti valjani, budući da su ništetni po samom Zakonu.

27. Kod ovakvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje da je tuženica ukupnim uplatama od 810,00 kn podmirila dio glavnice predmetnog potraživanja.

28. Iz izvoda iz knjige otvorenih stavki potraživanje tužitelja po predmetnom zajmu na ime dospjele glavnice iznosi 1.500,00 kn, a na ime dospjele pristojbe iznosi 375,00 kn, odnosno ukupno 1.875,00 kn. Uvidom u odobrenja prolongata proizlazi da kada je tuženica zatražila prolongat da ista nije bila podmirila glavnicu, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a tuženica u postupku nije dokazala da bi podmirila na ime povrata zajma viši iznos od onog kojeg je utvrdio sud. 29. Međutim, Pristojba koja iznosi čak 25% same glavnice, a tako visoka pristojba po shvaćanju ovog suda nije sukladna odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača u kojemu je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te stoga tuženica nije bila u obvezi podmiriti istu te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te ugovorne odredbe, a sve u smislu čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a sud ju je utvrdio nepoštenom, imajući pritom u vidu i sve utvrđene okolnosti sklapanja predmetnog pravnog posla te preostalih ugovornih odredbi sukladno čl. 51. ZZP-a. Slijedom navedenog, s obzirom da su temeljem čl. 51. st. 1. ZZP-a nepoštene odredbe ništetne, a na ništetnost sud pazi tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. st. 1. ZOO-a te obzirom da ništetne odredbe ne proizvode pravne učinke, sud je utvrdio da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju pristojbu u iznosu od 375,00 kn sa zateznom kamatom od .... do isplate i u tom dijelu je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev.

30. Dakle, tužitelj je ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu, sukladno odredbi čl. 499 st. 1 ZOO-a, a tuženica nije ni sa čim dokazala da bi, kao zajmoprimac, postupila po istoj odredbi, odnosno zajam u cijelosti vratila tužitelju, a s kojim je zaključila ugovor o zajmu elektroničkim putem.

31. Kako je tuženici isplaćen ugovoreni iznos zajma, koji je tuženica vratila djelomično, tužitelj ima pravo na isplatu preostalog iznosa zajma kao i pravo na zateznu kamatu u smislu čl. 29. st. 1 ZOO-a, po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a, od sljedećeg dana od dana dospijeća, pa je tako održan na snazi platni nalog za iznos od 690,00 kn sa zateznom kamatom kako je odlučeno pod toč. I. izreke.

32. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog... u Zagrebu broj . . . o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku. Kako su stranke u ovom predmetu razmjerno uspjele, odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 164. ZPP-a.

33. Tužitelj je uspio u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev sa 36%, dok je tužena uspjela u visini od 64%. Od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela i dobiveno je 28%, a slijedom čega je odlučeno da je tužitelj u obvezi naknaditi tuženici trošak postupka. Tuženica ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12. 103/2014., 118/2014. i 107/2015. dalje: Tarifa), a koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu te troška sastava podneska od ... i ... . u iznosu od po 250,00 kn po Tbr. 8./1. Tarife, zastupanja na ročištu od . . .u iznosu od 250,00,00 kn Tbr. 9./5. Tarife, uz PDV 25% po Tbr. 42. Tarife (25%). Tako je sveukupno na ime troška postupka priznato

1.250,00 kn, a dosuđeno je 28% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa je tako dosuđen trošak u iznosu od 350,00 kn.

35. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj je ostvario uspjeh u sporu od 100%, a slijedom čega je kao osnovan tužitelju valjalo priznati kao osnovan trošak odgovora na protutužbu u visini od 250 kn po Tbr. 8./1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima .... i . . .po Tbr. 9./5. Tarife u iznosu od po 250,00 kn, uz PDV 25%, odnosno ukupno iznos od 937,50 kn.

36. Prebijanjem iznosa troška priznatog tuženici s troškom priznatom tužitelju, utvrđeno je kako je tuženica u obvezi podmiriti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 587,50 kn.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 12. listopada 2022.

Sudac

Iva Raos v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-pun tužitelja

-pun tuženika