REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 746/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnica IH, dipl. iur., radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-958/2016 od 9. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-899/12 od 15. listopada 2015., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-958/2016 od 9. studenoga 2016., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zatražili da se utvrdi da je u cijelosti ništetan „ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora“ zaključen između prednika tuženika SIZ-a u oblasti stanovanja na području općine Split i ZH sklopljen 28. prosinca 1990. kao i „Dodatak ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora“ sklopljen 18. studenog 1991. između prednika tuženika SIZ-a u oblasti stanovanja na području općine Split i ZH te TH (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja radi isplate tržišne vrijednosti takvog poslovnog prostora u iznosu od 83.520,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za prethodno polugodište uvećanu za 5 % poena, a koja teče od presuđenja do isplate (točka II. izreke), te je ujedno odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5.Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti (pravilno: ništavosti) Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora, sklopljenog 28. prosinca 1990. između prvotužitelja ZH i prednika tuženika, tadašnjeg SIZ u oblasti stanovanja na području Općine Split, kao i Dodatka ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora sklopljenog 18. studenog 1991. između istih stranaka, kojemu je kao nositelj prava i obveza pristupila drugotužiteljica ABC, te zahtjev tužitelja radi isplate iznosa 83.520,00 EUR u protuvrijednosti kuna na ime tržišne vrijednosti takvog poslovnog prostora.

9. Suprotno navodima tužitelja, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP, na koju upućuju revidenti. Drugostupanjski sud je pravilno ocijenio da Izjava projektanta sporne zgrade dipl. ing. arh. ĆH, koja je dostavljena tek uz žalbu, ne može biti uzeta u razmatranje jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti – što ovdje nije slučaj.

11. Navodi tužitelja, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka dovode u pitanje činjenična utvrđenja suda i osporavaju zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi kojima tužitelji zapravo iznose vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvode drukčiji zaključak glede osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti (pravilno:ništavosti) Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora sklopljenog 28. prosinca 1990. između prvotužitelja ZH i prednika tuženika, tadašnjeg SIZ u oblasti stanovanja na području [adresa], kojim je prvotužitelj preuzeo obvezu isplatiti iznos 519.680,00 tadašnjih dinara za poslovni prostor površine 37,12 m2 u objektu IV-A ulaz broj 9, poslovni prostor broj 2 u stambenom ABC u Splitu dok je SIZ u oblasti stanovanja na području [adresa] preuzeo obvezu izgraditi taj prostor, kao i zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavosti Dodatka ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora sklopljenog 18. studenog 1991. između istih stranaka, kojemu je kao nositelj prava i obveza pristupila drugotužiteljica TH.

13. Sukladno odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosnima ( "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO/05), ništav ugovor je onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. U podnesenoj reviziji tužitelji iznose tvrdnje prethodno istaknute tijekom postupka, navodeći da su ugovor i dodatak ugovoru ništavi jer da je prednik tuženika prilikom zaključenja ugovora postupio prijevarno i tužiteljima predao u vlasništvo poslovni prostor u podrumu zgrade, umjesto poslovnog prostora u prizemlju te iste zgrade, kako je to navedeno u predmetnom ugovoru, da poslovni prostor koji im je predan nije obuhvaćen projektnom dokumentacijom i da su tužitelji tek prije podnošenja tužbe saznali da ne mogu ishoditi uporabnu dozvolu za taj prostor.

15. Nije osnovana tvrdnja tužitelja da je riječ o ništavom ugovoru uslijed prijevarnog postupanja pravnog prednika tuženika, jer prijevara, sve kad bi se utvrdilo njezino postojanje, ne dovodi do ništavosti ugovora, već je samo razlog za poništenje ugovora (čl. 65. ZOO/91).

16. Suprotno tvrdnjama tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da sama po sebi, činjenica da bi prednik tuženika možebitno predao tužiteljima drugi poslovni prostor u odnosu na onaj koji je opisan u Ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora, ne čini ugovor ništavim u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO/91, kao što na ništavost ne upućuje niti činjenica da predmetna zgrada nije imala priloženu uporabnu dozvolu. Isto tako, drugostupanjski sud je pravilno otklonio tvrdnje tužitelja o ništavosti ugovora iz razloga što predmetni poslovni prostor nije obuhvaćen građevinskom dozvolom, odnosno iz razloga što bi predstavljao zajednički dio zgrade. Naime, sve kad bi ugovorna strana i raspolagala dijelom nekretnine koja nije njezino vlasništvo, ta činjenica sama po sebi ne čini ugovor ništavim (tako primjerice i Rev-683/05 od 25. srpnja 2005.).

17. Kod činjenice da je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti (pravilno: ništavosti) Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora od 28. prosinca 1990. i Dodatka ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora od 18. studenog 1991. te su u tom smislu isti valjani i obvezujući za stranke, to je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za isplatu tržišne vrijednosti takvog poslovnog prostora u iznosu od 83.520,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, koji se temelji na odredbi čl. 108. ZOO/91.

18. Stoga je reviziju tužitelja u navedenom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

19. Obzirom da tužitelji podnose reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

20. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužitelja protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić