REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 290/2011-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše, člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] [adresa], zastupanog po punomoćnici Gordani Lazović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆŠ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Peri Lozici, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3084/07-7 od 5. travnja 2011., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3216/2003 od 18. prosinca 2006., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3084/07-7 od 5. travnja 2011. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 757.923,02 kn s pripadajućim kamatama, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 125.579,75 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 74.944,60 kn.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je tužitelj 20. ožujka 2000. sklopio Okvirni ugovor o poslovnoj suradnji s društvom [trgovačko društvo] kojeg je zastupao VŠ;
- da je 22. svibnja 2000. sklopljen Aneks Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji s istim društvom kojeg je tada zastupao tuženik kao vlasnik;
- da su ti ugovori tužitelju bili temelj za izvršenje Ugovora o građenju broj 15/00 koji su sklopila društva [trgovačko društvo] [adresa], kao naručitelj i [trgovačko društvo], kao izvoditelj;
- da je tužitelj bio podizvoditelj radova na izgradnji Poslovnog centra u [adresa];
- da je tužitelj izvršio sve radove, a da mu oni nisu plaćeni;
- da je sve privremene situacije ovjeravalo društvo [trgovačko društvo] čiji je direktor bio tuženik;
- da je tužitelj 7. ožujka 2003., u ovršnom postupku protiv društva [trgovačko društvo], ishodio pravomoćno rješenje o ovrsi radi naplate vrijednosti izvedenih radova, ali to rješenje nikada nije provedeno zbog nedostatka sredstava na žiro računu društva [trgovačko društvo];
- da je 11. srpnja 2003. nad društvom ... otvoren stečajni postupak u kojem je tužitelj prijavio svoju tražbinu, ali je tražbina ostala nenamirena jer je stečajni postupak obustavljen zbog toga što imovina stečajnog dužnika nije bila dostatna ni za pokriće troškova stečajnog postupka;
- da je potraživanje tužitelja ostalo nepodmireno iako je društvo [trgovačko društvo] naplatilo obavljene radove od naručitelja;
- da je tuženik bio član uprave odnosno direktor društva [trgovačko društvo], dok je aktivno, kao član društva [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo], sudjelovao i u radu društva [trgovačko društvo] u kojem je imao suvlasnički udio od 30%;
- da je tuženik potpisom Aneksa od 22. svibnja 2000. potvrdio da su sva tri društva ([trgovačko društvo], [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo]) povezana jer imaju iste vlasnike pa je i preuzeo jamstvo za neispunjenje obveza iz Okvirnog ugovora i njegovog aneksa cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu.
7. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik, predstavljajući se tužitelju kao odgovorna osoba u društvu [trgovačko društvo], kao direktor društva [trgovačko društvo] naručio od njega posao kojeg mu nije platio, iako mu je u članku 4. Aneksa jamčio ispunjenje obveza cjelokupnom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu, a koje je doveo u stečaj bez imovine dostatne za podmirenje vjerovnika, pa je takvim postupanjem tuženik zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva, odnosno koristeći se društvima u kojim je bio direktor (član uprave) i suvlasnik (član društva) oštetio je tužitelja, kao vjerovnika. Upravo obzirom na takve zaključke, primjenom odredbe članka 252. stavka 5. u vezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93 i 34/99 – dalje: ZTD) te članka 10. stavak 3. istog Zakona, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev. 8. Polazeći od dijela utvrđenja prvostupanjskog suda, drugostupanjski je sud zaključio da tužitelj, kao vjerovnik društva Galtar promet d.o.o., nije aktivno legitimiran zahtijevati naknadu štete od tuženika, kao člana uprave tog društva, na temelju odredbe članka 252. stavka 5. u vezi članka 430. ZTD-a, budući da je u konkretnom slučaju šteta nastala prije Novele ZTD-a iz 2003. („Narodne novine“ broj 118/03) kada vjerovnici društva s ograničenom odgovornošću nisu bili legitimirani zahtijevati naknadu štete od članova uprave kada svoja potraživanja nisu uspjeli namiriti od samog društva.
9. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o postojanju odgovornosti tuženika prema odredbi članka 10. stavka 3. ZTD-a, drugostupanjski sud zaključuje da ta odredba nije primjenjiva u slučaju odgovornosti člana uprave prema vjerovnicima društva.
10. Zbog takve ocjene, drugostupanjski sud smatra da ne postoji odgovornost tuženika, slijedom čega je prvostupanjsku presudu preinačio i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.
11. Tužitelj u reviziji osporava zaključke drugostupanjskog suda kako u pogledu nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na zahtjev za naknadu štete prema odredbi članka 252. stavka 5. ZTD-a, tako i u pogledu neodgovornosti tuženika prema odredbi članka 10. stavka 3. istog Zakona, upirući, između ostalog, na postojanje proturječnosti između izreke odluke tog suda i njezinih razloga, odnosno na proturječnost i nejasnost razloga o odlučnim činjenicama, pa tako i odnosu na činjenicu je li tuženik, koji je bio ne samo direktor društva [trgovačko društvo], već i član društva [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo], odgovoran tužitelju prema odredbi članka 10. stavka 3. ZTD-a, kada je, aktivno sudjelujući u radu svih društava, koristio ta društva da bi oštetio tužitelja kao vjerovnika.
12. Ovaj sud smatra da je u pravu tužitelj kada ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), jer razlozi koje taj sud daje u pogledu nemogućnosti da se u konkretnom slučaju primjeni odredba članka 10. stavka 3. ZTD-a nisu jasni, a niti su dani bilo kakvi razlozi o činjenici da je tuženik Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji preuzeo jamstvo za ispunjenje obveze cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu, a koje su povezane, na temelju koje činjenice je prvostupanjski sud također izveo zaključak o odgovornosti tuženika, ne samo kao člana uprave društva [trgovačko društvo] već i kao člana društva [trgovačko društvo]
13. Tužbeni zahtjev temelji se prvenstveno na pravnom shvaćanju tužitelja da je tužbeni zahtjev osnovan prema tuženiku na temelju odredaba čl. 430. ZTD u vezi s čl. 252. ZTD.
14. Nije prihvatljivo ovakvo pravno shvaćanje jer je za ovaj sud obvezno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održano 14. rujna 2020. (SU-IV-47/2020-7) a to shvaćanje glasi:
"Odredba čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima ("NN"111/93, 34/99, 121/99 i 52/00, u daljnjem tekstu: ZTD) iako se u njoj poziva na primjenu čl. 252. ZTD, sve do svoje izmjene ("NN" 118/03 - čl. 209. ZID/ZTD) nije davala aktivnu materijalno pravnu legitimaciju vjerovnicima na podizanje tužbe i protiv čl. uprave društva sa ograničenom odgovornošću. Za ocjenu može li se primijeniti novelirani čl. 430. ZTD, kojim se propisuje odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću prema vjerovnicima društva mjerodavno je vrijeme kada je nastala obveza za koju se odgovara, tj. kada je nastao obvezni odnos iz kojeg obveza proizlazi. Ako je taj odnos nastao prije izmjene (1. siječnja 2004.) na odgovornost članova uprave prema vjerovnicima društva ne može se retroaktivno primijeniti izmjenjena odredba čl. 430. ZTD.".
15. Prema tome, u odnosu na ovaj razlog revizija nije osnovana.
16. Međutim, ne prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost tuženika za obvezu na koju se odnosi tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD drugostupanjski sud iznio je da se ta odredba odnosi na članove društva, a ne u slučaju odgovornosti članova uprave. Čini se da drugostupanjski sud smatra da tuženik nije bio član društva [trgovačko društvo], iako iz sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik bio član društva trgovačkog društva [trgovačko društvo]
17. Ovakav zaključak drugostupanjskog suda nije prihvatljiv jer uopće nije jasno na temelju čega je, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud utvrdio da tuženik nije bio član društva [trgovačko društvo], naročito s obzirom na aneks okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji između [trgovačko društvo] i tužitelja (list 7 spisa) kojeg je potpisao tuženik, a u čl. 2. toga aneksa naznačeno je da je tuženik vlasnik trgovačkog društva [trgovačko društvo], Galtar promet i Galtar.
18. Zbog ovog nedostatka drugostupanjska presuda se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, što predstavlja revizijski razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno kao pod I. izreke.
19. U ponovnom postupku treba otkloniti navedene nedostatke, razmotriti sve navode žalbe te donijeti zakonitu odluku.
20. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za kasniju odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 12. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
