Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1210/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Ž., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u I., protiv prvotuženice A. S. iz Ž., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u I. i drugotuženika Z. S. iz K.¹, OIB:…, radi stjecanja prava služnosti, odlučujući o žalbi prvotuženice i tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-437/20-40 od 11. ožujka 2022., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-437/20-40 od 11. ožujka 2022. pod točkom I., II., III. i VI. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-437/20-40 od 11. ožujka 2022. pod točkom VI. izreke u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 6.355,38 kn/ 843,50 eura do zatraženog iznosa od 8.955,38 kn/ 1.188,58 eura (za iznos od 2.600,00 kn/ 345,08 eura).

III. Odbija se zahtjev tužiteljice i prvotuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine tuženika S. A. iz Ž., OIB:… i S. Z. iz K., OIB:… i to čkbr. 1003/2 Kuća, Dvorište i Voćnjak od 653 m2 upisane u zk. ul. broj 2978 k.o. K. u korist nekretnina tužiteljice Š. M. iz Ž., OIB:…, čkbr. 1008 Oranica za Kućom u Ž. od 1863 m2, čkbr. 1009 Pašnjak za Kućom u Ž. od 575 m2 i čkbr. 1010/1 Šuma za Kućom u Ž. od 2133 m2, sve upisane u zk. ul. broj 2008. k.o. K.², pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š., dipl. ing. geod. sa očevida od 19. travnja 2017. godine, obilježen slovima A-B u širini od 3 metra.

II. Tuženici S. A. iz Ž., OIB:… i S. Z. iz K., OIB:…, dužni su priznati i trpjeti utvrđeno pravo služnosti kao teret na svojoj nekretnini te su dužni trpjeti izvršavanje tužiteljičinih prava na svojoj nekretnini, te im se zabranjuje svako sprječavanje ili ometanje tužiteljice u vršenju njezinih prava.

III. Tuženici S. A. iz Ž., OIB:… i S. Z. iz K., OIB:…, dužni su trpjeti da si tužiteljica Š. M. iz Ž., OIB:…, na nekretnini čkbr. 1003/2 Kuća, Dvorište i Voćnjak od 653 m2 upisane u zk. ul. broj 2978 k.o. K.², kao vlasništvo tuženika i to svakog u 1/2 dijela ishodi upis postojanja prava stvarne služnosti kolnika u korist svojih nekretnina i to čkbr. 1008 Oranica za Kućom u Ž. od 1863 m2, čkbr. 1009 Pašnjak za Kućom u Ž. od 575 m2 i čkbr. 1010/1 Šuma za Kućom u Ž. od 2133 m2, sve upisane u zk. ul. broj 2008. k.o. K.² pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š., dipl. ing. geod. sa očevida od 19. travnja 2017. godine, obilježen slovima A-B u širini od 3 metra.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

/Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine tuženika S. A. iz Ž.., OIB:… i S. Z. iz K.¹, OIB:… i to čkbr. 1003/2 Kuća, Dvorište i Voćnjak od 653 m2 upisane u zk. ul. broj 2978 k.o. K.², u korist nekretnina tužiteljice Š. M. iz Ž., OIB:…, čkbr. 1008 Oranica za Kućom u Ž. od 1863 m2, čkbr. 1009 Pašnjak za Kućom u Ž. od 575 m2 i čkbr. 1010/1 Šuma za Kućom u Ž. od 2133 m2, sve upisane u zk. ul. broj 2008. k.o. K.², pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š., dipl. ing. geod. sa očevida od 19. travnja 2017. godine, obilježen slovima B-C u širini od 3 metra. / - kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

/ Tuženici S. A. iz Ž., OIB:… i S. Z. iz K.¹, OIB:., dužni su trpjeti da si tužiteljica Š. M. iz Ž., OIB:…, na nekretnini čkbr. 1003/2 Kuća, Dvorište i Voćnjak od 653 m2 upisane u z.k.ul. broj 2978 k.o. K.², kao vlasništvo tuženika i to svakog u 1/2 dijela ishodi upis postojanja prava stvarne služnosti kolnika u korist svojih nekretnina i to čkbr. 1008 Oranica za Kućom u Ž. od 1863 m2, čkbr. 1009 Pašnjak za Kućom u Ž. od 575 m2 i čkbr. 1010/1 Šuma za Kućom u Ž. od 2133 m2, sve upisane u zk .ul. broj 2008. k.o. K.² pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š., dipl. ing. geod. sa očevida od 19. travnja 2017. godine, obilježen slovima B-C u širini od 3 metra. / - kao neosnovan.

VI. Tuženica A. S. iz Ž., OIB:…, dužna je tužiteljici M. Š. iz Ž., OIB:…, naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 6.355,38 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II., III. i VI. izreke žalbu je podnijela prvotuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 70/19. i 80/22.,dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkom Vi. izreke u dijelu odluke o trošku s kojim tužiteljica nije uspjela u postupku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba prvotuženice i tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine tuženih u korist nekretnine tužiteljice, da su tuženici dužni to trpjeti i da se tužiteljica ovlasti da upiše pravo u zemljišne knjige

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima prvotuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Pri tome je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 2008 k.o. K. I. (list 4 spisa) sud je utvrdio da nekretnine čkbr. 1008 oranica za Kućom u Ž., čkbr. 1009 pašnjak za Kućom u Ž. i čkbr. 1010/1 šuma za Kućom u Ž. u zemljišnim knjigama dolaze upisane na D. P. iz Ž. 110 u 1/1 dijela, te da u listu C nema upisanih tereta,

- uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Ivancu iza pok. D. P. iz Ž. posl. broj: O.239/93-4. od 11. listopada 1993. g. (list 5 do 6 spisa) sud je utvrdio da je iza pok. D. P. iz Ž. nekretnine čkbr. 1008, čkbr. 1009 i čkbr. 1010/1 naslijedila kćerka ostavitelja, ovdje tužiteljica Š. M.,

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 2978 k.o. K. I. (list 7 spisa) sud je utvrdio da nekretnine čkbr. 1003/2 kuća, dvorište i voćnjak i čkbr. 1006 voćnjak kod Kuće dolaze upisane u zemljišnim knjigama na S. A. r. D. iz Ž. u 1/2 dijela i S. Z., V. iz Ž. 112 u 1/2 dijela, te da u listu C nema upisanih tereta ( ovdje tuženici),

- uvidom u opomenu pred tužbu od dana 24. kolovoza 2015.(list 9 spisa) sud je utvrdio da je punomoćnik tužiteljice dostavio opomenu pred tužbu A. S. iz Ž. kojom ju obavještava da tužiteljica u korist svojih nekretnina ima pravo služnosti kolnika preko njezinih nekretnine, da služnost kolnika koristi prema uobičajenoj namjeni od 1968. godine, da je ranije istu služnost koristio njihov prednik, sada pok. P. D., da nikad nije bilo sporova do mjeseca svibnja 2014. godine, te pozivaju S. A. da se izjasni da li priznaje ili osporava spomenuto pravo služnosti kolnika u roku od 8 dana, jer da će u protivnom, po proteku roka, pokrenuti parnični postupak,

- očevidom na licu mjesta dana 19. travnja 2017. sud je utvrdio da je nekretnina tuženih u naravi kuća, dvorište i voćnjak smještena u naselju Ž., da prema kući tuženih ide asfaltni dio ceste u širini od oko 2,5 m i taj asfaltni dio da je na nekretnini tuženih, da je prilikom uredovanja tužiteljica pokazala pravac kojim je dolazila na svoje nekretnine u naravi oranica, pašnjak i šuma, a pokazani pravac se proteže asfaltnim dijelom od glavnog puta do kuće tuženih, te dalje preko dvorišta tuženih, a nakon toga skreće prema južnom dijelu do nekretnine tužiteljice, da postoji put od nekretnine tuženih prema jugu koji je zemljani i širine oko 2,5 m i da postoje obreži s lijeve i desne strane, na putu prilikom očevida nisu zatečeni tragovi provoza, time da je tužiteljica navela da predmetnim pravcem ne vozi od svibnja 2014. godine, od kada joj prvotuženica brani provoz preko svoje nekretnine,

- uvidom u vještački nalaz stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Bojana Škvorca od 25. svibnja 2015. (list 33 do 34 spisa) sud je utvrdio da je mjernički vještak obilaskom terena i uvidom u katastarski plan izvršio identifikaciju nekretnina stranaka i utvrdio da su nekretnine tužiteljice čkbr. 1008 u naravi zapuštena oranica, čkbr. 1009 i 1010/1 u naravi šuma, te je ove nekretnine šrafirao zelenom bojom, da je nekretnina tuženih čkbr. 1003/2 kuća br. 112/A i dvorište i da je ovu nekretninu šrafirao crvenom bojom, da je pravac prolaza u skici izmjere označen točkama A-B- C, da je pravac prolaza širine oko 3 metra i da linijom A-B prolazi preko nekretnine tuženika, dok dijelom koji je u skici izmjere obilježenim točkama B-C pravac prolazi preko parcele čkbr. 1005, da je slovima D-E-F-G-H-I-J obilježio jedan od alternativni pravac prolaza, da je na dijelu koji je obilježio točkama I-J visinska razlika između tih dviju točaka 2,5 metara, da je udaljenost između istih 14 metra, da je drugi alternativni pravac prolaza obilježio točkama D-K-L-M-N-O-P-R- -S i da predstavlja šumski put širine 2 metra, da je točkama S1-S2-D prikazao prilaz koji predstavlja također šumski put kojim se dolazi do točke D iz susjednog zaseoka.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice, potkrijepljene iskazima svjedoka A. M., S. R., V. D., M. H., D. J., M. Š., Z. P. i B. M. i utvrdio da je i prednik tužiteljice, sada pok. Petar Držaić, otac tužiteljice, vršio provoz pravcem koji je u skici mjernički vještak označio slovima A-B-C, a kasnije da je vršila provoz navedenim pravcem i tužiteljica, da sporova od 1964. godine, pa do ovog predmeta nije bilo, osim ako se uzme u obzir poziv policiji od strane prvotuženice, time da ne postoje podaci da je to bilo i procesuirano, a o sporu koji se, prema navodima stranaka, vodio između predaka stranaka, stranke nisu ništa dokumentirale, osim navoda da se vodio spor i oprečnih tumačenja glede okončanja spora, iz čega je prvostupanjski sud zaključio da su prednici tužiteljice kao vlasnici povlasnih nekretnina koristili nekretninu tuženika čkbr. 1003/2 za provoz od 1964. godine, radi dolaska na vlastitu nekretninu, ranije zaprežnim kolima, a kasnije traktorom i po potrebi drugim prijevoznim sredstvima (kombajn), a što je sve sadašnjim vlasnicima (tuženicima) i njihovim prednicima, poslužne nekretnine, bilo poznato, iz čega izvodi zaključak da su prednici tužiteljice, a kasnije i tužiteljica, koristili dugi niz godina pravac označen u skici slovima A-B-C za dolazak na svoje nekretnine, a koji pravac je, kako je navedeno u skici mjerničkog vještaka, širine oko 3m i dužine 63,59 metara, time da je dužina pravca označenog u skici mjerničkog vještaka slovima A-B preko nekretnine tuženika 28,02 metara.

11. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je utvrdio da je stečena služnost dosjelošću u korist nekretnine tužiteljice, koristeći naprijed navedeni pravac više od 50 godina, još na osnovu ranijeg Općeg građanskog zakonika i prema Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj: 6/80. i 36/90., preuzet kao republički zakon, Narodne novine, broj: 53/91, dalje; ZOVO).

12. I prema shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

13. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje;ZV) propisano je da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, što u konkretnom slučaju znači u vrijeme kada su se ostvarili zakonski uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću prema odredbama onog propisa po kojem je takvo pravo stečeno.

14. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) primjenjivala do 1. rujna 1980. – dana stupanja ZOVO, a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

15. Pravnim pravilima paragrafa 1470. OGZ je propisano da gdje nema urednih javnih knjiga ili pravo služnosti nije u njih upisano, pošten je posjednik takvog prava može to pravo dosjelosti steći tek poslije 30 godina.

16. Kako iz provedenog postupka proizlazi da su prednici tužiteljice započeli sa neometanim korištenjem nekretnine tuženih 1964. godine, a 1. rujna 1980. je na snagu stupio ZOVO, to proizlazi da od 1964. do 1980. godine nije prošlo dovoljno vremena za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na temelju pravnih pravila paragrafa 1470. OGZ., pa se na stjecanje prava služnosti primjenjuju odredbe ZOVO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 3753/1994-2 od 12. ožujka 1998.).

17. Odredbom čl. 54. st. 1. ZOVO propisano je da se stvarna služnost zasniva dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnosti za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra tome se nije protivio. Stoga, primjenom odredbe čl. 54. st. 1. ZOVO, protekom roka od 20 godina, što bi bilo 1984. godine, stečeno je stvarno pravo služnosti dosjelošću na nekretnini tuženih. Okolnost postojanja protivljenja faktičnom ostvarivanju služnosti prije ostvarivanja zakonskih uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću, prvotuženica tijekom postupka nije dokazala.

18. U odnosu na žalbene navode prvotuženice koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze stranaka i svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuju prvotuženica.

19. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

20. Prilikom ocjene iskaza svjedoka A. M., S. R., V. D., M. H., D. J., M. Š., Z. P. i B. M., prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da su svjedoci S. R., V. D. i M. Š. u srodstvu sa tužiteljicom, ali je istaknuo da prihvaća njihove iskaze jer navedeni svjedoci imaju neposredna saznanja o vršenju provoza od strane tužiteljice i njezinih prednika spornim pravcem A-B-C za dugi niz godina (50-tak godina i više), time da su neki od ovih svjedoka u tome i sami učestvovali na način da bi pomagali u provozu tužiteljici ili njezinim precima, vozili đubar, pomagali kod odvoza žita i kukuruza sa nekretnine tužiteljice (D. J.) ili bi vršili provoz za vlastite potreba (Z. P., brat M. B.) naprijed navedenim pravcem, a ne radi se o svjedocima koji su u srodstvu sa tužiteljicom, time da su i oni nesmetano koristili ovaj pravac za dolazak i odlazak sa svojih nekretnina, iz čega je prvostupanjski sud zaključio da se tuženici, a ranije i njihovi prednici, tome nisu protivili.

21. U odnosu na žalbene navode o drugim pravcima koji su, prema tvrdnjama prvotuženice, korišteni za dolazak na nekretninu tužiteljice, valja reći da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naglasio da je prilikom očevida na licu mjesta obišao alternativne pravce navedene po prvotuženici u skici označeni slovima D-E-F- G-H-I-J i D-K-L-M-N-O-P-R-S i osobno se uvjerio da prednici tužiteljice nisu imali podobniji put za dolazak na svoje nekretnine, osim puta kojim se dolazi preko nekretnine prednika tuženih (pravac A-B), a sada tuženih, time da je na alternativnom pravcu u točkama I-J utvrđena visinska razlika između tih točaka od 2,5 metara, dok je udaljenost između istih točaka 14 metara, da je pravac A-B-C od javnog puta udaljen 60-tak metara (točka C), dok su ovi ostali pravci, koji idu kroz šumu i preko nekretnina (čestica) drugih vlasnika, prema podacima iz skice vještaka dulji nekoliko puta od ovog pravca A-B-C i nije utvrdio da bi isti bili vezani (u blizini) na javno dobro, kao pravac A-B-C a što da je sve također vidljivo i u skici mjerničkog vještaka (list 35 spisa), a koja skica u potpunosti odgovara i opisu lica mjesta prilikom očevida.

22. Stoga žalbeni navodi prvotuženice nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, pa je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu neosnovan s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st.

1. ZPP) kao i zahtjev za naknadu troška pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je plaćena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti i žalbu tužiteljice.

24. Budući da ni tužiteljica niti prvotuženica nisu uspjeli sa žalbom odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.