REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2058/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u O. d. J., V. & V. j.t.d., Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03374960617, URBROJ: 341-99-05/3- 18-003004, broj spisa: 579802 od 14. svibnja 2019.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/16-01/03374960617, URBROJ: 341-25-05/3- 16-086789, broj spisa: 798496 od 12. ožujka 2018.

III. Tužitelju kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 55% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovana 45% bolešću izvan ratnih okolnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 14. kolovoza 2017.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o pripadajućem iznosu mirovine.

V. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: … da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od[1] 24.209,25 kuna/3213,12 eura.

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03374960617, URBROJ: 341-99-05/3-18-003004, broj spisa: 579802 od 14. svibnja 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/16-01/03374960617, URBROJ: 341-25-05/3- 16-086789, broj spisa: 798496 od 12. ožujka 2018., kojim se tužitelju kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 30% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovana 70% bolešću izvan ratnih okolnosti, priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 14. kolovoza 2017. u svoti od 2.124,47 kuna mjesečno, umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 2.558,25 kuna mjesečno.

2. Tužitelj u tužbi navodi da ukoliko je jedino mjerodavno mišljenje prvostupanjskog tijela i Povjerenstva, da žalbeni postupak niti nema svrhu. Tvrdi kako je zlurado razdvajanje njegovih psihičkih bolesti na "ratne" i one koji su nastale poslije, izvan ratnih okolnosti, kada su one etimološki povezane. Ističe kako se temeljem navoda da je potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen temeljem anksiozno-depresivnog poremećaja kod primamo specifično strukturne osobnosti, visokog stupnja anksioznosti i neprilagodljive na egzogene stresne čimbenike, ne može ni na koji način zaključiti putem kojih je kriterija Povjerenstvo isključilo mogućnost da je njegovo dragovoljno sudjelovanje u Domovinskom ratu od rujna 1991. i neposredno izlaganje životno ugrožavajućim situacijama, stvarni i jedini uzrok općem gubitku radne sposobnosti uslijed dijagnosticirane trajne promjene osobnosti (nakon PTSP-a) i kroničnog anksiozno-depresivnog poremećaja, kao posljedica ratne traume. Tvrdi kako su sklonost zlouporabi opojnih sredstava i suspektna ovisnost o etilu, koje godinama ne konzumira, također posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, za vrijeme kojega ih je počeo konzumirati, a suicidalni rizik do 2012. je posljedica bolesti i konzumacije istih. Prije rata je živio sportskim životom, studirao i radio, živio uobičajenim životom te generacije i vremena (psihološki nalaz, anamnestički podaci 02.10.2012.) te nije imao psihijatrijskih problema, niti je ni na koji način u tu svrhu medicinski tretiran.

2.1. Tvrdi kako je ocjena vijeća viših vještaka Zavoda u direktnoj suprotnosti s eklatantnim navodima iz njegove medicinske dokumentacije i posljedica površnog razumijevanja i nehtjenja davanja objektivne ocjene glede omjera uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti. Navodi da je liječen i obrađivan od strane većeg broja psihijatara (prof. dr. sc. L. M. M., dr. B. M., dr. H. V.) i psihologa (prof. S. B. Š., mr. sc. I. T., prof. Lj. U. V.) te neurologa (prof. dr. sc. D. S.) čiji zaključci i dijagnoze u konačnici pobijaju ocjenu vijeća viših vještaka, vijeća vještaka i Povjerenstva. Ističe kako je iz pobijanog rješenja vidljivo da tuženik ne navodi koje su to druge bolesti koje sa čak 70% utječu na nastanak invalidnosti i gubitak radne sposobnosti, osim što proizvoljno dijeli psihičke bolesti na "ove i one", jer malo jesu i puno nisu nastale kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, drugih bolesti niti nema (točka 5. Izvješća s nalazom i mišljenjem liječnika od 10.6.2016., iz čega je razvidno da druge bolesti ne postoje), pa ostaje nejasno kako bi nepostojeće bolesti bile od utjecaja na radnu sposobnost te koje su to bolesti, kada je iz njegove medicinske dokumentacije razvidno da prije rata nije bio psihijatrijski tretiran. Tužbenim zahtjevom specificiranim na raspravi predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te utvrditi da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti 55% bolest u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu napominje da je medicinska dokumentacija na koju se tužitelj poziva, ocijenjena u oba postupka vještačenja radne sposobnosti pred nadležnim Zavodom. Navodi kako je u obrazloženju osporavanog rješenja citiran drugostupanjski nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda, Središnje službe, evidencijski broj vještačenja: 96635 od 7. svibnja 2018., kojega tuženik prihvaća i na kojem temelji osporavano rješenje. U pogledu tužbi priloženih dokaza - otpusnih pisama KB Dubrava od 9. svibnja 2019., 11. listopada 2018. i 5. travnja 2018. napominje da isti nisu odlučni za rješavanje ove upravne stvari, iz razloga što su isti doneseni nakon što je tužitelju utvrđena opća nesposobnost za rad temeljem koje mu je i priznato pravo na invalidsku mirovinu, a navedena medicinska dokumentacija može poslužiti u novom postupku vještačenja radi utvrđivanja eventualnog pogoršanja ranije utvrđene ocjene vještaka. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na prijedlog tužitelja, kojem se tuženik nije protivio, proveo medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. M. Z. i stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. D. M..

6. Osporeno rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda, Središnje ureda, evidencijski broj vještačenja: 96635 od 7. svibnja 2018., u obrazloženju kojeg je navedeno: „U dobi od 53 godine, po zanimanju energetičar kompresivnog postrojenja IV st., obavljao poslove komercijalni dostavljač, ostvario 9 mjeseci i 19 dana mirovinskog staža + HV. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji žalitelj je u višegodišnjem diskontinuiranom tretmanu psihijatra zbog tegoba iz anksiozno-depresivnog kruga i kruga PTSP-a, a zabilježena je je i sklonost zlouporabi opojnih sredstava i suspektna ovisnost o etilu. Psihologijsko testiranje bilježi prosječnu intelektualnu funkcionalnost, uz agravacijsku konfiguraciju profila i primarno specifično strukturiranu osobnost sklonu disocijativnom reagiranju i somatizacijama anksioznosti (psihijatar 27.11.2008., 31.08.2010., psiholog 05.11.2012., 03.12.2014.). Od 2012. je u kontinuiranom, intenzivnom ambulatnom liječenju uz višekratno bolničko liječenje u KB Dubrava (ot.p. 25.07.2017.). Bolest je podržavana obiteljskom problematikom i egzistencijalnom ugroženošću te unatoč provedenom liječenju nije postignut zadovoljavajući terapijski pomak (psiholog 13.06.2016., 28.03.2018., ot.p. KB Dubrava 30.01.2018., psihijatar 06.04.2018.). Obrađivan je i liječen po neurologu zbog kroničnih vertebrogenih sindroma na bazi degenerativnih promjena vratne i LS kralježnice (neurolog 25.10.2012., 08.02.2017.). Ostvario je status HRVI 30% stalno s naslova PTSP-a T238b (DLP 11.06.2014.). Vijeće vještaka je 14.08.2017. utvrdilo da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 14.08.2017., uzrok je 30% bolest u svezi čl. 2. st. 2. i 70% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a. Ocjenu je potvrdilo Povjerenstvo Ministarstva branitelja 04.10.2017. Postupajući po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, ne nalazi se osnove za promjenom utvrđene ocjene. Potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen je temeljem anksiozno-depresivnog poremećaja kod primarno specifično strukturirane osobnosti, visokog stupnja anksioznosti i neprilagodljive na egzogene stresne čimbenike, koji podržavaju psihičku simptomatologiju, a koji većim dijelom sudjeluju u nastanku invalidnosti (70%), dok ratni PTSP koji je isključivo posljedica okolnosti sudioništva u DR-u sudjeluje sa 30%, što potvrđuje i Povjerenstvo Ministarstva branitelja, koje je nadležno za utvrđivanje uzroka vezanog za čl. 2 st. 2. ZOPHBDR-a.“

7. Prim. dr. sc. M. Z. u nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2021. zaključno navodi: „U svom mišljenju vještak psihijatar navodi da je osnovom pregleda tužitelja i dokumentacije zaključio da su kod tužitelja V. K. verificirane psihijatrijske dijagnoze pod slijedećim šiframa prema MKB-10 klasifikaciji: F 62.0 Trajne promjene ličnosti (vezane uz PTSP) kao i F 41.2 Anksiozno depresivni poremećaj. Jasno navodi da se trajne promjene osobnosti (vezane uz PTSP, pod šifrom F 43.1) kao psihijatrijski uzrok nesposobnosti za rad mogu uzročno-posljedično povezati s aktivnim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok dijagnoza F 41.2 Anksiozno depresivni poremećaj nema po definiciji prefiks posttraumatske dijagnoze odnosno ne može se povezati, po prirodi stvari, s traumatskim iskustvima (koje su verificirane pod dijagnozom Trajnih promjena ličnosti temeljem teškog kroničnog PTSP-a). Pri tome vještak psihijatar naglašava da simptomi anksioznosti i depresije mogu postojati unutar obje gore navedene dijagnoze psihičkih bolesti tj. kako trajnih promjena ličnosti tako i anksiozno depresivnog poremećaja. Prema dokumentaciji u spisu, po uvidu u mišljenje vještaka psihijatra prof. M., zahtjeve poslova strojarskog tehničara i komercijaliste dobavljača, mišljenja sam da je:

a) opća nesposobnost za rad tužitelja uzrokovana bolešću tužitelja koja nije u svezi sa čl. 2. st. 2 ZOPHBDR-a s ukupno 70% (udio anksiozno depresivnog poremećaja dg. F 41.2 u ukupnom omjeru je 45%, a udio bolesti vratne i LS kralježnice zbog degenerativnih promjena - spondilo-deformirajućih i spondilo-artrotskih promjena u područjima C4C7 i L5/S1 u ukupnom omjeru od 25%),

b) opća nesposobnost za rad tužitelja uzrokovana je bolešću Trajnim promjenama osobnosti nakon PTSP-a i u direktnoj je svezi sa čl. 2 st. 2. ZOPHBDR-a. Ova bolest sudjeluje s ukupno 30% u općoj nesposobnost za rad.“

8. S obzirom na istaknute prigovore tužitelja na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, sud je na raspravi 7. prosinca 2021. saslušao sudske vještake prof. dr. sc. D. M. i prim. dr. sc. M. Z.. Nakon saslušanja vještaka tužitelj je pozvan dostaviti ovjerenu presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, funkcionalne snimke vratne kralježnice te nalaz neurologa kod kojeg se ranije liječio koji će utvrditi sadašnje stanje po osnovi bolesti kralježnice. Nakon što je tužitelj dostavio navedenu dokumentaciju, sud je pozvao vještakinju medicine rada da se na istu očituje, uzimajući u obzir i iskaz vještaka psihijatra na raspravi 7. prosinca 2021.

9. Dr. Z. u nalazu i mišljenju od 14. svibnja 2022. zaključno navodi: „Prema mišljenju vještaka psihijatra prof. M. u pisanom vještačenju i dopuni nalaza i mišljenja na usmenom očitovanju, razvidno je da tužitelj ima izražene kliničke slike triju psihičkih bolesti (po tri različite dijagnoze) te da se ne mogu sve psihičke tegobe tužitelja pripisati isključivo posljedici ratnog PTSP-a. Vještak psihijatar je na usmenom iskazu pojasnio da simptomi anksioznosti i depresije mogu biti i dio kliničke slike trajnih promjena osobnosti kao posljedice ratnog PTSP-a, ali da su navedene i dvije druge dijagnoze što dokazuje postojanje i drugih psihičkih bolesti neovisnih o sudjelovanju u ratu. Važno je pritom istaknuti da je vještak psihijatar izrijekom rekao da iako ne može špekulirati o uzrocima dijagnoze anksiozno-depresivnog poremećaja kod tužitelja, da može reći da je za značajni dio smetnji iz kruga anksioznosti odgovorna činjenica što je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu. Uzimajući ovaj navod psihijatra u obzir, uz zahtjeve poslova strojarskog tehničara i komercijaliste dobavljača, mišljenja sam da je:

a) opća nesposobnost za rad tužitelja uzrokovana je pretežitim dijelom bolešću dijagnoze F 62.0 - Trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a, a koja je u izravnoj direktnoj svezi sa čl. 2 st. 2. ZOPHBDR-a. U kliničkoj slici ove bolesti manifestiraju se značajno i simptomi koji se javljaju kao dio kliničke slike drugih dviju psihičkih bolesti za koje tužitelj ima postavljenu dijagnozu, koje nisu posljedica sudjelovanja u DR tj. anksiozno-depresivni poremećaj i povratni-depresivni poremećaj, od kojih tužitelj također boluje. Prema psihijatru anksioznost tužitelja je značajnim dijelom uzrokovana PTSP-om. Uzimajući u obzir obrazloženje psihijatra kao logično, mišljenja sam da Trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a, koje su u izravnoj direktnoj svezi sa čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a sudjeluju s ukupno 55% udjela u općoj nesposobnosti tužitelja za rad.

b) opća nesposobnost za rad tužitelja uzrokovana je i bolestima tužitelja koje nisu u svezi sa čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a s ukupnim udjelom od 45% (anksiozno-depresivni poremećaj sa 30% ukupnog udjela, povratni-depresivni poremećaj sa 10% ukupnog udjela, a bolesti vratne i LS kralježnice s ukupno 5% udjela).

Ovaj omjer treba uzeti od dana prvostupanjskog vještačenje radne sposobnosti tj. od 14.8.2017. godine.

10. Tuženik je dostavio očitovanje višeg vještaka specijalista Zavoda, Središnjeg ureda od 9. svibnja 2022. na dostavljeni nalaz FSVK, kao i presliku OZK koji je zatražen po raspravi na Upravnom sudu od 7.12.2021., a po preporuci stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. M. Z. dr. med. spec. medicine rada. Viši vještak navodi: „Iz dostavljenih nalaza je razvidno da se radi o degenerativnim promjenama kralježnice te da su iste sintone gen. dobi i da radi istih žalitelj nije provodio procedure fizikalne terapije, no kao što je i navela sudska vještakinja bolni podražaji nisu bili presudni u traženju pomoći, ali se u ocijeni radne sposobnosti po metodologiji vještačenja mora navesti sva bolesna stanja, sve dijagnoze iz svih nalaza liječnika. Sudski vještak psihijatar je pojasnio simptomatologiju dijagnoze anksioznog poremećaja. Obzirom da su se u potpunosti usuglasili sudski vještaci kao i viši vještaci Zavoda, smatram da je važno napomenuti: 30% uzroka opće nesposobnosti za rad (PTSP i Trajne promjene osobnosti) su mjerljive u kumulativnom razmjeru, jer je žalitelj ostvario pravo na HRVI radi psihičke bolesti po T 238b s 30% (DLP 11.06.2014.) te se radi o srednje teškom oštećenju organizma. Gradacija postotka HRVI radi psihičkih poteškoća PTSP i trajnih promjena osobnosti ide do 40%. Obzirom da je nadležna Revizija pri MHB potvrdila kumulativni razmjer 30% u svezi bolesti po ZOPHBDR i 70% ostale bolesti koje nisu u svezi (anksiozno- depresivni poremećaj 45% i degenerativne promjene kralježnice 25%), bit će potrebno zatražiti novo vještačenje pogoršanja HRVI pri MHB radi pogoršanja psihičkog stanja, jer nadležno MHB je zaključilo da je to 30% u kumulaciji. Temeljem svega smatram da je ispravan usaglašeni nalaz sudskih vještaka i vijeća viših vještaka, jer novo zaprimljena med. dokumentacija, koja se odnosi na kralježnicu ne mijenja kumulativni razmjer uzroka opće nesposobnosti za rad u svezi bolesti koja nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Tuženik je 21. srpnja 2022. zaprimio dopunu nalaza i mišljenja dr. Z. od 14. svibnja 2022. te je na ročištu 4. listopada 2022. ostao kod posljednjeg očitovanja Zavoda za vještačenje od 9. svibnja 2022.

12. Tužitelj je na ročištu 4. listopada 2022. predložio da se sukladno nalazu i mišljenju dr. Zavalić od 14. svibnja 2022. utvrdi da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti bolest u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske 55%.

13. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka medicinskim vještačenjem prihvatio nalaz i mišljenje neovisne sudske vještakinje medicine rada prim. dr. sc. M. Z. od 14. svibnja 2022., jer je iscrpno i logično obrazložen te je dan na temelju ocjene cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, kao i poslova koje je tužitelj obavljao te je vještakinja pri ocjeni uzroka invalidnosti uzela u obzir mišljenje sudskog vještaka psihijatra. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje medicine rada, osim što je utemeljen i na mišljenju vještaka psihijatra, detaljnije je i konkretnije obrazložen od nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje.

14. Sud nije prihvatio očitovanje višeg vještaka specijalista Zavoda od 9. svibnja 2022., jer se isto temelji na tvrdnji da je nadležna Revizija pri Ministarstvu hrvatskih branitelja potvrdila kumulativni omjer 30% u svezi bolesti po ZOPHBDR i 70% ostale bolesti koje nisu u svezi (anksiozno-depresivni poremećaj 45% i degenerativne promjene kralježnice 25%), pa da je potrebno zatražiti novo vještačenje HRVI pri Ministarstvu hrvatskih branitelja radi pogoršanja psihičkog stanja, jer je nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja zaključilo da je to 30% u kumulaciji. Sud napominje da omjer uzroka invalidnosti ne mora biti u istom postotku kao i utvrđeni status HRVI, jer taj omjer ovisi o postojanju i utjecaju i drugih bolesti na radnu sposobnost, kao i poslovima prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost.

15. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito i tužitelju, kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 55% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (Trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a), a dijelom uzrokovana 45% bolešću izvan ratnih okolnosti (anksiozno-depresivni poremećaj 30%, povratni-depresivni poremećaj 10%, bolesti vratne i LS kralježnice 5%), priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 14. kolovoza 2017., a prvostupanjsko tijelo će odrediti pripadajući iznos mirovine.

16. Sud je tužitelju s obzirom na uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. ZUS-a i tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dosudio trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za pristup ročištima 19.1.2021., 9.9.2021., 7.12.2021. i 4.10.2022., za sastav podnesaka od 27.8.2021. i 3.3.2022. po 2.500,00 kn, dakle 15.000,00 kn, uvećano za PDV od 3.750,00 kn, kao i trošak vještačenja od 5.459,25 kn, ukupno 24.209,25 kn/3213,12 eura.

16.1. Sud nije priznao trošak ročišta za objavu presude budući da tbr. 23. Tarife koji se odnosi na upravne sporove ne predviđa trošak ročišta za objavu presude, već samo trošak zastupanja na raspravi, koja odredba se ne može primijeniti na ročište za objavu presude, s obzirom da je u tom trenutku rasprava već zaključena. Nije priznat trošak za sastav podneska od 18.1.2021., jer je predan na ročištu 19.1.2021. za koje je tužitelju priznat trošak, ni trošak podneska od 29.6.2021., jer se ne radi o podnesku koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u smislu tbr. 23. t. 1. Tarife. Nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer tužitelj u predmetnom sporu ne plaća sudske pristojbe (čl. 22. i čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine broj 118/18.).

U Zagrebu 12. listopada 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.