REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 358/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz D. R., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B.&B. u Z., protiv prvotuženika S. Ž., vlasnika obrta G. Ž., obrt za građevinske usluge S. Ž., D. M. P., OIB: …, i drugotuženika S. Ž., D. M. P., OIB: … , obojica zastupana po punomoćnicima J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnicima u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1370/2019-4 od 13. svibnja 2020., kojima djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-87/18-15 od 14. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja se prihvaća i ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1370/2019-4 od 13. svibnja 2020., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika S. Ž. (OIB: … ), uključujući i odluku o troškovima postupka i u tim dijelovima predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi u odnosu na obojicu tuženika, naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju 31.596,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka, time da se napominje da je prema sadržaju tih zahtjeva riječ o običnoj, djeljivoj, a ne solidarnoj obvezi, što bi značilo da na svakog tuženika otpada ½ glavnog duga.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na prvotuženika, dok je u odnosu na drugotuženika preinačena tako što je u odnosu na tog tuženika odbijen tužbeni zahtjev (dakle u iznosu 15.798,00 kn) sa zateznim kamatama.
3. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-87/18-5 od 26. travnja 2019. koji nije predmetom revizijskom stupnju postupka.
5. Povodom prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2530/2020-3 od 21. listopada 2020. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li članak 102. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) primjenjiv i na slučaj prijenosa obrta na novog vlasnika zbog odlaska u mirovinu, odnosno da li raniji vlasnik obrta koji je prenio obrt na novog vlasnika zbog odlaska u mirovinu solidarno odgovara sa sadašnjim vlasnikom obrta za obveze nastale u poslovanju obrta do dana prijenosa obrta?“
6. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog navedenog pitanja koje mu je dopušteno, time da je smisao pitanja usmjerio na preinačujući dio drugostupanjske presude, dakle u odnosu na pravni položaj drugotuženika, a ne i o tome je li riječ o solidarnoj obvezi (npr. 2. str., 5. uokvireni ulomak revizije tužitelja). Predložio je da se u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu preinači.
7. Odgovor na reviziju nije podnesen.
8. Revizija je osnovana.
9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je novčani zahtjev tužitelja, naručitelja građevinskih radova krovopokrivanja, protiv drugotuženika kao vlasnika obrta s kojim je sklopio ugovor o građenju i koji je izveo sporne radove i to zbog pretrpljene štete, time da je u međuvremenu obrt preuzeo prvotuženik, sin drugotuženika, zbog odlaska drugotuženika u mirovinu.
10. Pozivom na odredbu čl. 102. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO/05) prvostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da postoji solidarna obveza obojice tuženika za predmetnu obvezu.
11. Nasuprot tome, drugostupanjski sud izražavajući pravno shvaćanje da je preuzimanjem obrta prvotuženik postao pravni sljednik cjelokupne poslovne aktivnosti obrta sukladno čl. 37. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13 – dalje: ZO), prihvatio je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika, oca prvotuženika i bivšeg nositelja obrta, jer da je riječ o specijalnoj odredbi koja isključuje primjenu odredbe čl. 102. ZOO/05.
12. Izloženo shvaćanje je pogrešno.
13. Odredba čl. 102. ZOO s naslovom "Pristupanje dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cjeline" propisuje da osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.), pojedinca ili pravne osobe ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.
14. U st. 2. koji je imperativnog značaja, propisano je da nema pravni učinak prema vjerovnicima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u st. 1. ovog članka.
15. Pritom valja napomenuti da je primjer naveden u st. 1. ("poduzeće i sl.") upravo u bivšem ZOO ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) glasio: "Zanatska radnja i sl.", dok je sadržaj ostalog teksta ostao neizmijenjen.
16. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske time što je riječ "zanatska radnja" u važećem ZOO/05 zamijenjena novim primjerom "poduzeće", nije se promijenio smisao navedene odredbe koji je ostao isti. Pritom valja istaknuti da i u ovom slučaju prijenosa po čl. 37. ZOO u osnovi mora postojati ugovorni odnos između starog i novog nositelja obrta.
17. Poduzeće je po hrvatskom pravu samo proizvodna cjelina, a ne i pravni subjekt, a isto je i s obrtom, koji nema pravnu osobnost i riječ je upravo o ukupnosti imovine, imovinskoj cjelini.
18. Osim toga, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uopće nije upitno da ona osoba u odnosu na koju je obveza nastala ne bi odgovarala, jer se ne može govoriti o zakonskoj promjeni dužnika preuzimanjem duga (dakle bez pristanka vjerovnika). Kada bi tome bilo tako, bila bi otvorena mogućnost različitih zlouporaba. Težište odredbe čl. 102. ZOO/05 je upravo u subjektivnom proširenju odgovornosti za dugove, dakle da se olakša položaj vjerovnika, a ne u eventualnom slabljenju njegovog pravnog položaja.
19. Kada odredba čl. 37. ZO govori o preuzimanju ugovora o radu na novog nositelja obrta i time se poziva na odgovarajuće odredbe Zakona o radu (ovdje bi bio mjerodavan Zakon o radu "Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR), u čl. 133. st. 13. ZR je propisana solidarna odgovornost i starog i novog poslodavca za obveze prema radnicima koje su nastale do dana prenošenja poduzeća i sl.
20. Konačno, glede pojma "solidarnosti" u postavljenom pravnom pitanju valja poći od toga da revizija ima načelni, javnopravni značaj, zbog čega je u pitanju i uključen integralni tekst odredbe čl. 102. st. 1. ZOO/05, iako se u predmetnom slučaju zbog vezanosti granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 80/22 - dalje: ZPP) ne može govoriti o solidaritetu, već o djeljivoj obvezi jer je tako traženo kako je o tome pravilno zaključio drugostupanjski sud.
21. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je prethodno obrazloženo, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te nisu ocijenjeni svi relevantni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu uključujući odluku o troškovima postupka i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 12. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
