Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-187/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i svih optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog sud u Varaždinu od 23. ožujka 2022. broj K- 5/2021.,u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog T. Š. i njegovog branitelja odvjetnika R. R., optuženog R. B. i njegovog branitelja odvjetnika I. S. te optuženog B. B. i njegove braniteljice odvjetnice Ž. M.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog R. B. te se u odnosu na tog optuženika ukida prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Žalba državnog odvjetnika u odnosu na R. B. je bespredmetna.

III Na temelju članka 484. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje: ZKP/08.) produljuje se istražni zatvor protiv optuženog R. B. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog T. Š. i optuženog B. B. te se u odnosu na te optuženike potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi T. Š., optuženi R. B. i optuženi B. B., proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, za koje kazneno djelo su na temelju odredbe članka 230. stavak 3. KZ/11., osuđeni i to optuženi T. Š. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, optuženi R. B. na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i optuženi B. B. na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina.

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženiku T. Š. i optuženiku R. B. od 25. lipnja 2020. nadalje, a optuženiku B. B. vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od uhićenja 22. rujna 2020. do izručenja Republici Hrvatskoj 28. siječnja 2021. od kada je u istražnom zatvoru pa nadalje.

1.3. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 450.000,00 (četiristo pedeset tisuća) kuna predstavlja imovinsku korist koju su optuženi T. Š., optuženi R. B. i optuženi B. B. ostvarili počinjenjem kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11. i to svaki od optuženika u iznosu od 150.000,00 kuna, da je novčani iznos od 450.000,00 kuna (četiristo pedeset tisuća kuna) imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom T. Š., optuženom R. B. i optuženom B. B. da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude isplate iznose od po 150.000,00 kuna(sto pedeset tisuća kuna) u korist državnog proračuna.

1.4. Na temelju odredbe članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 150.000,00 kuna (sto pedeset tisuća kuna).

1.5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo je optuženom T. Š., optuženom R. B. i optuženom B. B. da solidarno podmire troškove vještačenja iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 36.730,00 kuna (trideset i šest tisuća sedamsto trideset kuna) i putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 941,20 kuna (devetsto četrdeset i jednu kunu i dvadeset lipa), ujedno da svaki podmiri paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od po 2.000,00 (dvije tisuće) kuna, a optuženi B. B. dužan je podmiriti nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice, u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženici T. Š., R. B. i B. B..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženicima izrekne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

2.2. Optuženi T. Š. žali se osobno i po branitelju R. R., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe a podredno da presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na iste žalbene osnove i navode žalbe će se jedinstveno razmatrati.

2.3. Optuženi R. B. žali se po branitelju I. S., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.4. Optuženi B. B. žali se po braniteljici Ž. M., odvjetnici u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te članka 468. stavak 2. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i oduzimanju imovinske koriste te troškova postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi T. Š. i optuženi B. B. s prijedlogom da se žalba Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu odbije kao neosnovana.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženog R. B. je osnovana, te je u odnosu na tog optuženika žalba državnog odvjetnika bespredmetna, dok su žalbe optuženog T. Š., optuženog B. B. i državnog odvjetnika u ostalom dijelu neosnovane.

U odnosu na ovosudnu presudu i žalbe optuženih T. Š., B. B. i državnog odvjetnika

6. Iako optuženi T. Š. u žalbi, između ostalog, navodi kao žalbenu osnovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. žalbeni navodi ukazuju da se suštinski radi o žalbi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa će se nastavno u okviru te žalbene osnove razmatrati optuženikovi žalbeni navodi.

6.1. Optuženik smatra da je zaključak suda o tome da postoji zatvoreni krug indicija koji ukazuju na optuženikovo sudjelovanje u spornom događaju pogrešan, pravno neprihvatljiv i neodrživ, i pri tom optuženik preocjenjuje izvedene dokaza. U odnosu na iskaz svjedokinje J. T., optuženikovo sestre, zaključuje da se radi o jasnom, okolnosnom i uvjerljivom iskazu, a suprotno iskazu svjedoka V. D. i svjedokinje S. D., za koje navodi da im prvostupanjski sud bezrezervno poklanja vjeru. Međutim, prvostupanjski sud u odnosu na iskaz svjedokinje J. T. iznosi jasne, precizne i životno logične razloge, zbog kojih smatra da je svjedokinja iskazivala pristrano, u korist svog mlađeg brata (točka 46.1.), kako u odnosu na protek vremena tako i u odnosu na u blisku rodbinsku povezanost i dobre i prisne odnose među njima. Te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pritom valja ukazati da prvostupanjski sud osnovano, u pogledu zaključivanja vezano uz vjerodostojnost iskaza, daje prioritet prethodno navedenoj argumentaciju, u odnosu na kronologiju događaja koju opisuje žalitelj (dan kada je optuženik završio u istražnom zatvoru) i za koju smatra da je utjecala na precizno pamćenje svjedokinje.

6.2. I u odnosu na iskaz svjedoka V. D. i svjedokinje S. D. prvostupanjski sud (točka 38. – 40.) u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza, iznosi valjane i cjelovite razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, i pritom suprotno stavu žalitelja dosljedno primjenjuje kriterij proteka vremena i kronologiju događaja u odnosu na mogućnost pamćenja relevantnih okolnosti (telefonski kontakti s optuženikom). Također prvostupanjski sud osnovano, a suprotno stavu žalitelja, očito s obzirom na sve prethodno iznesene okolnosti ne smatra kao relevantnu činjenicu utvrđenu u nalazu i mišljenju vještaka za informatiku dr.sc. M. B. o evidentiranju vozila kojim su počinitelji došli na mjesto počinjenja kaznenog djela, prethodno u K. ulici u Z. (list 1903 spisa) a u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka V. D..

6.3. Nadalje, optuženik upire na nespornu činjenicu da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Šibeniku zbog lažnog predstavljanja kada je od optuženika oduzet plastični pištolj – igračka te značka međunarodnog policijskog udruženja …, te na pogrešan zaključak suda o tome da bi se radilo o indiciji koja, između ostalog, ukazuje na optuženika kao počinitelja kaznenih djela. To iz razloga što iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženi T. Š. sjedio u automobilu i čekao suoptuženike, a nema niti dokaze da bi se ti optuženici koristili plastičnim pištoljem igračkom ili značkom … a niti ičim sličnim.

6.4. Međutim, prvostupanjski sud potpuno osnovano (točka 44.) upućuje na prethodno navedenu nespornu činjenicu i smatra ju daljnjom indicijom koja ukazuje na optuženika T. Š. kao počinitelja kaznenog djela. Naime protiv optuženog T. Š. je podnesen optužni prijedlog zbog lažnog predstavljanja i neovlaštenog nošenja znakova službene osobe pri Općinskom sudu u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu (list 61-66 spisa) a prilikom prekršajne obrade su oduzeti prethodno navedeni predmeti. Prvostupanjski sud to logično povezuje s činjenicom utvrđenom u dokaznom postupku da su se počinitelji kaznenog djela žrtvi J. H. predstavljali kao policijski službenici, zbog čega ih je pustio u kuću. To jasno proizlazi iz iskaza svjedokinje M. B. (točka 13.) a prethodna sklonost optuženika T. Š. da se predstavlja kao službena osoba proizlazi također iz iskaza svjedoka V. D. (točka 38.). Pritom nije od značaja činjenica na koju upućuje žalitelj da prethodno navedeni prekršajni postupak nije dovršen te da je u međuvremenu nastupila zastara, kao niti činjenica koja proizlazi iz činjeničnog opisa izreke presude da je optuženi T. Š. ostao u vozilu pazeći da netko ne naiđe i u pripravnosti da se vozilom optuženici mogu brzo udaljiti, a s obzirom na njihov prethodni dogovor i evidentnu podjelu uloga.

6.5. Optuženik smatra da prvostupanjski sud nije vodio računa o dvije okolnosti koje idu u prilog optuženiku ujedno ih pogrešno smatrajući indicijama. Naime optuženik ukazuje da je u tijeku dokaznog postupka predlagao pribaviti snimku nadzornih kamera s naplatnih kućica na autocesti Z.-G. a koji dokazni prijedlog je sud prihvatio, ali snimke nije uspio pribaviti zbog proteka vremena, tako da su razgledane samo fotografije-isječci tog filma koji ne prikazuju jasno lice vozača automobila. Radi se ustvari u procesnoj radnji optuženika, dokaznom prijedlogu, pa bi provođenje tog dokaza eventualno rezultiralo utvrđenjem indicija ili relevantnih činjenica. To znači da taj dokazni prijedlog koji se nije mogao realizirati (neovisno čijom krivnjom) je ustvari dio koncepcije obrane optuženika pa se kao procesna činjenica ne može smatrati indicijom niti se tumačiti u korist optuženika. Isto se odnosi i na sadržaj obrane optuženog T. Š., u odnosu na sve relevantne okolnosti na koje ukazuje žalitelj, što također ne predstavlja indiciju, već pitanje ocjene vjerodostojnosti te obrane a za što je prvostupanjski sud iznio cjelovite, jasne i precizne razloge (točka 41.-41.2., 43. i 45.2.) dovodeći obranu u vezu s rezultatima drugih provedenih dokaza pa te razloge u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

6.6. U žalbi optuženik nadalje smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da su T. Š., R. B., B. B. i M. M. bili blisko povezani i u prijateljskim odnosima, jer iz ispisa telefonskih kontakata T. Š. vrlo jasno proizlazi ne samo da isti uopće nije imao memoriran telefonski broj R. B. ni M. M. već s istima nije ostvario ni telefonski kontakt niti pisao SMS poruke. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda o povezanost svih optuženika međusobno kao i s M. M. te njihovim dobrim i prijateljskim odnosima (točka 50.1.) upravo proizlazi iz sadržaja poruka izdvojenih tijekom pretrage mobilnih uređaja T. Š. i R. B. (list 420-432, 442-446 te 536-554) a posebno iz sadržaja poruka od 15. i 16. siječnja 2020. na koje upućuje prvostupanjski sud između T. Š. i M. M. o prikupljanju novca za R. B. i B. B. u vrijeme kada se oni nalaze u istražnom zatvoru.

7. Optuženi B. B. u žalbi, ističe kao žalbenu osnovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ali žalbeni navodi ukazuju da se radi ustvari o žalbi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa će se nastavno u okviru te žalbene osnove razmatrati žalbeni navodi.

7.1 U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. optuženik B. B. smatra da je sud svoju odluku utemeljio, između ostalog i na službenim bilješkama o postupanju djelatnika policije koji su u tim bilješkama konstatirali svoja zapažanja i utvrđenja do kojih su došli tijekom svog rada pa tako sadrže i analizu djelatnika policije o kretanju vozila s GPS uređajem te smatra da se radi o nezakonitom dokazu a sukladno tome da je nezakonit, kao plod „otrovne voćke“ i nalaz i mišljenje sudskog vještaka informatičke struke prof.dr.sc. M. B..

7.2. Naime, prvostupanjski sud je odbio prijedlog optuženog R. B. za izdvajanje kao nezakonitog dokaza službene bilješke od 26. lipnja 2020. (list 197–199) i pritom je iznio razloga koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Radi se o analizi sačinjenoj po djelatnicima policije o kretanju vozila s GPS uređajem, te, kako to ispravno navodi prvostupanjski sud, riječ je o bilješkama u kojima je konstatirano postupanje policije, odnosno zapažanja i utvrđenja do kojih su djelatnici policije došli tijekom svog rada koji se ne odnosi na prikupljanje obavijesti građana a te službene bilješke nisu pribavljeni na nezakonit način i nisu dokaz na kojima se ne može temeljiti sudska odluka. Ovdje valja ukazati da su navedene bilješke sačinjene temeljem aplikacije za GPS praćenje vozila, koja je oduzeta od A. W. prilikom pretrage doma i drugih prostorija temeljem naloga Županijskog suda u Varaždinu broj: Kir–t-154/2020 od 24. lipnja 2020. te naloga Županijskog suda u Varaždinu broj:

Kir–t–155/2020 od 24. lipnja 2020. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. ZKP/08., kako to ispravno navodi prvostupanjski sud, nije nezakonito niti vještačenje provedeno po sudskom vještaka informatičke struke prof.dr.sc. M. B. (list 763,1901 i 1491 spisa). Preostali žalbeni navodi u pogledu odbijanja dokaznih prijedloga bit će razmatrani u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.3. Optuženik nadalje smatra da je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem dopunskog informacijskog vještačenja po dr. M. B., a vezano uz to i pribavljanje GPS uređaja koji se nalazio u automobilu VW Passat CC, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je temeljno vještačenje obavljeno prema podacima izuzetim po policiji sa stranice aplikacija auto nadzor A1a provođenjem prethodno navedenih dokaza moglo bi se preciznije utvrditi stajanje ili zaustavljanje vozila.

7.4. Međutim prvostupanjski sud navodi (točka 5.) da je vještak za informatiku prof. dr.sc. M. B. odgovorio na sve relevantne okolnosti sadržane u zadatku vještačenja, a odnose se na analiziranje kretanja a posebno na zaustavljanja i stajanja vozila koja su se kao evidentirana doista i dogodila, te upućuje da je vještak radio na temelju podataka iz aplikacije izuzetih od strane policije ali i uz pomoć korisničkih lozinki koje mu je dostavio sud te da dopunskim vještačenjem kao i pribavom GPS uređaja ne bi bila utvrđena niti jedna druga relevantna činjenica (pitanje značaja zaustavljanja vozila u K. ulici, na što također upućuje žalitelj, je obrazloženo u točki 6.2. ove odluke). Te razloge prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.5. Nadalje, optuženik smatra da je postupak utvrđivanja osoba počinitelja krenuo u pogrešnom smjeru jer je vijeće neposrednim opažanjem na raspravi moglo zaključiti da počinitelji, kako su opisani u kaznenoj prijavi, nikako ne odgovaraju izgledu optuženika pa je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. U tom smislu opisuje procesnu kronologiju i navodi da je prvostupanjski sud odbio kao nedopušten prijedlog za čitanje zapisnika o zaprimanju kaznene prijave, pa je u okviru tog rješenja neosnovano odbio i čitanje dijela zapisnika pod rubrikom „sumnja o počinitelju i sudionicima“ jer isti predstavlja službenu bilješku o postupanju policijskih djelatnika kojima se inicira postupak utvrđivanja identiteta počinitelja.

7.6. Naime, prvostupanjski sud je raspravi od 21. ožujka 2022. (list 2023 spisa) rješenjem na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 1. ZKP/08. odbio kao nedopušten prijedlog da se u dokaznom postupku pročita zapisnik o zaprimanju kaznene prijave. U prvostupanjskoj presudi (točka 5.1.) osnovano obrazlaže da zapisnik o zaprimanju kaznene prijave sadrži izjave koje su građani dali djelatnicima policije, a prema odredbi članka 208. stavak 1. ZKP/08. djelatnici policije ne mogu ispitivati građane u svojstvu svjedoka pa se saznanja do kojih su došli djelatnici policije u razgovoru s građanima ne mogu koristiti kao dokaz u postupku, pa čak ni kada su obavijesti prikupljene od građana sadržane u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave. Takav stav prvostupanjskog suda, kojeg u potpunosti podržava i ovaj drugostupanjski sud, odnosi se i na rubriku zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 20 spisa) naslovljenu „sumnja o počinitelju i sudionicima“ jer je evidentno da se zaključak policijskog službenika M. P. o izgledu počinitelja isključivo zasniva na izjavi građana, a koji status je u konkretnom slučaju u tom trenutku imao oštećeni J. H..

7.7. S obzirom na prethodno navedeni stav, optuženik nadalje smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog da se kao svjedok ispita djelatnica Policijske uprave varaždinske M. P., na okolnosti da li je prilikom sastavljanja zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od oštećenog J. H. prikupila podatke o izgledu počinitelja. Naime, prethodno navedeni prijedlog je iznesen na raspravi od 21. ožujka 2022. kada je optuženi R. B., obrazlažući dokazni prijedlog, naveo da ga ne zanima sadržaj razgovora s oštećenikom, već samo i isključivo činjenica je li policijska službenica uzela opis počinitelja prilikom zaprimanja kaznene prijave. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 5.2.) obrazlažući odbijanje dokaznog prijedloga iznio logične i potpune razloge, navodeći da okolnost na koju se predlaže saslušati policijska službenica M. P. nije od značaja za kazneni postupak niti na bilo koji način može poboljšati procesnu poziciju optuženika to je osnovano odbio taj dokazni prijedlog kao nevažan i odugovlačeći.

7.8. Optuženik nadalje u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje na iskaze svjedoka V. D. i S. D. smatrajući ih nevjerodostojnim i to na relaciji korištenje vozila VW Passat CC, telefonskih kontakata tempore criminis i činjenice zaustavljanje vozila u K. ulici, a u odnosu na koje okolnosti je ovaj drugostupanjski sud, već obrazlagao pod točkom 6.2. ove odluke i te razloge nema potrebe ovdje ponavljati.

8. Konačno optuženik ističe da prvostupanjski sud ne vjeruje obrani optuženika te nekritički prihvaća konstrukciju optužbe po kojoj je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela, te osim prethodno opisanih i obrazloženih okolnosti posebno upućuje na činjenicu utvrđenu vještačenjem da u aplikaciji nije zabilježena lokacija automobila kojim su se počinitelji kaznenog djela dovezli na mjesto počinjenja, na adresi I. p. u periodu od 13:38 – 15:32 sati, dakle neposredno prije počinjena kaznenog djela, a zabilježena je prvi put tog dana u 21:01 sati te 01:48 sati. Smatra da to ukazuje na vjerodostojnost obrane optuženika i na potpunu nepovezanost s počinjenjem kaznenog djela.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je, između ostalog, precizno i detaljno analizirao nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. M. B. u dijelu kretanja vozila, te osnovano zaključio (točka 50.), i pritom iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da su u počinjenju kaznenog djela sudjelovali optuženi B. B. kao i M. M. (protiv kojeg se odvojeno vodi kazneni postupak). Pri tom je prvostupanjski sud u formiranje zaključka očito uzeo u obzir i činjenicu na koju posebno upućuje žalitelj, smatrajući je manje značajnom (zbog npr. mogućeg ukrcavanja na drugoj lokaciji) u odnosu na nespornu okolnost vožnje optuženika automobilom s optuženim T. Š. na relaciji B. i H. (dovoženje i odvoženje M. M.) te dobre i prijateljske odnose svih optuženika se M. M. (točka 50.1. prvostupanjske presude i točka 6.6. ove odluke)

9. Optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da u konkretnom slučaju ne postoji neprekinuti uzročno – posljedični slijed od teške tjelesne ozljede nanesene u predmetnom događaju, koja ozljeda je izazvala potrebu za bolničkim liječenjem J. H. do nastanka komplikacija tijekom liječenje i smrti koja je nastupila 29. siječnja 2020. Pritom upire na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. D. M. koji nije mogao sa sigurnošću dovesti u vezu zadobivene ozljede i smrtnu posljedicu s obzirom da je kao dominantni uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja žrtve i konačnog smrtnog ishoda naveo infekciju uzrokovanu bakterijom zlatni stafilokok i Pseudomonas aeruginosa ali i osobito stanje organizma žrtve koje je doprinijelo vjerojatnosti pojave komplikacija i nastupa smrtnog ishoda.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud (točka 57.2.–58.) osnovano zaključuje i pritom iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, da je tijekom liječenja došlo do razvoja životno ugrožavajuće komplikacije, plućne hipertenzije koja je dovela do embolije pluća, a u daljnjem tijeku i da razvoja upalno infektivnih procesa koji nisu neuobičajeni za ležećeg pacijenta što je, uz osobito stanje organizma, dovelo do smrtnog ishoda žrtva J. H.. Pritom prvostupanjski sud uzima u obzir nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. D. M., i u dijelu na koji upućuje žalitelj, da je dominantan uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja žrtve i konačnog smrtnog ishoda bila infekcija bakterijom zlatni stafilokok i to medicinski rezistentnog sloja te bakterijom Pseudomonas aeruginosa te da je doprinos zadobivenih ozljeda i osobitog stanja organizma u podjednakom omjeru. Stoga nema nikakve dvojbe da u konkretnom slučaju postoji neprekinuti uzročno – posljedični slijed od teške tjelesne ozljede nanesene u predmetnom događaju i smrti koja je nastupila 29. siječnja 2020. odnosno da je prouzročena smrt J. H. u smislu članka 230. stavak 3. KZ/11. U pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja kaznenog djela optuženik ukazuje da u presudi nisu izneseni razlozi iz kojih sud nalazi da bi posljedica bila obuhvaćena sviješću, odnosno nehajem počinitelja. Međutim, prvostupanjski sud (točka 63.) osnovano navodi da je smrt žrtve J. H. obuhvaćena nehajem te da su optuženici bili svjesni mogućnosti da zadavanjem udaraca žrtvi J. H. mogu prouzročiti smrt, ali lakomisleno smatrali da do toga neće doći. Iz navedenih razloga, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud, jasno proizlazi da prvostupanjski sud nalazi da je u okviru nehaja kao oblika krivnje bio obuhvaćen slijed zbivanja nakon zadobivanja teške tjelesne ozljede od strane optuženika i to hospitalizacija, plućna hipertenzija, plućna embolija kao i infektivna epizoda i konačno smrtni ishod. Pritom valja ukazati, u odnosu na prethodno narušeno zdravlje žrtve, na dio nalaza mišljenja vještaka kada isti navodi da su doista osobe se narušenim zdravljem, kako je to bilo kod žrtve, u nešto većem riziku od smrtnog ishoda u odnosu na posve zdrave osobe ali da je upitno da li uopće postoje posve zdrave osobe u dobnoj skupini žrtve (1959 god.). To je bilo važno za napomenuti s obzirom na činjenicu da su optuženici sasvim sigurno, s obzirom na pomno biranje žrtve i planiranje (točka 40.1.) bili upoznati i s dobi žrtve, a što su konačno mogli i uočiti prilikom počinjenja kaznenog djela.

9.2. Zbog odluke o kazni žale se državni odvjetnik, optuženi T. Š. i optuženi B. B., koji se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka.

9.3. Državni odvjetnik prihvaća utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika ali smatra da iste nisu pravilno vrednovane te da je sud precijenio olakotne okolnosti dok je otegotne okolnosti podcijenio.

9.4. Optuženi T. Š. smatra da je, pored utvrđenih olakotnih okolnosti, sud trebao uzeti u obzir i njega vrlo mladu životnu dob jer je tempore criminis bio star … godine pa je tek nekoliko mjeseci prije prestao biti mlađi punoljetnik, kao i činjenicu da je količina kriminalne aktivnosti, kako mu je stavljeno na teret, s obzirom na njegovu ulogu bitno manja u odnosu na ostale optuženike.

9.5. Optuženi B. B. „opreza radi“ pobija sva navedena utvrđenja suda koje se odnose na okolnosti o kojima ovisi visina izrečene kazne i smatra da je visina kazne prestrogo određena. Nadalje ukazuje da optuženik ne prihvaća niti odgovornost za navodno pribavljenu imovinsku korist u iznosu od 150.000,00 kn te drži da je sud imao sve uvjete osloboditi ga od plaćanja troškova kaznenog postupka jer ne ostvaruje nikakve prihode, nema nikakvu imovinu u vlasništvu pa nije u mogućnosti platiti troškove postupka bez opasnosti vlastito uzdržavanje.

10. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno u smislu članka 47. KZ/11., utvrdio a potom i ocijenio sve otegotne i olakotne okolnosti u odnosu na optuženog T. Š., pa tako kao olakotnu okolnost cijeni njegovu dosadašnju neosuđivanost. U odnosu na optuženog B. B. ne nalazi olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost u odnosu na oba optuženika prvostupanjski sud uzima u obzir značajnu količinu kriminalne volje, bešćutno postupanje prema žrtvi J. H. te visinu ostvarene nepripadne imovinske koristi od 600.000,00 kn, koji iznosi je deset puta veći od iznosa propisanog odredbom članka 87. stavak 29. KZ/11. određenog kao znatna imovinske koristi (točka 65.4.). Kao otegotnu okolnost u odnosu na optuženog B. B. cijeni njegovu raniju višekratnu osuđivanost za kaznena djela pretežito s elementima nasilja (točka 65.6.).

10.1. U prvom redu treba naglasiti da je temeljem članka 230. stavak 3. KZ/11. propisana kazna zatvora od najmanje 5 godina. To je bilo važno s obzirom na izrečenu kaznu zatvora optuženom T. Š., u trajanju od 6 (šest) godina, koja je visinom blizu zakonom propisanog minimuma, što znači da je tempore criminis njegova mlada životna dob već ocijenjena kao olakotna okolnost (na što upućuje žalitelj). Prvostupanjski sud je pravilno i u odnosu na optuženog T. Š. kao otegotnu okolnost uzeo u obzir značajnu količinu kriminalne volje, bešćutno postupanje prema žrtvi te visinu ostvarene nepripadne imovinske koristi, pri čemu nije od relevantnog značaja konkretna uloga dodijeljena mu prethodnim dogovorom (vožnja i ostajanje u automobilu) već je od značaja ukupnost radnji poduzetih od strane optuženika.

10.2. Stoga razloge prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u cijelosti, a suprotno stavu optuženika i državnog odvjetnika, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina o odnosu na optuženog T. Š. i u trajanju od 9 (devet) godina u odnosu na optuženog B. B., u potpunosti odgovaraju svim utvrđenim okolnostima te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

10.3. Prvostupanjski sud je i u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi (točka 67.2.) u odnosu na troškove postupka (68.), a koje žalbene osnove ističe optuženi B. B., iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se žalitelj radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na te razloge.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovom dijelu pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u točki I izreke.

U odnosu na rješenje i žalbu optuženog R. B.

12. Optuženi R. B. žali se, između ostalog, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, iz žalbenih navoda je vidljivo da se žali ustvari zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se okolnosti na koje upire u žalbi nastavno razmatrati kroz navedenu žalbenu osnovu.

12.1. Naime optuženik u žalbi smatra da nema niti jednog dokaza koji ukazuje da je on bio na mjestu događaja, da je imao bilo kakve veze s počinjenjem kaznenog djela, a niti ima dovoljno činjenična fundusa da bi se zaključilo o postojanju zatvorenog kruga indicija da bi on bio jedan od počinitelja kaznenog djela, čime ustvari upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.2. Prvostupanjski sud (točka 4.) navodi da u odnosu na svakog optuženika postoji zatvoreni krug indicija koji ukazuju na njihovo sudjelovanje u spornom događaju. U odnosu na optuženog R. B. prvostupanjski sud navodi da su dan prije inkriminiranog događaj, kada su u jeku pripreme za inkriminiranu kriminalnu aktivnost koje će uslijediti, optuženi T. Š., optuženi B. B. i M. M. došli na adresu I. p., gdje živi optuženi R. B., a što je u direktnoj povezanosti s počinjenjem kaznenog djela (točka 55.1.), da je nakon počinjenja kaznenog djela vozilo zabilježeno na adresi I. p. i to od 21:01 do 21:03 te zaključuje da je optuženi R. B. sudjelovao u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela.

12.3. Doista, ukoliko nema neposrednih dokaza da je neki optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, činjenično stanje se može utvrditi izvođenjem posrednih dokaza, a osuđujuća presuda temeljiti na zatvorenom krugu indicija. Ali i u takvoj situaciji osnova osuđujuće presude mora biti niz međusobno povezanih činjenica koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu. Rezultati posrednih dokaza moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje, sa punom sigurnošću, upućuju na zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe.

12.4. Iako optuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prethodno navedene činjenice, koje po stavu prvostupanjskog suda čine zatvoreni krug indicija, valja ukazati da je prvostupanjski sud u pogledu kretanja i zaustavljanja vozila VW Passat CC, s kojim su se počinitelji dovezli i odvezli s mjesta počinjenja kaznenog djelo, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa tako i činjenicu evidentiranja vozila dan prije počinjenja kaznenog djela kao i u večernjim satima na dan počinjenja kaznenog djela na adresi I. p. (točka 55.1.), dokaznog prijedloga za pribavljanje GPS uređaja, kao i pitanje uzročnoposljedične veze radnji počinitelja i smrtnog ishoda, o čemu je ovaj sud, vezano uz žalbe optuženog T. Š. i optuženog B. B. već obrazlagao (točka 7.3.-7.4., 8.1. te 9.1.) i te razloge nema potrebe ovdje ponavljati. Dakle, te okolnosti su dokazane sa potpunom izvjesnošću. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi se u konkretnom slučaju o preuranjenom zaključku prvostupanjskog suda da bi takvi indiciji, barem za sada, nedvojbeno i pouzdano ukazivali da je optuženik R. B. počinitelj ovog kaznenog djela.

13. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud izvesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, kako po prijedlozima stranaka tako i one za koje po službenoj dužnosti ocijeni da ih je potrebno izvesti, nakon čega će njihovom svestranom analizom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Obrazložit će koje je pravno relevantne činjenice utvrdio posredno na temelju indicija, te da li se utvrđeni indiciji međusobno podudaraju da bi se na temelju njih moglo logičkim zaključivanjem utvrditi da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 230. stavak 3. KZ/11. Pri tom, valja ukazati, da optuženi R. B. u obrani navodi da je njegov brat, optuženi B. B., znao navratiti i prespavati kod njega pa, ukoliko se utvrdi u ponovljenom postupku da je tako bilo i tempore criminis, ta činjenica bi dodatno, u smislu zatvorenog kruga indicija vezana uz optuženog R. B. relativizirala značaj zabilježene lokacije automobila na adresi I. p.

14. Budući da se optuženi R. B. nalazi u istražnom zatvoru po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 2. ZKP/08., a prvostupanjska presuda je u odnosu na ovog optuženika ukinuta, trebalo je u skladu s odredbom članka 484. stavak 3. ZKP/08. ispitati da li još postoje razlozi za istražni zatvor te je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio da postoje okolnosti koje opravdaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

14.1.Naime, osnovana sumnja da je optuženi R. B. počinio kazneno djelo iz članka 230. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11. proizlazi dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, slijedom čega je ispunjana opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08.

14.2.Jednako tako i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela koje se optuženom R. B. stavlja na teret u vidu visokog stupnja kriminalne volje, upornosti, organiziranosti i bezobzirnosti u postupanju, što povezujući s činjenicom da je optuženi R. B. ranije pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, ukazuje da postoji opravdavana bojazan da će optuženi R. B. boravkom slobodi nastaviti s protupravnom aktivnošću.

14.3. Stoga mu je trebalo produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., jer se za sada svrha istražnog zatvora ne može ostvariti mjerama opreza.

15. Zbog svega prethodno navedenog odlučeno je kao pod točkama I, II i III izreke rješenja, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 2. i 3. ZKP/08.

U Zagrebu 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.