REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1430/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz I., OIB: … , koju zastupaju punomoćnici M. J., K. L. i V. J. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2504/2015-2 od 25. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj Pn-262/2015-4 od 7. travnja 2015., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2504/2015-2 od 25. siječnja 2017., u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji broj Pn-262/2015-4 od 7. travnja 2015. pod točkom I izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu u iznosu 206.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2009. do isplate, te u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev po osnovi imovinske štete u iznosu 18.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2015. do isplate.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tuženika i ukida drugostupanjska presuda:

- u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I alineja 2. izreke po osnovi materijalne štete u iznosu 12.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2015. do isplate,

- u dijelu pod točkom 3. izreke kojim je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom II izreke za iznos 8.000,00 kuna, kao i odluka o troškovima postupka, pa se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I – Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice S. P. koji glasi:

"I - Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. da tužiteljici S. P., iz I., …, isplati iznos od 236.400,00 kn (slovima: dvjesto trideset šest tisuća četiristo kuna) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 206.000,00 kn (slovima: dvjesto šest tisuća kuna) počam od 29. listopada 2009. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena,

- na iznos od 30.400,00 kn (slovima: trideset tisuća četiristo kuna) počam od dana presuđenja tj. od dana 07. travnja 2015. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

II – Odbija se tužiteljica S. P. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupno iznosa od 422.080,00 kn (slovima: četiristo dvadeset dvije tisuće osamdeset kuna), sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate u periodu od 29. listopada 2008.

– 28. listopada 2009. godine.

III – Odbija se tužiteljica S. P. i sa dijelom tužbenog zahtjeva koja glasi: "II - Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. da tužiteljici S. P., iz I., … na ime rente za tuđu pomoć i njegu svaki mjesec počam od 01. siječnja 2014. godine pa nadalje, a najkasnije do svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec, plati iznos od 320,00 kn (slovima: tristo dvadeset kuna)."

IV - Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.‟.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 82-Pn-262/2015-4 od 07. travnja 2015. godine u točci I. izreke.

2. Odbijanjem žalbe tužiteljice potvrđuje se prvostupanjska presuda u točci II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 414.080,00 kn (četiristo četrnaest tisuća osamdeset kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zatraženim tijekom zateznih kamata na iznos od 244.400,00 kn od 29. listopada 2008. godine do 28. listopada 2009. godine.

3. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u točci II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 8.000,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.000,00 kn (osam tisuća kuna) sa zateznim kamatama od 29. listopada 2009. godine do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 76.996,69 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama 1., 3. i 4. izreke, tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Revizija podnesena na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), dopuštena je samo u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. S obzirom da u ovom postupku vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, revizija je dopuštena na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je ovaj sud o podnesenoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete nastale zbog posljedica prometne nesreće koja se dogodila 14. svibnja 2007. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao suvozačica.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je u tužiteljica sudjelovala, kao suvozačica, u prometnoj nesreći 14. svibnja 2007., u tehnički neispravnom vozilu, u kojem je bio instaliran priručni rezervoar za gorivo,

- da je do je nesreće je došlo na način da je vozilo osiguranika tuženika prešlo iz svog kolničkog traka na kolnički trak kojim se kretalo vozilo u kojem se nalazila tužiteljica, a nakon sraza vozila došlo je do zapaljenja vozila u kojem se nalazila tužiteljica,

- da tužiteljica nije imala saznanja da je vozilo u kojem se nalazila u trenutku štetnog događaja neispravno, te da nije znala za preinake izvršene na vozilu,

- da alkoholiziranost vozača koji je upravljao vozilom u kojem se nalazila tužiteljica nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja jer je do nesreće došlo zbog prelaska vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika na njegov kolnički trak,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih su zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice od 45%, da je trpjela intenzivan primarni strah 3 – 4 sata, sekundarni strah jakog stupnja 20- 30 dana, zatim srednjeg stupnja 2 mjeseca i slabog stupnja 4 mjeseca, kao i fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta 2 godine, uz nelagode tijekom liječenja zbog dugotrajno potrebnih injekcija, brojnih infuzija i dugotrajno potrebnog i učestalog previjanja opeklinskih rana, dok su povremeni bolovi trajne prirode i ulaze u pojačane napore. Osim toga je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna pojačana prehrana tijekom bolničkog liječenja i to na teret HZZO, kao i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz određeni vremenski period. Liječenje tužiteljice završeno je okončanjem rehabilitacije, odnosno jednu i pol do dvije godine nakon nezgode,

- da među strankama nije sporno da je tuženik u travnju 2012. uplatio tužiteljici 60.000,00 kuna na ime naknade glavnice neimovinske štete, uvećano za zateznu kamatu koja je na navedeni iznos tekla od 29. listopada 2009. do dana plaćanja 24. svibnja 2012., te 10.000,00 kuna na ime naknade glavnice imovinske štete uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude do dana plaćanja 24. svibnja 2012.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica svojim ponašanjem tj. vožnjom u neispravnom vozilu i s alkoholiziranim vozačem, nije doprinijela nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje ZOO/05), pa je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, te dosudio tužiteljici iznos 206.000,00 kuna po osnovi naknade neimovinske štete, pozivom na odredbu čl. 19. st. 2. ZOO/05 u vezi čl. 1046. ZOO/05 i čl. 1100. ZOO/05 te iznos 30.400,00 kuna po osnovi naknade imovinske štete, odnosno ukupno 236.400,00 kuna, pri čemu je uračunao iznose koji su nesporno plaćeni tužiteljici tijekom trajanja postupka. Tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do utuženih 422.080,00 kuna, s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 29. listopada 2008. do 28. listopada 2009. te s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rentu na ime troškova tuđe pomoći i njege od 320,00 kuna mjesečno počev od 1. siječnja 2014. godine pa nadalje s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka, žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od ukupno 236.400 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok je žalbu tužiteljice djelomično je odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 414.080,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i sa zatraženim tijekom zateznih kamatama na iznos od 244.400,00 kuna od 29. listopada 2008. do 29. listopada 2009., sve na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP. Žalbu tužiteljice, drugostupanjski sud je djelom prihvatio kao osnovanu, pa je preinačio prvostupanjsku presudu u točki II. izreke za iznos od 8.000,00 kuna na način da je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2009. do isplate te u odluci o troškovima postupka, sve na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP.

11. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u reviziji navodi da je sud drugog stupnja potvrdio točku I. alineja druga izreke prvostupanjske presude kojom je dosuđena među ostalim i naknada za troškove liječenja od 12.000,00 kuna, dok je u razlozima svoje odluke jasno naveo da u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s čl. 358. st. 2. ZPP jer postoji proturječnost između razloga iznesenih u drugostupanjskoj presudi i izreke te presude. Nadalje navodi da je tužiteljica žalbom pobijala prvostupanjsku presudu tako da je tražila dosudu daljnjeg iznosa neimovinske štete po kriteriju naruženosti i po kriteriju straha, a da je sud drugog stupnja obvezao tuženika na plaćanje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, čime je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP jer je sud prekoračio tužbeni zahtjev odnosno odlučivao je o prvostupanjskoj presudi u dijelu u kojem se ista ne pobija žalbom tužiteljice. Navodi i da mu je onemogućeno pravo na raspravljanje jer je sud odbio provesti dokaz kombiniranim vještačenjem čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika, ovaj sud ocjenjuje da su u revizijom pobijanoj presudi pravilno otklonjeni žalbeni navodi tuženika u svezi povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je u obrazloženju navedeno da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je sukladno odredbi čl. 220. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti, pa odbijanjem određenih dokaznih prijedloga tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom niti mu je onemogućeno pravo na pošteno suđenje. Naime, tuženik je predložio provođenje dokaza kombiniranim vještačenjem na okolnost je li tužiteljica mogla znati da joj je ispred nogu kanta u kojoj se nalazi gorivo, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da bi takvo vještačenje bilo u domeni nagađanja. Stoga revident neosnovano navodi da mu su odbijanjem prijedloga za provođenje dokaza vještačenjem, povrijeđeni pravo na pravično suđenje i procesnu ravnopravnosti.

13.1. Nadalje, protivno revizijskim navodima drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je izrekom presude odlučeno u okviru ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da je tužiteljica, nakon provedenog medicinskog vještačenja konačno precizirala tužbeni zahtjev i postavila glede neimovinske štete zahtjev za isplatu jednog ukupnog iznosa od 401.000,00 kuna, donosno 341.000,00 kuna kad se ima u vidu nesporno plaćenih 60.000,00 kuna s osnova glavnice neimovinske štete. Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude sudio u okviru zatraženog iznosa kada je, uvažavajući pritom nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i cijeneći životnu dob tužiteljice, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO/05, prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 20.000,00 kuna s osnova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti po kriteriju jačine i trajanja duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, te time dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu 286.000,00 kuna.

13.2. Pritom treba reći da iz sadržaja odredbe čl. 19. st. 1. ZOO/05 i čl. 1100. ZOO/05 i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da institut povrede prava osobnosti, kako je propisan ZOO/05, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, kakav je bio propisan odredbom čl. 198. do čl. 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da je sada, povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se nadoknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah i duševni bolovi, koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni kriteriji se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada (kako to pogrešno čine oba nižestupanjska suda određujući naknadu za fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, naruženost), već se na temelju tih kvalifikatornih kriterija, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

13.3. Na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO/05 i čl. 1092. ZOO/05 u svezi čl. 1049. ZOO/05, navodeći da su okolnosti predmetnog štetnog događaja izrazito atipične jer je tužiteljica ušla u neregistrirano i neispravno vozilo, kojim je upravljao vozač u alkoholiziranom stanju, pri čemu je propustila upotrijebiti dužnu pažnju. Nadalje, revident se poziva na odredbu čl. 23. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema, među ostalima, suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. Osporava i pravilnost primjene odredbe čl. 12. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu, u svezi odluke suda da zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Suprotno navodima revidenta nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 1067. st. 3. ZOO/05 i čl. 1092. ZOO/05, kad su ocijenili da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja jer je u postupku utvrđeno da nije imala saznanja niti o neispravnosti vozila, niti o alkoholiziranosti vozača, time što je utvrđeno i da alkoholiziranost vozača nije u uzročnoj vezi s nastankom štete jer je do sudara došlo zbog prelaska motocikla kojim je upravljao osiguranik tuženika na kolnički trak kojim se kretalo vozilo u kojem se tužiteljica nalazila. Pravilan je i zaključak sudova da neispravnost vozila nije nužno jedini razlog neregistriranja vozila, pa činjenica da je tužiteljica uočila kako vozilo u koje je ušla nema registarske pločice, nije od utjecaja na pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o izostanku saznanja tužiteljice o neispravnosti vozila.

15.1. Neutemeljeno se revident poziva na odredbu čl. 23. st. 4. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 – dalje: ZOOP) u sadržaju koji je na snazi od 1. srpnja 2013., kojom je propisano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. To iz razloga što je navedena odredba u ZOOP, unesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 76/13), kojim nije popisana retroaktivna primjene te odredbe, a odredbom čl. 23. ZOOP ("Narodne novine", broj 151/05) u sadržaju koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, takvo isključenje iz osiguranja nije bilo propisano.

15.2. Pravilno je drugostupanjski sud, na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO/05 te ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 286.000,00 kn, umanjeno za već isplaćeni iznos od 60.000,00 kn. Osim toga, pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO/05 i čl. 223. ZPP tužiteljici je dosuđena i naknada štete na ime troškova tuđe pomoći i njege te uništenih stvari.

15.3. Suprotno navodima revidenta o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, odlučeno je pravilnom primjenom čl. 12. st. 1. i st. 4. ZOOP kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tuženika, podnesenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu u iznosu od 206.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2009. do isplate i za iznos od 18.400,00 kuna za imovinsku štetu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2015. do isplate, valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Međutim, osnovano revident ukazuje na proturječnosti i nejasnoće dijela izreke drugostupanjske presude i to točke 1. izreke i obrazloženja odluke u kojem drugostupanjski sud navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je dosudio tužiteljici 12.000,00 kuna s osnova troškova liječenja jer je po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, trebalo odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu. Točkom 1. izreke drugostupanjske potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke kojom je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici iznos od 206.000,00 kuna s osnova neimovinske štete i iznos od 30.400,00 kuna s osnova imovinske štete, a u potonjem iznosu je sadržan i iznos od 12.000,00 kuna s osnova troškova liječenja kako je to i navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude. Dakle drugostupanjski sud, točkom 1. izreke pobijane presude, potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 12.000,00 kuna s osnova troškova liječenja sa zateznom kamatom, dok istovremeno u obrazloženju presude navodi da po njegovoj ocjeni tužiteljica nije pružila dokaze na okolnost visine troškova liječenja pa da je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti.

17.1. Pritom je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice, ocijenio da tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava, s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu od još 20.000,00 kuna, uz već dosuđenih 100.000,00 kuna. Stoga je točkom 3. pobijane presude, djelomično preinačio točku II izreke prvostupanjske presude, na način da je od dosuđenih 20.000,00 kuna odbio iznos od 12.000,00 kuna za koji smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i dosudio tužiteljici razliku od 8.000,00 kuna.

18. Navedenim postupanjem drugostupanjski sud je, u tom dijelu, počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I alineja 2. izreke za materijalnu štetu u iznosu od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama, te u dijelu pod točkom 3. izreke kojim je tužiteljici dosuđena razlika od 8.000,00 kuna, kao i odluku o troškovima parničnog postupka, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o žalbama stranaka o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kao i o troškovima postupak, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

Zagreb, 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.