1

Poslovni broj: Gž-221/2024-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž-221/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                    R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz P. B., P., P., OIB…, koju zastupa punomoćnik mr. sc. J. D., odvjetnik iz P., protiv tuženika: 1. M. K. iz P., OIB… i 2. B. K. iz P., OIB…, koje zastupa punomoćnica S. W., odvjetnica u M., zbog smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama od 19.listopada 2023. poslovni broj Psp-11/2022-24, 20.ožujka 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tuženika M. K. i B. K. iz P. se prihvaća, te se ukida rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama od 19.listopada 2023. poslovni broj Psp-11/2022-24 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.                                          

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama od 19.listopada 2023. poslovni broj Psp-11/2022-24, odlučeno je:

„I.Time što su dana 02. i 03. svibnja 2022.godine tuženici porušili zid dužine cca 5,5 m, visine cca 1,5 m i širine cca 80 cm izgrađen na dijelovima k.č., i k.o. P., sve kako je prikazan položaj zida u S. lica mjesta na dan očevida 07.10.2022.godine, koja S. je sastavni dio S. nalaza - vještačenja Stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. V. od 13.01. 2023.godine ( Na S. označen-ucrtan crvenom bojom), a ovaj S. nalaz - vještačenje sastavni dio ovog rješenja, tuženici su smetali tužiteljicu N. K., OIB…, u njezinu posljednjem mirnom suposjedu nekretnine na kojoj je izgrađen srušeni zid te se tuženicima stoga nalaže uspostaviti ranije suposjedovno stanje kakvo je bilo prije poduzimanja njihovih radnji odnosno da izgrade porušeni betonski – kameni zid na mjestu na kojem je isti bio prije rušenja i time vrate stanje suposjeda u prvobitno stanje, te im se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično postupanje, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 822,88 eura/6.199,99 kuna u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ovog rješenja do dana plaćanja i koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 26,52 eura/199,81 kuna tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan."

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženi ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatraju da je rješenje nezakonito kako u pogledu predmeta spora, tako i u pogledu odluke o troškovima postupka. Predlažu da sud usvoji žalbu, preinači i odbije tužbeni zahtjev, te dosudi tuženima parnični trošak, podredno ukine rješenje i vrati na ponovno odlučivanje.

 

2.1. U žalbi ističu da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice se odnosio na porušeni betonski zid da bi na raspravi od 18.rujna 2023. tužiteljica preinačila svoj tužbeni zahtjev na način da je tražila promjenu tako postavljenog tužbenog zahtjeva betonskog zida na kameno-betonski zid. Ovakvoj preinaci tuženi su se protivili a sud pogrešno pod točkom 6 obrazloženja navodi da je zid integralno bio kombinacija betona i suhozida, što nije točno. Pravni prednik tuženika je betonski zid izgradio na svojoj parceli, a taj zid ni u kom slučaju nije posjedovala tužiteljica, jer ga njezini pravni prednici nisu gradili kako sama priznaje. Ističe da se svinjac ne koristi barem 40 godina, a sud se uopće ne referira na iskaz V. B.. Smatra da se u obrazloženju rješenja reproduciraju iskazi svjedoka, ali je izostala ocjena ovih personalnih dokaza, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354.st.11. ZPP-a. Ističu kao tužiteljica nije bila u posjedu betonskog zida, a suhozid, što je u naravi nabacano kamenje je na mjestu gdje se i ranije nalazio. Netočno je da je širina zida 80 cm.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka. Međutim, sud je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za pružanje zaštite suposjeda porušenog betonsko-kamenog zida kog je tužiteljica sukladno nalazu i mišljenju vještaka M. V. uredila u podnesku od 16. ožujka 2023. i na ročištu od 18. rujna 2023. kada je izjavila da u tužbenom zahtjevu treba umjesto betonskog zida stajati betonsko kameni.

 

6.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi:

- da je tužiteljica u posjedovnom listu 93 k.o. P. upisana posjednicom dijela k.č. br…, a u posjedovnom listu k.o. P., kao posjednik k.č… upisan je M. K..

- da je Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. Š., kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, posl.br. O-5363/16, pravomoćnog 6. travnja 2017. pok. P. K. pok. M., supruga tužiteljice naslijedila tužiteljica u cijelosti, a u tom rješenju ostavinu čini i k.č… k.o. P..

- da nije sporno da su zid srušili T. K. i V. B. 2. i 3. svibnja 2022., što jasno proizlazi i iz njihovih iskaza.

- da je svjedok T. K. iskazao da su zid srušili u dogovoru sa njegovim ocem i stricem bez kojih ne može raditi ništa. Tuženik B. K. iskazao je da je njegov sin T. K. pitao tuženike može li srušiti zid, koji je u njihovom posjedu ("Mi smo to morali očistiti, a moj sin T. K. je pitao mene i mog brata M. da li to može srušiti, a smatrali smo da je to naš zid i naš posjed.", Mi tamo moramo provesti kanalizaciju, vodu i zato je bilo potrebno srušiti taj zid kojeg smo mi napravili").

- da je Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika T. Ž., kao povjerenika ovog suda, posl.br…, koje je pravomoćno 28. lipnja 2022. pok. M. K. nasljedili su njegovi sinovi-tuženici za ½ dijela. Ostavinu čini i k.č… za 3/5 dijela k.o. P..

- da sud zaključuje da su tuženici pasivno legitimirani iz razloga što su odobrili rušenje zida što je bilo u njihovom interesu i nisu se od toga ogradili.

- da tuženici tvrde da je pravni prednik tuženika negdje 80-tih godina na svojoj parceli (čest.zem… k.o. P.) pored suhozida koji je bio u vlasništvu pravnog prednika tužiteljice napravio betonski zid kako bi spriječio da svinjski izmet iz spomenutog svinjara ide na njegovu parcelu. Taj zid je napravljen pored suhozida s naprijed navedenom funkcijom. Između tog zida i suhozida pravnog prednika tužiteljice bio je prazan prostor. Zid se nalazio na parceli sad pok. M. K.. Tužiteljica nije imala suposjed na tom zidu kako tvrdi u tužbi, jer je zid služio isključivo za sprječavanje dotoka fekalnih voda i fekalija iz svinjca koji se nalazi na parceli tužiteljice. Tuženici tvrde i da T. K. prilikom rušenja ovog zida nije dirao tužiteljičin suhozid, a što je po njima vidljivo na terenu.

 

6.2. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da protivno tvrdnji tuženika iz iskaza svjedoka Ž. K. i M. D. proizlazi zaključak da su betonski zid i kameni zid (suhozid) spojeni. Naime, svjedok Ž. K. je iskazao: "Ovaj suhozid koji se vidi na fotografiji na listu 91 spisa je pripadao tužiteljici N. K., a tuženici su salijevali zid uz taj zid", te da su zidovi bili odmah jedan do drugoga, a svjedok M. D. je iskazao da se uz svinjac nalazio suhozid, a s druge strane je bio betonski zid i bili su skupa jedan uz drugoga. Tužiteljica N. K. je opisala predmetni suhozid (duljina 5,5 m, visina 1,5 m i širina 0,5 m). Nasljedila ga je iza smrti pok. supruga P. K.. Suhozid je napravio njen svekar pok. M. K.., a betonski zid naslonjen na suhozid je napravio otac tuženika pok. M. K., 80-tih godina prošlog stoljeća. Suhozid i betonski zid su bili jedan uz drugoga, jer je betonski zid naslonjen na suhozid. Suhozid je ograđivao njen svinjac i bio je granica između nje i tuženika. Sud ocjenjuje kako su suglasni iskazi tužiteljice i svjedoka Ž. K. i M. D. da je srušeni zid (suhozid i betonski zid) činio jedinstvenu cjelinu ("jedan uz drugoga"). Iz vještačenja M. V. jasno i nedvojbeno proizlazi da zida nema na terenu, dok se na P. I..-S. lica mjesta vidi stanje zidova i suhozida na dan očevida za spis ovog suda Psp-29719 od 15.11.2019., zbog čega je vještak mjeritelj, iako ga nema na terenu bio u mogućnosti prikazati točan položaj predmetnog uklonjenog zida, što ide u prilog zaključku da su suhozid i betonski zid činili jednu cjelinu, jer ih više nema na terenu, pošto je zid srušen u potpunosti.

 

6.3. Sud zaključuje da je tužiteljica dokazala da je zajedno sa tuženicima suposjednica srušenog zida i da su tuženici odobrili rušenje zida jer je to bilo u njihovom interesu i nisu se od toga ogradili što jasno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza drugotuženika ("Moramo provesti kanalizaciju, vodu i zato je bilo potrebno srušiti taj zid ….."). Rušenjem zida koji je predstavljao među između nekretnina stranaka tužiteljica je potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda, zbog čega sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan u potpunosti.

 

7. U pravu su tuženi kada u žalbi navode da je ostalo nejasno na koji način je tužiteljica posjedovala betonski zid jer iz navoda svjedoka proizlazi da su isti gradili B. K. i njegov otac M. K. kako bi spriječili odlijevanje vode iz svinjca koji su držali pravni prednici tužiteljice. Tužiteljica navodi da je suhozid naslijedila od svog supruga K. a da je on ograđivao svinjac.

 

8. Sud se ne osvrće na iskaze svjedoka V. B. koji iskazuje da mu je T. K. pokazao suhozid i granicu između parcela stranka, te da je na to pazio. Ostalo je nejasno da li se radi o suhozidu ili nabacanom kamenju i da li i danas to nabacano kamenje postoji, odnosno ne postoji i da li ga je moguće popraviti.

 

9. Sud u obrazloženju presude u točki 34. zaključuje da srušeni zid predstavlja jedinstvenu cjelinu te da to proizlazi iz iskaza Ž. K. i M. D.. Ž. K. navodi:"… Zid su salivali pokojni M. K. i drugotuženik B. K.…kako bi spriječili odlijevanje vode od svinja u svoje dvorište..tuženi su salijevali zid uz suhozid…zid koji su tuženi napravili bio je jedan do drugog…M. D. Naime uz svinjac se nalazio suhozid, a s druge strane betonski zid…ne znam čiji su zidovi, ali mi zdrav razum govori da bi jedan pripadao tužiteljici, a drugi drugoj strani…"Iz takvih iskaza nikako ne proizlazi da takav zid predstavlja jedinstvenu cjelinu kako to sud pogrešno zaključuje.

 

10. Sud se u obrazloženju ne osvrće na iskaz B. K. koji navodi ".. u rješenju o uzurpaciji piše da je suhozid granica između naše i susjedne parcele…" I sama tužiteljica navodi da je suhozid ograđivao njen svinjac i bio granica između nje i tuženika.

 

11. U presudi je potpuno izostala ocjena personalnih dokaza, sud ne obrazlaže zašto jedne iskaze prihvaća a druge ne. Izostala je ocjena dokaza o posjedovanju betonskog zida od strane tužiteljice, o tome da li suhozid i dalje nalazi  na mjestu gdje se nalazilo i prije, što tuženi tvrde. Nije jasno na koji način su tuženi rušenjem svog zida ograničili tužiteljicu u dotadašnjem suposjedu ili su joj eventualno napravili štetu zbog rušenja suhozida na nekim dijelovima, što svakako ne bi predstavljalo smetanje posjeda kako je to opisano u izreci rješenja. Nejasna je širina zida od 80 cm, jer tužiteljica navodi da je zid širok 0,5 m. 

 

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 370. Zakona o parničnom postupku ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno kroz saslušanje stranka ocijeniti na koji način i da li je tužiteljica bila u posjedu betonskog zida, kolika je širina zida, da li je išta od suhozida i na kojim dijelovima ostalo, na koji način je izgrađen betonski zid, koju stijenu su srušili tuženi, tko je bio u posjedu te stijene koju navodi tužiteljica u svom iskazu, koje posjedovne čine je izvršavala tužiteljica prije rušenja tog zida, ocijeniti iskaze svih svjedoka i obrazložiti zašto prihvaća ili ne prihvaća iskaze svjedoka. S druge strane potrebno je raspraviti činjenicu svijesti zadiranja u tuđi posjed i činjenicu protupravnosti na strani tuženih, ako postoji. Na navedeni način sud će u potpunosti utvrditi činjenično stanje i pravilno ocijeniti dokaze, te će donijeti novu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu i odlučiti ponovno o troškovima postupka.

 

U Požegi, 20.ožujak 2024.

 

                                                                                                                                               Sutkinja

 

                                                                                                                                     Renata Marić