REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 UsI-847/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice V. M. iz L., S. 9, U., zastupane po opunomoćenici D. J., odvjetnici u Z., K. 17, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, radi pružanja ugostiteljskih usluga, 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/22-01/533, URBROJ: 529-06-03- 02-02/1-22-2 od 7. lipnja 2022. i rješenja Istarske županije, Upravni odjel za turizam, Izdvojeno mjesto rada Umag, KLASA: UP/I-335-03/22-01/204, URBROJ: 2163- 10/14-22-4 od 10. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojeno mjesto rada Umag, KLASA: UP/I-335-03/22-01/204, URBROJ: 2163- 10/14-22-4 od 10. ožujka 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) točkom I. izreke ukinuto je rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Umag, o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/I-335-03/08-01/88, URBROJ: 2163-13-01-09-5 od 23. siječnja 2009. (dalje: rješenje od 23. siječnja 2009.) kojim je tužiteljici odobreno pružanje usluga iznajmljivanja tri smještajna objekta na adresi U., L., S. 9B. Točkom II. izreke je određeno da će se ovo rješenje po izvršnosti upisati u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, koji se vodi pri izdvojenom mjestu rada – Umag, pod upisanim brojem 111. od 23. siječnja 2009.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/533, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-22-2 od 7. lipnja 2022. (dalje: osporavano rješenje), točkom 1. se mijenja točka I. izreke rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojeno mjesto rada Umag, KLASA: UP/I-335-03/22-01/204, URBROJ: 2163-10/14-22-4 od 10. ožujka 2022., te su ukinuta rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Umag: KLASA: UP/I-335- 03/08-01/88, URBROJ: 2163-13-01-09-5 od 23. siječnja 2009. i KLASA: UP/I-335- 03/12-01/274, URBROJ: 2163-13-01-12-2 od 5. prosinca 2012. Točkom 2. izreke tužiteljica je odbijena u preostalom dijelu žalbe izjavljene protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojenog mjesta rada Umag, KLASA: UP/I- 335-03/22-01/204, URBROJ: 2163-10/14-22-4 od 10. ožujka 2022.

3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnom, navodi da je stekla pravni osnov za ponovno stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu suvlasnice L. M. K. temeljem djelomične presude Općinskog suda u Pazinu broj P-803/2021 od 15. prosinca 2021. godine, koja je presuda pravomoćna s 22. veljače 2022. godine i predana u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Buje na provedbu i upis prava suvlasništva u ½ dijela na ime i u korist tužiteljice dana 5. srpnja 2022. godine, a predmet je zaprimljen pod brojem Z-12952/2022. Iako upis prava vlasništva u korist tužiteljice u ½ dijela još uvijek nije proveden zbog potrebe rješavanja ranije zaprimljenog zahtjeva, ukoliko o istom bude doneseno rješenje kojim se dopušta predložena uknjižba prava vlasništva, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19.) smatra da je stekla svoje pravo danom predaje prijedloga u zemljišne knjige. U odnosu na drugu polovicu suvlasničkog dijela, koji je upisan trenutno na L. M., Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo donio je presudu pod brojem P-803/2021 dana 12. srpnja 2022., kojom je i u odnosu na L. M. utvrđen ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 24. veljače 2016. godine sa tužiteljicom V. M., te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništavog ugovora u odnosu na L. M. uz istovremeni upis nekretnina u vlasništvu tužiteljice u ½ dijela. Smatra da je osporavano rješenje neosnovano doneseno te da nema temelja u zakonskim odredbama na koje se tuženik u osporavanom rješenju poziva. Ističe da tuženik, kao drugostupanjsko upravno tijelo, nije bio ovlašten po službenoj dužnosti ukinuti rješenje od 5. prosinca 2012. godine jer o istom ne postoji odluka upravnog tijela prvog stupnja u odnosu na koju odluku bi upravno tijelo drugog stupnja postupalo po žalbi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ustraje pri navodima iznijetim u obrazloženju osporavanog rješenja te dodatno navodi da nisu od utjecaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari presuda Općinskog suda u Pazinu broj P- 803/2021 od 15.prosinca 2021. jer da se nekretnina nalazi u nepodijeljenom vlasništvu te je tužiteljici i dalje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu potrebna suglasnost drugog suvlasnika, a niti nepravomoćna presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Poreču – Parenzo posl. br. P-803/2021 od 12. srpnja 2022. jer da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja i dokaza koji su priložili spisu u vrijeme donošenja tog rješenja. Navodi da tek po pravomoćnosti predmetne presude kojom bi bilo utvrđeno drugačije činjenično stanje mogla bi biti osnova za pokretanje drugog upravnog postupka. Obrazlaže da je osporavanim rješenjem ukinuto rješenje od 5. prosinca 2012. postupajući po žalbi tužiteljice koja je u žalbi pravilno navela da je prilikom ukidanja rješenja od 23. siječnja 2009. bilo potrebno ukinuti i sva naknadno donesena rješenja.

5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Među strankama ovog spora nije sporno da su tužiteljici prethodno izdana rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 23. siječnja 2009. i 5. prosinca 2012., da je u međuvremenu došlo do promijene suvlasničke strukture jer je tužiteljica darovala predmetnu nekretninu svojoj kćeri L. M. K. i sinu L. M., koji su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u pola dijela. Nadalje, nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu broj P-803/2021 od 15. prosinca 2021. u odnosu na L. M. K. predmetni ugovor o darovanju nekretnine utvrđen kao ništetan, a nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu broj P-803/2021 od 15. prosinca 2021. da je utvrđen ništetnim predmetni ugovor o darovanju u odnosu na sina tužiteljice L. M.. Međutim, nije niti sporno da je L. M., a sve do pravomoćnosti navedene presude, suvlasnik predmetne nekretnine i kao takav upisan u zemljišnoj knjizi te da je uskratio suglasnost tužiteljici da i dalje pruža ugostiteljsku djelatnost u domaćinstvu, slijedom čega su prethodno citirana rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ukinuta osporavanim rješenjem.

7. U predmetnoj stvari sporna je primjena prava, odnosno da li je za ishođenje rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine.

8. Na temelju razmatranja navedenih nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, dalje: ZUD) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Stavak 2. propisuje da će se rješenje o odobrenju izdat na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

10. Sukladno odredbi članka 38. stavak 1. točka 3. ZUD-a rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog članak 34. stavak 2. tog Zakona.

11. Odredbom članka 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZOV), propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Stavkom 2. propisuje da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

12. Odredbom članka 8. stavak 2 ZOV-a, propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

13. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je za ishođenje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine. Naime, prema odredbi članka 41. stavak 1. ZV, a kako to pravilno navodi tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, poslovi iznajmljivanja nekretnine premašuju okvir redovitog upravljanja. Dakle, budući da jedan od suvlasnika uskratio svoju suglasnost to je razvidno da tužiteljica više ne ispunjava sve zakonom propisane uvjete pa je stoga pravilno tuženik postupio kada je, sukladno odredbi članka 38. stavak 1. točka 3. ZUD-a, osporavanim rješenjem utvrdilo prestanak važenja rješenja o odobrenju od 23. siječnja 2009. i 5. prosinca 2012.

14. U odnosu na navode tužiteljice da je prethodno citiranim presudama vlasnička struktura predmetne nekretnine izmijenjena, ističe se da je sve do pravomoćnosti presude Općinskog suda u Pazinu broj P-803/2021 od 15.prosinca 2021., L. M. zakoniti suvlasnik predmetne nekretnine, a što proizlazi i iz vlasničkog lista i kao takav može uskratiti suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu sukladno članku 41. stavak 1. ZV.

15. Neosnovan je i navod tužiteljice da tuženik nije imao osnova ukinuti i rješenje od 5. prosinca 2012., a s obzirom da je tuženik postupio sukladno članku 38. stavak 1. točka 3. ZUD jer je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da je došlo do prestanka ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavak 2. tog Zakona.

16. Sukladno prethodnom, utvrđuje se da osporavanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 12. listopada 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).