REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3598/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja B. G. iz R., OIB … i II-tužiteljice J. G. iz R., OIB …, oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & B., odvjetnicima u R., protiv tuženika R. S., R. A., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri, odvjetnicima u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 1170/2020-4 od 18. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2725/2017-21 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodnom dijelu ovog rješenja.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, te mu dosuditi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), revizijski sud je ocijenio da pitanja kako su ih u prijedlogu postavili tužitelji nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje treba reći da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi činjenično utvrđenje suda da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u R. A., koje u ovom stupnju postupka niti ne može biti predmetom preispitivanja, a pored toga odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2001/15 od 13. rujna 2017. na koju se kao razlog važnosti pozivaju predlagatelji nije primjenjiva jer se ne radi o činjeničnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom. Drugo postavljeno pitanje koje polazi od toga da je tuženik postupao putem posrednika ne korespondira s utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a niti odgovor na treće postavljeno pitanje ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, s obzirom da je riječ o ugovoru koji je sklopljen u A. te se na njega primjenjuje austrijsko materijalno pravo. Za rješenje spora stoga nisu glede valjanosti ugovora mjerodavne odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske, pa tako ni odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao ni odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017., na koje se pozivaju predlagatelji.

5. Kako nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješeno je kao u izreci pod točkom I.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 12. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.