Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3419/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. E.D., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. E.D. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 14. ožujka 2022., broj: 73. Pp J- 641/2019-32, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. E.D. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. E.D. je obvezna naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 14. ožujka 2022., broj: 73. Pp J-641/2019-32 proglašena je krivom okr. E.D. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 565,00 kuna, što je protuvrijednosti domaće valute 150 DEM, odnosno 76,70 EUR, koju kaznu je dužna platiti u roku od jedan mjesec od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. E.D. po branitelju odvjetniku B.K. podnijela je žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe se da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljenica počinila navedeni prekršaj, budući se pobijana presuda (kao i optužni prijedlog) temelji isključivo na iskazu svjedokinje J.B., čijem iskazu sud neosnovano pruža punu vjeru i na temelju istog donosi pobijanu presudu. Žalbom se navodi da osim iskaza ove svjedokinje nema niti jednog drugog personalnog, a ni materijalnog dokaza na kojem bi se presuda temeljila.

6. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, a za svoju odluku dao je logične i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Neosnovano se žabom negira da bi u provedenom dokaznom postupku bilo utvrđeno remećenje javnog reda i mira od strane okr. E.D. na način činjenično opisan u izreci pobijane presude. Da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je osnovano zaključio ocjenom dokaza izvedenih u postupku, pisane obrane okrivljenice, iskaza svjedokinje J.B. i svjedoka službenika policije D.B. te materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje J.B. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenica osporava iskaz svjedokinje J.B., jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza. Svjedokinja je detaljno i okolnosno opisala kritični događaj, ponašanje okrivljenice i razlog pozivanja policije. Cijeneći da se događaj zbio 17. travnja 2019, a svjedokinja je ispitana 10. ožujka 2022., okolnost da nije znala točno vrijeme počinjenja prekršaja i marku vozila okrivljenice, na što se ukazuje žalbom, nije takvog značaja da bi njezin iskaz činio nevjerodostojnim. Svjedokinja je jasno navela da se ne sjeća vozila, bio je plave boje i zapisala je registarsku oznaku koju je dala policijskim službenicima koji su provjerom u sustavu utvrdili vlasnika vozila, pokazali su joj fotografiju okrivljenice na kojoj ju je prepoznala kao osobu koja je bila na navedenom mjestu, odnosno koja ju je fizički napala. Iskaz svjedokinje J.B. u tom dijelu u cijelosti je potvrdio svjedok D.B., službenik policije. Okolnost da navedeni svjedok nije primijetio da je J.B. imala bilo kakve ozljede, crvenilo ili ogrebotine, ne utječe na vjerodostojnost njezinog iskaza, imajući u vidu da je svjedokinja iskazala da ju je okrivljenica udarila u predjelu lijevog ramena, a događaj se zbio sredinom četvrtog mjeseca kada je notorno da nije bila u ljetnoj odjeći preko koje bi se eventualne povrede mogle uočiti, a osim toga, svaki tjelesni napad niti ne mora rezultirati vidljivim posljedicama. Osim navedenog, upozorena od suda na različitost izjave koju je svjedokinja dala na Zapisnik o ispitivanju svjedoka pred policijom i pred sudom u odnosu na broj udaraca koji joj je zadala okrivljenica, svjedokinja je navela da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja, ali da je policiji vjerno opisala što se dogodilo, tako da je njena izjava pred policijom najvjerodostojnija, što prihvaća i ovaj sud, imajući u vidu da su sjećanja neposredno nakon događaja najsvježija i neopterećena protekom vremena, a J.B. je u svojstvu svjedoka ispitana 17. travnja 2019. u 20,05 sati, neposredno nakon događaja u 18,30 sati.

8. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenice u kojoj paušalno negira počinjenje prekršaja navodeći da se u kritično vrijeme uopće nije nalazila na navedenom mjestu, cijenio neistinitom, budući je proturječna dokazima na kojima je sud temeljio svoju odluku.

9. Prvostupanjski je sud, na glavnoj raspravi 10. ožujka 2022. rješenjem odbio prijedlog branitelja okrivljenice za pribavu video zapis TC Interspar i iznio razloge za takvu odluku, pa su neosnovani žalbeni razlozi istaknuti u tom smjeru.

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okr. E.D. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

11. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba okr. E.D. zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Žalbom se samo uvodno naznačuje žalbena osnova pogrešne primjene materijalnog prava, bez navođenja ikakvih razloga u čemu se ta povreda sastoji te je evidentno da žaliteljica ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

13. Jednako tako žalbom se ne obrazlaže žalbena osnova odluke o kazni, pa kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu novčanu kaznu, koja nije previsoka.

13.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 565,00 kuna, a koja kazna je izrečena prvostupanjskom presudom, više nego primjerena stupnju krivnje okrivljenice, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

13.2. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći olakotnu okolnost na strani okrivljenice u vidu dosadašnje neosuđivanosti, uz činjenicu da otegotne okolnosti nisu utvrđene, izrekao blažu vrstu propisane kazne, a novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.