Poslovni broj Gž-1247/2021

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. K. iz S., OIB: ..., zastupana po punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., protiv tuženice RH., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4794/19 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odbijajući dio toč. I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4794/19 od 9. travnja 2021. godine za isplatu iznosa glavnice od 5.523,18 kn/733,05 eur[1] sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačava se toč. I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4794/19 od 9. travnja 2021. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 34.470,54 kn/4.575,03 eur i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 39.139,10 kn/5.194,65 eur sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

a) Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 34.470,54 kn/4.575,03 eur, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. kolovoza 2016. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. rujna 2016. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. listopada 2016. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. studenog 2016. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. prosinca 2016. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. siječnja 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. veljače 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. ožujka 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. travnja 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. svibnja 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. lipnja 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. srpnja 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. kolovoza 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. rujna 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. studenog 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. prosinca 2017. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. siječnja 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. veljače 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. ožujka 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. travnja 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. svibnja 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. lipnja 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. srpnja 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. kolovoza 2018. do 8. travnja 2021.,

- na iznos od 1.325,79 kn/175,96 eur počevši od 5. rujna 2018. do 8. travnja 2021.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. b) Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati daljnji iznos glavnice od 39.139,10 kn/5.194,65 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 1.505,35 kn/199,79 eur počevši od 5. rujna 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.703,83 kn/358,86 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 34.470,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan, te odbija kao neosnovan i više zatraženi iznos od 44.662,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji zbrojeni daju ovaj iznos do isplate.

2. U toč. II. izreke presude suda prvog stupnja nalaže se tuženici da u roku od 15 dana, tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.864,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Protiv odbijajućeg dijela kao i tijeka zakonskih zateznih kamata toč. I. izreke presude suda prvog stupnja žali se tužiteljica, pozivajući se na zakonske žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije ostvarena niti jedna od bitnih procesnih povreda, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice u ½ dijela za isplatom štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan veličine 119,71 m2 koji se nalazi u S. na atraktivnoj lokaciji, a koji je u najmu zaštićenog najmoprimca.

8. U tijeku ovog žalbenog postupka sporna je visina štete, kao i početak tijeka zakonskih zateznih kamata.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljici temeljem odredbe čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 37/09, 153/09, 143/12, – u daljnjem tekstu: ZV), onemogućeno ostvarenje vlasničkih prava.

10. Nadalje, utvrđuje da se protupravnost tuženice, zbog koje tužiteljica trpi štetu, sastoji u propustu da od ratifikacije Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, a koja čini sastavni dio pravnog poretka RH, nije poduzela potrebne radnje da uskladi Zakon o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – u daljnjem tekstu: ZNS) sa istom, što je utvrđeno i presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv RH (presuda br. 12027/10 od 10. srpnja 2014. godine). Slijedom iznijetog, tuženica nije uredila status najmodavca spram zaštićenih najmoprimaca, na način da se osigura ravnoteža, koja je na štetu najmoprimaca narušena postupanjem, odnosno nepostupanjem tuženice, suprotno ratificiranoj Konvenciji.

11.Tijekom provedenog postupka, sud prvog stupnja uvidom u podatke Porezne uprave, Ispostave S. je uspoređujući slične stanove u istoj stambenoj zoni, utvrdio da cijena najamnine po m2 iznosi 49,70 kn. Daljnjim izračunom, a uzimajući u obzir površinu stana, utvrđuje da bi tržišna najamnina za predmetni stan iznosila 5.949,59 kn, odnosno 2.974,79 kn za ½ dijela stana. Međutim, dobiveni iznos od 2.974,79 kn, sud prvog stupnja nadalje umanjuje za 50 %, obrazlažući da tužiteljici ne pripada pravo na razliku između tržišne i zaštićene najamnine, nego pravo na pravičnu naknadu koja po njegovoj procjeni i stavu iznosi 50 % tržišne najamnine za njenu polovicu stana te od čega odbija zaštićenu najamninu.

12. Konkretno, polovicu utvrđenog iznosa tržišne najamnine od 2.974,79 kn, sud prvog stupnja umanjuje za 50 % te dobiva iznos od 1.487,40 kn koji potom umanjuje za polovicu iznosa zaštićene najamnine od 161,61 kn, slijedom čega u konačnici utvrđuje da tužiteljici na ime naknade pripada mjesečni iznos od 1.325,79 kn, a što pomnoženo sa 26 mjeseci daje iznos od 34.470,54 kn. Što se tiče zakonskih zateznih kamata, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici iste pripadaju od presuđenja, slijedom čega odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

13. Odluku o parničnom trošku, donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa).

14. Nadalje, ovaj sud nalazi da je sud prvog pravilno utvrdio da je tužiteljica mogla predmetni stan davati u najam po tržišnoj cijeni, kao i da je ograničenja u korištenju vlasničkih prava postavila tuženica ZNS-a kojim je, u postupku preustroja državnog sustava kojeg je dio bio i ukidanje dotadašnjeg društvenog vlasništva i stanarskog prava, ustanovila pravo „zaštićenog najmoprimca“. ZNS-a je stupio na snagu u studenom 1996. godine, a godinu dana kasnije tuženica je postala stranka međunarodnog ugovora – Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je ista priznala jurisdikciju Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji je, u predmetu S. protiv Hrvatske koji se odnosi na istu pravnu situaciju kao što je ova, utvrdio da je tuženica učinila povredu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, opažajući pritom da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i da se njegova utvrđenja protežu izvan pojedinačnog interesa podnositelja u tom konkretnom slučaju.

15. Dakle, ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava 1997. godine tuženica se obvezala primjenjivati istu, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što nije učinjeno.

16. Žalbeni navod tužiteljice koji se odnosi na prosječno utvrđenu visinu tržišne najamnine po m2, neosnovan je. Sud prvog stupnja je temeljem dostavljenih podataka Porezne uprave, Ispostava S., (list 37 spisa), a koje je cijenio kao vjerodostojne, pravilno utvrdio prosječnu cijenu iste, uspoređujući cijene šest sličnih stanova u istoj stambenoj zoni, pa žalbeni navod tužiteljice da je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja tržišne najamnine trebao uzeti u obzir samo cijenu dva stana koji se nalaze na istoj adresi, je također neosnovan. Prije svega, valja istaći da tužiteljica poziva na dva stana manje kvadrature (76 m2 i 62 m2) od predmetnog stana od gotovo 120 m2, stoga cijena tržišne najamnine po m2 ne bi bila utvrđena prema istim kriterijima. Međutim, ukoliko je tužiteljica smatrala da je cijena utvrđene prosječne najamnine preniska tijekom prvostupanjskog postupka, imala je mogućnosti primjedbi i daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Međutim, u pravu je tužiteljica u dijelu u kojem ističe da joj je sud prvog stupnja već polovicu prosječne tržišne najamnine dodatno umanjio za daljnjih 50%, slijedom čega da je nakon umanjenja polovice zaštićene najamnine došao do iznosa od 1.325,79 kn. Tužiteljica sada u žalbi potražuje pak iznos od 3.190,27 kn, a što je veći iznos (3.043,57 kn) kojeg je potraživala u svom tužbenom zahtjevu (list 51 spisa). Stoga, ovaj sud smatra da tužiteljica osnovano ukazuje na nepravilno utvrđenja suda prvog stupnja o svoti na koju bi mjesečno imala pravo zbog nemogućnosti davanja predmetnog stana u najam po tržišnim cijenama.

18. Stav ovog suda je da je sud prvog stupnja proizvoljno već polovicu utvrđene tržišne najamnine dodatno umanjio za daljnjih 50%, pritom uopće ne obrazlažući svoje zaključke. Naime, sudovi prilikom odlučivanja o slobodnoj ocjeni dokaza moraju voditi računa o okolnostima koje su temelj za slobodnu ocjenu, a slobodna sudačka ocjena u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, ne ovlašćuje sud na arbitriranje, već po pravilu traži ocjenu odlučnih okolnosti i indicija kojima sud treba raspolagati, kako bi mu poslužile kao elemenat slobodne ocjene, prema kojoj će tada moći logički utvrditi visinu nastale štete.

19. Slijedom iznijetog, ovaj sud, prilikom izračunavanja prosječne tržišne najamnine predmetnog stana, uzimajući u obzir veličinu i položaj predmetnog stana, a temeljem dokumentacije u spisu, utvrđuje da je cijena najma 50 kn/m2. Stoga daljnjim izračunom utvrđuje da polovice prosječne tržišne najamnine iznosi 2.992,75 kn (50 kn x 119,71 m2=5.985,50 kn, što umanjeno za 50% iznosi 2.992,75 kn). Kada se od dobivenog iznosa od 2.992,75 kn oduzme polovica iznosa zaštićene najamnine od 161,61 kn, iznos koji bi tužiteljici mjesečno ostao iznosi 2.831,14 kn, a što za traženih 26 mjeseci, u konačnici iznosi 73.609,64 kn. Kako je tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 34.470,54 kn, preostalo joj je još isplati iznos od 39.139,10 kn, odnosno 1.505,35 kn mjesečno, dok je u preostalom dijelu za iznos od 5.523,18 kn do ukupno zatraženog iznosa od 79.132,82 kn, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Također, osnovano tužiteljica žalbenim navodom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede tijeka zakonskih zateznih kamata, obzirom da je sud prvog stupnja utvrdio da iste teku od presuđenja, uz obrazloženje da je visina štete utvrđena po cijenama u vrijeme presuđenja.

21. Predmetna tražbina tužiteljice se odnosi na naknadu štete, odnosno gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, sve temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a).

22. Stoga, u tom dijelu ovaj sud žalbu tužiteljice nalazi osnovanom.

23. Iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice te je preinačena toč. I. izreke presude suda prvog stupnja koja se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na već dosuđeni iznos od 34.470,45 kn od dospijeća pa do 8. travnja 2021., kao i odbijajući dio toč. I. izreke tako da je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 39.139,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. U preostalom odbijajućem dijelu toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena, te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Ovom presudom preinačena je toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja (tijek zatezne kamate na već dosuđeni iznos, kao i odbijajući dio glavnice za iznos od 39.139,10 kn) te bi ovaj sud temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a trebao odlučiti o troškovima cijelog postupka. Međutim, sud prvog stupnja je odlučujući o parničnom trošku temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a (omaškom navedeno čl. 154. st. 3. ZPP-a), u cijelosti dosudio navedeni trošak tužiteljici pa je ovom presudom odlučeno samo o troškovima žalbenog postupka.

25. Tužiteljici sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi čl. 166. st. 2. ZPP- a pripada pravo i na punu naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), obzirom da je ista uspjela u većem dijelu, što uvećano za iznos PDV-a i sudsku pristojbu iznosi sveukupno 2.703,83 kn, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

26. Presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke za dosuđeni iznos od 34.470,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i toč. II. izreke kao nepobijana ostaje nepromijenjena.

U Rijeci, 12. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.