Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-140/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja J. J., L., OIB: …, zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu S. O. i N. O., P., protiv tuženika P. B. Z. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu L. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: P-1093/2020-4 od 29. siječnja 2021., 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: P- 1093/2020-4 od 29. siječnja 2021.

a) preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku tako da u tom dijelu sada glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuću od 29. siječnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

b) potvrđuje u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., OIB: … da isplati tužitelju J. J. iz L., OIB: … iznos od 4.532,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31.12. 2007.godine, po stopi od 14 % godišnje tekućom od 1.1.2008. godine do 30.6.2011.godine, a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine, a od 1.8.2015. godine do naplate sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od:

-38,02 kuna od 1. kolovoza 2007. godine do isplate

-38,39 kuna od 1. rujna 2007. godine do isplate

-37,75 kuna od 1. listopada 2007. godine do isplate

-37,68 kuna od 1. studenog 2007. godine do isplate

-38,20 kuna od 1. prosinca 2007. godine do isplate

-37,74 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate

-86,12 kuna od 1. veljače 2008. godine do isplate

-86,95 kuna od 1. ožujka 2008. godine do isplate

-88,38 kuna od 1. travnja 2008. godine do isplate

-85,98 kuna od 1. svibnja 2008. godine do isplate

-85,14 kuna od 1. lipnja 2008. godine do isplate

-86,15 kuna od 1. srpnja 2008. godine do isplate

-84,36 kuna od 1. kolovoza 2008. godine do isplate

-84,91 kuna od 1. rujna 2008. godine do isplate

-85,92 kuna od 1. listopada 2008. godine do isplate

-93,60 kuna od 1. studenog 2008. godine do isplate

-88,12 kuna od 1. prosinca 2008. godine do isplate

-93,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate

-93,49 kuna od 1. veljače 2009. godine do isplate

-95,14 kuna od 1. ožujka 2009. godine do isplate

-94,06 kuna od 1. travnja 2009. godine do isplate

-94,20 kuna od 1. svibnja 2009. godine do isplate

-92,67 kuna od 1. lipnja 2009. godine do isplate

-91,07 kuna od 1. srpnja 2009. godine do isplate

-91,60 kuna od 1. kolovoza 2009. godine do isplate

-92,78 kuna od 1. rujna 2009. godine do isplate

-92,07 kuna od 1. listopada 2009. godine do isplate

-91,39 kuna od 1. studenog 2009. godine do isplate

-92,81 kuna od 1. prosinca 2009. godine do isplate

-93,93 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate

-94,83 kuna od 1. veljače 2010. godine do isplate

-95,07 kuna od 1. ožujka2010. godine do isplate

-97,11 kuna od 1. travnja 2010. godine do isplate

-96,75 kuna od 1. svibnja 2010. godine do isplate

-97,54 kuna od 1. lipnja 2010. godine do isplate

-103,62 kuna od 1. srpnja 2010. godine do isplate

-101,48 kuna od 1. kolovoza 2010. godine do isplate

-107,17 kuna od 1. rujna 2010. godine do isplate

-104,97 kuna od 1. listopada 2010. godine do isplate

-102,76 kuna od 1. studenog 2010. godine do isplate

-108,99 kuna od 1. prosinca 2010. godine do isplate

-113,40 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate

-109,88 kuna od 1. veljače 2011. godine do isplate

-110,49 kuna od 1. ožujka 2011. godine do isplate

-108,48 kuna od 1. travnja 2011. godine do isplate

-108,54 kuna od 1. svibnja 2011. godine do isplate

-115,68 kuna od 1. lipnja 2011. godine do isplate

-116,87 kuna od 1. srpnja 2011. godine do isplate

-124,61 kuna od 1. kolovoza 2011. godine do isplate

-122,16 kuna od 1. rujna 2011. godine do isplate, sve u roku 15 dana, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.275,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuću od 29. siječnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu je žalbu izjavio tuženik, radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi propisani odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.532,99 kn (konačno postavljeni tužbeni zahtjev) s pripadajućim zakonskim zateznim kamata na ime preplaćenih iznosa anuiteta iz Ugovora o kreditu broj 9012151602 sklopljenog dana 7. prosinca 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a sve radi ništetnosti odredbe predmetnog ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženika).

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa su žalbeni razlozi ograničeni, temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su stranke dana 7. prosinca 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012151602,

- da je člankom 4. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena redovna godišnja kamata od 5,10% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta Banke,

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu, iznad 5,10% godišnje, do kraja ugovornog odnosa,

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, imajući u vidu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a odluku je donio pozivajući se na odluke sudova koji su u pitanju radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi (a na čijoj se ništetnosti temelji ovaj postupak), te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, u određenim vremenskim razdobljima.

8.1. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. prosinca 2012., u odnosu na odredbu ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 09. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 79/07").

9. Pozivanje na pravna utvrđenja iz navedenih presuda prvostupanjski je sud temeljio na odredbi članka 502.c. ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15, dalje ZZP). Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugovoreni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbom članka 118. ZZP-a propisana je obvezujuća snaga sudske odluke za ostale sudove, odnosno odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na tuženiku je teret dokaza da su u određenom pojedinom potrošačkom postupku postojale okolnosti koje utječu na promjenjivost utvrđenja iz kolektivne parnice.

10. Kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, tako je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve što je na temelju takve ništetne odredbe primio. Među parničnim strankama ugovorena je kamatna stopa u visini od 5,10%, pa u tom dijelu ona nije ništetna, već samo u dijelu u kojem je kamatna stopa mijenjana prema jednostranoj odluci banke. Iz provedenog vještačenja, u kojem je u obzir uzeta početno ugovorena kamatna stopa, proizlazi da je utuženi iznos onaj iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno, na temelju ništetne odredbe (koja ne proizvodi nikakve pravne učinke).

11. Proizlazi, stoga, da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) kada je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih anuiteta.

12. Odlukom o trošku povrijeđeno je materijalno pravo na štetu žalitelja, bez obzira što je ovom odlukom potvrđena prvostupanjska presuda u glavnoj stvari. Naime, tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka, koji su opravdani i čija je visina dokazana, a sukladno odredbi članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22). Stoga tužitelju pripada trošak sastava tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima 11. rujna 2019., 30. siječnja 2020. i 12. siječnja 2021. (Tbr.9. t.1), trošak sastava podneska od 26. svibnja 2020. (Tbr.8. t.1.), svaka radnja u iznosu od 500,00 kn, potom, trošak sastava žalbe u iznosu od 250 kn (Tbr.10.t.5.), sve sukladno troškovniku tužitelja (stranica 72 spisa), uz trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, pristojba na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 200,00 kn, što ukupno iznosi 5.650,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. rujna 2019., jer je sve navedeno u njemu mogao i trebao istaknuti na ročištu od 11. rujna 2019., dan nakon predaje tog podneska koji je na predmetnom ročištu predan suprotnoj stranci. Sudske pristojbe dosuđene su u visini u kojoj proizlazi iz spisa da su određene/plaćene.

13. U odnosu na opširnu žalbu tuženika, osim svega prethodno iznesenog, ističe se i sljedeće.

13.1. Prvostupanjski sud pravilno je naložio vještaku da pri izračunu preplaćenog iznosa koristi početno ugovorenu kamatnu stopu. Kako je već rečeno, upravo je ta početna kamatna stopa jedina jasno ugovorena i izražena u nominalnom iznosu, pa je kao takva tužitelju bila poznata pri sklapanju ugovornog odnosa. Pogrešno tuženik smatra da se ovdje radi o uplitanju suda u volju stranaka koje su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, jer se ovdje radi samo o posljedicama utvrđene ništetnosti sporne odredbe (ništetnost odredbe kojom se kamatna stopa mijenja prema jednostranoj odluci banke).

13.2. Prigovor zastare potraživanja tužitelja nije osnovan. U tom smislu valja istaknuti objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., kao i shvaćanje Građanskog odjela ovog suda od 22. rujna 2022. koje glasi: "Zastara, u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. Dakle, iz iznesenog je jasno da je zastara počela teći tek dana (odnosno, dan nakon)

13. lipnja 2014., a kako je tužba podnesena 29. svibnja 2019., podnesena je unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

13.3. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, a i na postojanje koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

14. Slijedom iznesenog, kako ne postoje povrede iznesene u žalbi, niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke, pod a) temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod b) temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. listopada 2022.

Sudac

Verica Perić Aračić