Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1447/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika Grada V., OIB …, V., zastupan po punomoćniku S. Č. dipl. pravnici, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 2 P-306/21-21 od 6. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 2 P- 306/21-21 od 6. srpnja 2022. na način da se sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Utvrđuje se da je tužitelj M. S. iz V., OIB … vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 409 k.o. V., kč.br. 1288/2 u naravi oranica u ulici sa 1174 m2, pa se nalaže tuženiku Grad V., OIB …, da prizna tužitelju M. S. iz V., OIB … pravo vlasništva na istim nekretninama te da mu izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku Gradu V. da naknadi tužitelju M. S. nastali parnični trošak u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 kuna/53,09 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Utvrđuje se da je tužitelj M. S. iz V., OIB … vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 409 k.o. V., kč.br. 1288/2 u naravi oranica sa 1174 m2, pa se nalaže tuženiku Grad V., OIB …, V., da prizna tužitelju M. S. iz V., OIB … pravo vlasništva na istim nekretninama te da mu izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku Gradu V. da naknadi tužitelju M. S. nastali parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kuna na račun punomoćnika tužitelja I. P., odvjetnika iz V., otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d. pod brojem HR… i to sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Odgovori na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 409 k.o. V., kč.br. 1288/2 u naravi oranica sa 1174 m2, koju da je stekao građenjem na tuđem zemljištu.

6. Nije sporno da je u predmetnom postupku donesena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 2P-100/19-41 od 30. lipnja 2020. koja je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1486/20 od 02. lipnja 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj izgradio objekt na nekretnini u vlasništvu tuženika i da je objekt naknadno legaliziran kao nezakonito izgrađena građevina u smislu Zakona i postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a što da nepobitno proistječe iz Rješenja od 29.11.2013.,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da se kč.br. 1288/2 nalazi u V. iza kuće označene kućnim brojem …, da lokacija nema svu potrebnu infrastrukturu, da građevinsko zemljište nema izlaz na javnu površinu i da prema mišljenju vještaka tržišna vrijednost na dan vještačenja navedene čestice iznosi 5.000,00 EUR-a, da je vrednovanje izvršeno na temelju postojećih dokumenata kao i uspoređivanjem cijena i svojstva adekvatnih objekata uzimajući u obzir lokaciju, razvoj, prostorno uređenje, mogućnost namjene i postojeći sadržaj,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja od 2.10.2019. vještak obrazložio procjembeni elaborat od 6.2.2018. ističući da je razlog umanjenja cijene predmetnog zemljišta za 30% taj što kč.br.1288/2 nema izlaz na javni put, da se navedena čestica ne može cijepati i da nije moguće izvršiti parcelaciju iste jer za to ne postoje uvjeti kao npr. pravo služnosti prolaza do javne površine,

- da između parničnih stranaka nije sporno da je pred sudom bio u tijeku parnični postupak pod brojem P-733/16 po tužbi tužitelja M. S., a radi priznanja vlasništva po osnovu dosjelosti kč.br. 1288/2, koji postupak je završen povlačenjem tužbe tužitelja,

- da su svi saslušani svjedoci kao i svjedok Ž. S. u svom pisanom podnesku od 16.05.2022. suglasno iskazali da je tužitelj počeo graditi garažu tj. spremište za alat još 1989. koje građenje je započeo u proljeće a dovršio u jesen iste godine, jer da je gradio sam uz povremenu pomoć članova svoje obitelji odnosno svojih djelatnika, a isto da mu je bilo potrebno za odlaganje alata i vaga, obzirom da je imao otvoren obrt za servisiranje vaga, da mu gradnju nije nitko nikada branio niti je tko iz grada, ni od susjeda dolazio da ga upozori da isto ne može graditi,

- da za predmetnu nekretninu nije podnijet zahtjev od strane M., I. i E. N. za povrat oduzete imovine, dok je iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave Vukovarsko-srijemske županije Ispostave V. od 10. siječnja 2007. utvrđeno da je E. P. ostvarila pravo na novčanu naknadu za dio oduzete nekretnine i to kč.br.1288/2 upisane u zk. ul.409 k.o. V.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da prema odredbi članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, one da su pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo koje je kao takvo jedna nekretnina, pa da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. U konkretnom slučaju tužitelj kao graditelj da je znao da gradi na tuđem zemljištu, no tuženik kao vlasnik se tome očigledno nije usprotivio niti je tražio rušenje izgrađenog objekta već je sukladno važećem Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama izgrađeni objekt naknadno legalizirao, pa da je tuženik kao vlasnik zemljišta dužan priznati tužitelju da je predmetnu nekretninu stekao građenjem zgrade odnosno pomoćnih prostorija mješovite uporabe, a od tužitelja da može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta u vrijeme donošenja odluke o priznanju prava vlasništva. Obzirom da je iz nalaza vještaka evidentno da se kč.br. 1288/2 nalazi V. iza kuće označene kućnim brojem …, na kojoj je prebivalište tužitelja te da predmetna čestica 1288/2 nema svu potrebnu infrastrukturu niti ima izlaz na javnu površinu, a prema dopuni nalaza i mišljenja predmetnu katastarsku česticu da nije moguće cijepati, pa kako je na istoj izgrađena jednostavna zgrada pomoćne namjene obujma 70,36 m3, kako to i proistječe iz rješenja Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada od 29.11.2013. kojim je rješenjem Upravni odjel legalizirao nezakonito izgrađeni objekt od strane tužitelja, to da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a imajući u vidu odredbe članak 20., 21. i 24. ZV.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

10. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te činjenična utvrđenja koja imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj temelje građenja na tuđem zemljištu stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

12. Kako iz tijeka postupka proizlazi da je objekt tužitelja (pomoćna zgrada) na spornom zemljištu sagrađen do kraja 1989. to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se na konkretni slučaj a sukladno odredbi članka 388. stavak 2. ZV imaju promijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO-a).

13. Međutim, ne vodi računa o tome da je u vrijeme gradnje spornog objekta postojala kategorija društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini sa upisanim pravom korištenja na tadašnju Općinu V., čiji je pravni slijednik tuženik a kako to i proizlazi iz povijesnog izvatka za predmetnu česticu, pa 1989. nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na nekretnini koje su društvenom vlasništvu.

14. Naime, odredbom članka 12. stavak 1. ZOVO-a, propisano je "Kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji.",

15. Odredbom članka 24. ZOVO-a, propisano je: (stavak 1.) "Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.",

16. Članka 25. ZOVO-a propisano je: (stavak 1.) "Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.", (stavak 2.) "Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu.", (stavak 4.) "Ako vlasnik zemljišta zahtjeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.", (stavak 5.) "Pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.",

17. Nadalje, odredbom članka 26. ZOVO-a, propisano je: (stavak 1.) "Ako je graditelj nesavjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski objekt vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljišta.", (stavak 2.) "Ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekt dosuditi njemu i obavezati ga da graditelju nadoknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik može podnijeti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta.", (stavak 3.) "Ako je graditelj savjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada su vrijednost građevinskog objekta i vrijednost zemljišta približno jednake, sud će građevinski objekt odnosno građevinski objekt i zemljište dosuditi vlasniku zemljišta ili graditelju, vodeći računa o njihovim potrebama, a osobito o njihovim stambenim prilikama.",

18. Dakle, niti jedna od tih odredaba ZOVO-a (kojima je bilo uređeno stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu u tri različite situacije: kada je graditelj bio pošten a vlasnik zemljišta nepošten; kada je graditelj bio nepošten a vlasnik zemljišta pošten; kad su pošteni bili i graditelj i vlasnik zemljišta) nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem (kao ovdje) na društvenom zemljištu (sa čime u svezi je irelevantno bilo je li graditelj bio pošten ili nepošten, odnosno je li znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao - je li se vlasnik zemljišta tome odmah usprotivio: objekt građenja u smislu tih odredaba mogao je biti samo onaj na "zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva", odnosno "na zemljištu koje je u građanskom vlasništvu" - što je isključivalo zemljišta, kakvo je i prijeporno - u društvenom vlasništvu),

19. Stoga građenje (kakvo je bilo ovdje) na tuđem zemljištu - u društvenom vlasništvu, je bez valjane osnove u razdoblju važenja ZOVO-a i njegovih odredaba članka 24. do 26. te odredbe članka 12. stavak 1., jer fizička osoba nije mogla steći vlasništvo niti suvlasništvo objekta i tog tuđeg zemljišta (u društvenom vlasništvu) u dijelu na kojemu je objekt sagrađen.

20. Tužitelj u konkretnim okolnostima nije mogao gradnjom steći pravo vlasništvo, jer je odredbom članka 24. tada važećeg ZOVO-a bilo propisano da građenjem steći vlasništvo može osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva. Dakle, bila je propisana mogućnost stjecanja vlasništva građenjem na zemljištu u nečijem građanskom vlasništvu, ali ne i građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu. Navedena se zakonska odredba ima primijeniti na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dakle u ovom slučaju u vrijeme građenja – 80-ih godina prošlog stoljeća, svakako nakon 1981., kada je na snazi bio ZOVO, pa samo rješenje o ozakonjenju bespravne gradnje od strane tuženika nema učinka na vlasništvo jer se ozakonjenjem bespravnog objekta ne može steći pravo vlasništva na zemljištu, a kako to i proizlazi iz odredbe članak 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12).

21. Imajući u vidu sve navedeno, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na dijelu sporne nekretnine koja je predmet ovog spora, a teret dokaza o svim odlučnim činjenicama u tom smislu leži na tužitelju.

22. Stoga proizlazi kako su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 373. ZPP jer je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz naprijed citiranih zakonskih odredaba, trebalo je prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

23. S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP valjalo je odlučiti i o cijelom trošku postupka.

24. Odluka o trošku postupka je donijeta primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14 dalje: Tarifa), pa je tuženiku valjalo priznati trošak pristojbe žalbe u iznosu od 400,00 kuna/53,09 EUR-a.

U Splitu 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.