Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž 1363/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.B. iz D., OIB: ...., zastupane po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženice A. F. iz R.S., Lj.OIB: ...., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Mr.sc. E.K. i A. K. iz P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola posl. broj P-126/21 od 12. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. broj P-126/21 od 12. ožujka 2021.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaže se tuženici da isplati tužiteljici iznos od 30.356,36 kn sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

U točki II. izreke nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.308,00 kn sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2021. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Protiv citirane presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz nalaganje tužiteljici da joj naknadi parnični trošak uvećan za žalbeni trošak sve sa zateznom kamatom od dana presuđenja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje a što među strankama i nije sporno da je presudom Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-2018/99 od 2. veljače 2012. naloženo ovdje tužiteljici da predniku tuženice isplati parnični trošak u iznosu od 91.121,25 kuna koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1857/12 od 10. veljače 2014. Nije sporno niti to da je tužiteljica platila iznos od 30.356,36 kn koji se odnosi na zatezne kamate na parnični trošak predniku tuženice i to temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-460/14 od 21. kolovoza 2014., koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1446/14 od 19. listopada 2016.

Uvidom u predmet Općinskog suda u Dubrovniku Ovr 460/14 (Ovr-1017/17) utvrđeno je da je ovrhovoditelj E.A.odnosno prednik tuženice podnio protiv ovršenice M. B. odnosno tužiteljice prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini i na nekretninama ovršenice i to na temelju presude Općinskog suda u Puli posl. broj P-2018/99 od 9. veljače 2012., a u kojoj se u točki 4 nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 91.121,25 kuna u roku od 15 dana. Povodom navedenog prijedloga sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 460/14 21. kolovoza 2014., protiv kojeg ovršenica je podnijela žalbu, te je Županijski sud u Dubrovniku rješenjem poslovni broj Gž 1446/14 od 19. listopada 2016. usvojio žalbu, preinačio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 460/14 od 21. kolovoza 2014. na način da je prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan. Međutim prije nego što je županijski sud donio odluku povodom podnesene žalbe ovršenica je postupila po navedenom rješenju o ovrsi, pa je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr 460/14 od 28. lipnja 2016. obustavljena je ovrha u navedenom predmetu, ukinute su sve provedene radnje te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti rješenja briše zabilježbu predmetne ovrhe upisane pod posl. br. Z-4306/19. Ovršenica je 10. ožujka 2017. podnijela prijedlog za protuovrhu, a koji prijedlog je odbijen rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl.broj Ovr-1017/2017 od 27. srpnja 2018. i to iz razloga jer uvjet za određivanje protuovrhe je da je ovrha provedena i tek onda kada je ovrha provedena ovršenik može natrag tražiti ono što je ovrhom dobio. U konkretnom slučaju dobrovoljno ispunjenje izvan okvira ovršnog postupka ne može se smatrati razlogom za protuovrhu jer se na taj način može vraćati samo ono što je dobiveno u postupku i samo kad je postupak dovršen. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž Ovr-1384/2018-2 od 22. veljače 2019.

Nadalje uvidom u predmet posl. broj Z-4306/14 Općinskog suda u Dubrovniku utvrđeno je da je na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 460/14 od 21. kolovoza 2014. određena zabilježba ovrhe utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i to na ½ k.č.br. zgr. ...., k.č.br. ...., .... i .... zk.ul. ....k.o. D., ½ dijela k.č.br. zgr. .... i k.č.br. ..., zk.ul. ... k.o. D., ½ dijela k.č.br.zgr. .... i k.č.br. ... zk.ul. ... k.o. D., 1/3 dijela k.č.br. zgr..... zk.ul. ..... k.o. D., 9/48 dijela kč.br.zgr. .... k.č.br. .., ... zk.ul. .... k.o. S. i 3/24 dijela k.č.br. ...., .....,...., ...., ....zk.ul. .... k.o. S..

Uvidom u spis posl. broj Z-10389/16 Općinskog suda u Dubrovniku utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Z-10389/16 od 20. siječnja 2017. a na temelju rješenja poslovni broj Ovr-460/14 od 28. lipnja 2016. godine određena uknjižba brisanja zabilježbe ovrhe koja je upisana pod poslovnim brojem Z- 4306/14 na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr 460/14 od 28. lipnja 2016.

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da zatezne kamate na parnični trošak nisu bile obuhvaćene ovršnom ispravom, da ih radi toga tužiteljica nije podmirila, već je to učinila tek nakon što je Općinski sud u Dubrovniku donio rješenje o ovrsi kojim ju je obvezao na podmirenje takve tražbine, dakle da je platila da bi izbjegla prisilu, odnosno da bi izbjegla da se krene s prodajom nekretnine u njezinom vlasništvu u ovršnim postupcima, a onaj tko plati znajući da nije dužan platiti ali je platio da bi izbjegao prisilu ima prema odredbi čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/06 – dalje ZOO) pravo zahtijevati vraćanje. Tu sud cijeni posebno da prednik tuženice kao ovrhovoditelj nije podnio ovršni prijedlog samo na novčanim sredstvima već i na svim nekretninama tužiteljice, pa je ovakvo postupanje iste bilo sasvim logično, a osim toga da su bile ispunjenje i pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

Sud otklanja kao neosnovan prigovor zastare istaknut po tuženici jer smatra da u konkretnom slučaju je riječ o tražbini koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO-a, te je zastarni rok počeo teći 13. lipnja 2016., dok je tužba podnesena 26. kolovoza 2019. odnosno u okviru zastarnog roka.

Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

Suprotno žalbenim navodima tuženice nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda sadrži jasne i određene razloge o pravno odlučnim činjenicama te nema nikakvih proturječnosti. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

Pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pravilno primjenjujući odredbu čl. 1112. ZOO-a a za svoja pravna utvrđenja u navedenom pravcu prvostupanjski sud naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode a koje kao takve prihvaća i ovaj sud pa se na iste radi izbjegavanja nepotrebno ponavljanja upućuje tuženika, slijedom čega su neosnovane tvrdnje žalitelja da je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, predmetna odluka utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe čl. 1112. ZOO-a koja propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržao prvo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. U konkretnom slučaju tužiteljica je doista nakon što je doneseno rješenje o ovrsi platila da bi izbjegla prisilu s obzirom da je prijedlog za ovrhu radi isplate zateznih kamata bio usmjeren ne samo na novčanu tražbinu tužiteljice već i na nekretnine u njezinom vlasništvu, odnosno suvlasništvu.

Neosnovano se stoga tuženica poziva na odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ) a isto tako pogrešno smatra da u konkretnom slučaju bi bio osnovan prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 226. st. 1. ZOO-a budući je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor odbio kao neosnovan jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a. Naime, pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1635/18 od 26. ožujka 2019. ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude jer se radi o činjenično i pravno drugačijoj situaciji.

Nije osnovana žalba tuženice niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife.

Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 12. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Lidija Oštarić Pogarčić