REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 1 Us I-1395/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja S. B. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-02/34, URBROJ: 511-01-149- 21-2 od 20. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Policijske uprave osječko-baranjske broj: 511-07-14-133/52/2-2021 od 28. travnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. svibnja 1991. do 23. kolovoza 1991.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome da je bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova te da je nakon povratka s bojišta u kojem je sudjelovao kao aktivni pripadnik policije, zbog situacije u kojoj je bio životno ugrožen, a s obzirom da je bio mlad i nije se mogao nositi sa izuzetno teškom psihičkom situacijom, tadašnjem načelniku PP Đ. rekao da daje otkaz. Nakon što je dao otkaz, spakirao je stvari i otišao u S. R. N. gdje živi i radi danas. Napominje da je bio aktivni pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova od 1. srpnja 1988. te je mogao dati otkaz odnosno tražiti raskid ugovora o radu u skladu sa mjerodavnim odredbama Zakona o radu. Međutim, umjesto da je raskinuo ugovor o radu, u odnosu na njega izdan je raskid ugovora o radu zbog neopravdanog dolaska na posao neprekidno u trajanju od 5 dana. To rješenje tužitelj je vidio tek 8 mjeseci kasnije, jer je njegova majka preuzela poštu i o tome je obavijestila tužitelja kasnije. Ističe da protiv njega nije nikada pokrenut niti vođen stegovni postupak, pa stoga smatra da se, sukladno članku 21. stavku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima, ovdje ne radi od samovoljnom napuštanju postrojbe. Napominje da je grubo oštećen u ostvarivanju svojih prava i da mu je tuženik trebao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, pa zbog svega navedenog predlaže sudu poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis upravnog postupka i isprave koje su priložene tom spisu te je predmet riješio bez rasprave u skladu s člankom 36. točkom 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. – dalje: ZUS).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 6. ožujka 2020. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za vrijeme dok se nalazio u aktivnom sastavu Policijske uprave osječko-baranjske, P. p. Đ. u razdoblju od 15. svibnja 1991. do 23. kolovoza 1991.
7. U postupku povodom navedenog zahtjeva Povjerenstvo PU o.-b. izvršilo je uvid u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te je utvrdilo da se tužitelj ne nalazi u toj evidenciji. Nadalje, uvidom u matičnu evidenciju djelatnika PU o.-b. utvrđeno je da je tužitelj bio djelatnik PP Đ. u razdoblju od 15. svibnja 1991. do 1. rujna 1991. te da mu je radni odnos prestao 1. rujna 1991. jer se više od 5 dana nije javio na posao niti je svoj izostanak opravdao neposrednom rukovoditelju. Također je utvrđeno da tužitelj nema ostvaren status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ni pri Ministarstvu obrane, što znači da tužitelj nije nakon prestanka radnog odnosa u PU o. –b. dobrovoljno pristupio drugoj postrojbi te je samim time samovoljno napustio postrojbu.
8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjsko tijelo odbilo je tužiteljev zahtjev, tuženik je odbio žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, a time je, prema ocjeni suda, tuženik pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Naime, odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', br. 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
11. Tako je stavkom 1. navedenog članka propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Nadalje, člankom 21. stavkom 2.c ZOHBDR-a propisano je da statuse i prava utvrđene ovim Zakonom ne mogu ostvariti ni osobe koje u razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske: a) su same sebe ranile radi izbjegavanja vojne obveze, b) nisu se odazvale mobilizaciji ili c) samovoljno su napustile postrojbu. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelju, u skladu sa vremenski mjerodavnim odredbama, radni odnos prestao 1. rujna 1991. zbog izostanka s posla 5 dana uzastopno (nakon čega je tužitelj otišao u SR N.), to je zakonito odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje traženog statusa. Stoga su neosnovani i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi i u tom kontekstu saslušanje tužitelja na okolnosti iz tužbe ne bi nikako moglo utjecati na drukčiju odluku.
14. Zbog navedenog, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci ove presude.
U Osijeku 12. listopada 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
