REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3652/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja O. B. iz S., OIB: … , drugotužitelja D. I. iz T., OIB: … , trećetužiteljice A. M. iz S., OIB: … , četvrtotužitelja N. P. iz K. L., OIB: … , petotužitelja E. R. iz N., Š., OIB: … i šestotužitelja Z. V. iz K. Š., OIB: … , koje zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. - L. - B. - T. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-313/2019-2 od 15. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5135/18-80 od 30. studenog 2018., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-313/2019-2 od 15. svibnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5135/18-80 od 30. studenog 2018. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I/. Nalaže se tuženici isplatiti razliku bruto plaće po osnovi dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom i to kako slijedi:

I.- tužitelju B. O. u iznosu od 239.950,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 28.639,98 kn od 16.9.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 22.573,90 kn od 16.10.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 9.911,05 kn od 16.11.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.504,16 kn od 16.1.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.113,71 kn od 16.3.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.913,39 kn od 16.5.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.945,48 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.174,92 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.793,76 kn od 16.9.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 12.616,94 kn od 16.10.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.252,34 kn od 16.11.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.830,70 kn od 16.4.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 13.338,82 kn od 16.5.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 11.323,01 kn od 16.6.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.209,49 kn od 16.7.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.835,67 kn od 16.9.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.837,89 kn od 16.10.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.344,40 kn od 16.11.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.819,31 kn od 16.2.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.261,73 kn od 16.3.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.138,84 kn od 16.4.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.300,60 kn od 16.6.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 32.836,03 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 18.434,76 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

II.- tužitelju I. D. u iznosu od 128.000,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.445,49 kn od 16.4.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.274,93 kn od 16.5.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.190,73 kn od 16.6.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.271,67 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.471,65 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.051,22 kn od 16.9.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.649,55 kn od 16.10.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.015,26 kn od 16.11.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5,816,69 kn od 16.12.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 371,49 kn od 16.4.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.167,50 kn od 16.5.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 844,27 kn od 16.6.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.336,65 kn od 16.7.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.466,62 kn od 16.8.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.273,49 kn od 16.9.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.361,73 kn od 16.10.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.664,67 kn od 16.11.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.054,09 kn od 16.12.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.650,49 kn od 16.1.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.273,53 kn od 16.4.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 711,31 kn od 16.5.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.230,86 kn od 16.6.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 15.379,71 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 9.026,44 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

3.- tužiteljici M. A. u iznosu od 100.154,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 6.702,34 kn od 16.9.2003. pa do isplate;

- na iznos od 5.587,84 kn od 16.10.2003. pa do isplate;

- na iznos od 8.683,51 kn od 16.11.2003. pa do isplate;

- na iznos od 1.918,30 kn od 16.12.2003. pa do isplate;

- na iznos od 1.652,04 kn od 16.1.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.805,21 kn od 16.2.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.198,97 kn od 16.3.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.681,37 kn od 16.4.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.774,83 kn od 16.5.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.867,44 kn od 16.6.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 11.577,77 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.203,81 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.515,51 kn od 16.9.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.930,40 kn od 16.2.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.693,84 kn od 16.3.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 614,42 kn od 16.4.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 18.857,93 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 15.889,24 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

4.- tužitelju P. N. u iznosu od 135.217,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 13.981,97 kn od 16.9.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.967,13 kn od 16.10.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.290,54 kn od 16.3.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.535,95 kn od 16.4.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.968,00 kn od 16.5.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.896,69 kn od 16.6.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 11.132,02 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.025,49 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.322,65 kn od 16.9.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.025,49 kn od 16.10.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.461,95 kn od 16.11.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.512,74 kn od 1612.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.077,27 kn od 16.6.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.170,29 kn od 16.7.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 15.275,57 kn od 16.8.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 12.398,40 kn od 16.9.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.093,58 kn od 16.10.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.559,34 kn od 16.11.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.526,37 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.996,53 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

5.- tužitelju R. E. u iznosu od 169.605,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2.319,47 kn od 16.9.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.671,07 kn od 16.10.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.316,00 kn od 16.11.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.894,75 kn od 16.12.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.493,11 kn od 16.1.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 576,13 kn od 16.2.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.386,72 kn od 16.6.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 12.313,35 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 9.942,74 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.107,23 kn od 16.9.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.922,25 kn od 16.10.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 11.157,67 kn od 16.6.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.942,82 kn od 16.7.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.385,75 kn od 16.8.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.224,64 kn od 16.9.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.359,79 kn od 16.10.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.596,55kn od 16.11.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.341,70 kn od 16.12.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.594,18 kn od 16.1.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.406,27 kn od 16.2.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.570,33 kn od 16.6.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 16.426,79 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 12.970,69 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

6.- tužitelju V. Z. u iznosu od 174.955,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 6.070,66 kn od 16.9.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 6.758,62 kn od 16.10.2003.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.542,01 kn od 16.4.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.619,83 kn od 16.5.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.705,06 kn od 16.6.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 7.568,00 kn od 16.7.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.841,28 kn od 16.8.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.887,75 kn od 16.11.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.798,60 kn od 16.12.2004.g. pa do isplate;

- na iznos od 8.297,08 kn od 16.4.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 3.091,00 kn od 16.5.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.842,81 kn od 16.6.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 29.840,12 kn od 16.7.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 11.247,94 kn od 16.8.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 5.972,59 kn od 16.9.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.475,07 kn od 16.10.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.399,75 kn od 16.11.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 2.938,79 kn od 16.12.2005.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.868,63 kn od 16.1.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 4.978,89 kn od 16.5.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.191,17 kn od 16.6.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 19.353,37 kn od 16.7.2006.g. pa do isplate;

- na iznos od 9.666,89 kn od 16.8.2006.g. pa do isplate;

sve do 01. siječnja 2008. po stopi određenoj Uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31.07.2015.g. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka temeljem čl. 29.st.2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 295.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 30. studenog 2018. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka temeljem čl. 29.st.2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 8 dana.

III Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak u dosuđenom bruto iznosu."

2. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja O. B. tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja, trećetužiteljice, četvrtotužitelja, petotužitelja i šestotužitelja, tuženica podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj ili da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženice i predložili reviziju odbiti kao neosnovanu.

4. Revizija je osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna. Prvotužitelj O. B. tužbenim zahtjevom je tražio isplatu iznosa od 239.950,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti u odnosu na glavnicu zahtjeva i dio zatezne kamate, pa je u odnosu na njegovu tražbinu tuženici dopušteno podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koju je i podnijela.

6. Tužbeni zahtjev drugotužitelja, trećetužiteljice, četvrtotužitelja, petotužitelja i šestotužitelja odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP i čl. 373.b ZPP, pa stoga revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju čl. 381. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

6.2. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

6.3. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da izvanredna revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revidenti smatraju da je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.4. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

7. U odnosu na reviziju podnesenu drugostupanjske odluke u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu prvotužitelja, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

7.1. U odnosu na reviziju podnesenu protiv drugostupanjske odluke u dijelu u kojem odučeno o tužbenom zahtjevu drugotuženika do šestotuženika, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i u drugoj smjeni za razdoblje od 2003. do 2006. sa zakonskim zateznim kamatama.

9. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji djelatne vojne osobe,

- da je raspored rada djelatnih vojnih osoba za utuženo razdoblje bio uređen Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 9/03) i to kao dnevno redovno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati. Stupanjem na snagu Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09) uređeno je među ostalim pitanje rada u smjenama, turnusima, stražarskoj službi kao i smjernice za plaćanje takvog rada, što propisuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09) time što se navedeni Pravilnik i Odluka primjenjuju od 1. listopada 2009.,

- tuženica je dostavila podatke o radu tužitelja koji sadrže evidenciju prisustva na radu tužitelja i podatke o slobodnim danima koje su tužitelji koristili s osnova dežurstva,

- tuženica je dostavila i izračun neisplaćenih razlika bruto plaća s osnove uvećanja plaće zbog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i tijekom noći, koji pokazuje da tužiteljima nisu isplaćivani dodaci na plaću s osnove navedenog rada, već im je plaća obračunavana kao rad u redovitom radnom vremenu, a taj izračun tužitelji nisu prihvatili zbog čega je proveden dokaz financijskim vještačenjem,

- tuženica nije dostavila u spis nikakvu odluku o preraspodjeli rada, niti odluku o korištenju slobodnih dana, te nije pružila nikakve dokaze da je upravo dežurstvo poseban uvjet rada, nije dostavila Odluku ministra obrane o odobrenju dnevnica za borbeno dežurstvo od 13. ožujka 1996. ili Odluku ministra obrane o posebnoj novčanoj nadoknadi pripadnicima OSRH, kao niti bilo kakvu ispravu na temelju koje bi sud mogao zaključiti da isplata predmetnih naknada isključuje pravo na uvećanje plaće za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima,

- na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, utvrđeno je da neisplaćeni bruto dodaci za sate rada tužitelja koji se plaćaju s uvećanjem za razdoblje od kolovoza 2003. do zaključno srpnja 2006. iznose ukupno:

- za prvotužitelja O. B. 239.950,88 kuna,

- za drugotužitelja D. I. 128.000,04 kunu,

- za trećetužiteljicu A. M. 100,154,77 kuna,

- za četvrtotužitelja N. P. 135.217,97 kuna,

- za ptetotužitelja E. R. 169.605,51 kuna,

- za šestotužitelja Z. V. 174.955,91 kuna,

- u nalazu i mišljenju vještaka je naznačeno da su izračuni sačinjeni prema podacima iz obračuna plaća tužitelja kojima su u navedenom razdoblju isplaćivane posebne novčane naknade kao pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske neposredno angažiranim na poslovima protupožarne zaštite i to na temelju Odluka Ministarstva obrane od 11. lipnja 2004., 23. lipnja 2005. i 30. lipnja 2006.

10. Sudovi su, na temelju odredbe čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 135/03 i 136/04 – dalje: ZSOSRH), čl. 14. ZSOSRH, čl. 97. st. 5. i st. 6. ZSOSRH u vezi s čl. 170. st. 4. ZSOSRH te čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 3/02), prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za iznos glavnice i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovane iznose od dospijeća svakog iznosa do isplate, osim u dijelu u kojem su tražili isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak u dosuđenom bruto iznosu.

10.1. Pritom sudovi polaze od stava da činjenica što je tužiteljima isplaćivana naknada za borbeno dežurstvo i naknada za protupožarno dežurstvo nije u vezi s dodacima na plaću vezanu za ostvarene sate rada što je predmet ove parnice jer navedene naknade predstavljaju posebnu vrstu materijalnog prava iz radnog odnosa - državne službe propisane posebnim pravilima, a dodaci na plaću su propisani čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Ocjena sudova je da za vrijeme obavljanja dežurstava u trajanju od 7 dana po 24 sata, na efektivan rad otpada 16 sati, a na odmor 8 sati, dok se u 24-satnim dežurstvima efektivno radi 24 sata jer bi se u protivnom radilo o 16-satnom dežurstvu. Slijedom navedenog zaključuju da je tuženica pogrešno obračunala plaću tužiteljima kad im nije obračunala i isplatila dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, blagdanima, subotama i nedjeljama u utuženim iznosima.

11. Tuženica u reviziji izjavljenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja O. B., navodi da su sudovi počinili apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP jer dokaze nisu ocijenili u smislu te zakonske odredbe.

11.1. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbe ZSOSRH i tada važećeg Zakona o obrani ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02. 76/07 – ZO/02) koji su lex specialis u odnosu na Zakon o radu i na temelju kojih su donesene Odluke kojom je regulirana naknada za protupožarnu zaštitu. Poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1845/12 od 29. travnja 2014., broj Revr 1902/12 od 4. lipnja 2014. i Revr 1795/12 od 25. veljače 2014. U svezi s navedenim, tuženica u reviziji osporava pravilnost zaključka sudova o njenom prigovoru da tužitelji nemaju pravo na isplatu novčane naknade za prekovremeni rad ako im je za isto vremensko razdoblje isplaćena naknada za protupožarno i/ili borbeno dežurstvo. Tuženica tvrdi da je svim tužiteljima, za svako borbeno dežurstvo na temelju Odluke ministra obrane od 13. ožujka 1996. uz redovnu plaću isplaćivana i propisana naknada za borbeno dežurstvo, a da tu činjenicu niti sud niti vještak nisu uzeli u obzir. Osim toga navodi da su svi tužitelji bili angažirani na poslovima protupožarne zaštite te im je sukladno Odlukama ministra obrane o posebnoj novčanoj nadoknadi za 2003., 2004., 2005. i 2006., ovisno o danu angažiranja (subota, nedjelja ili blagdan) isplaćena i posebna novčana naknada.

12. U reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, u dijelu kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima drugo do šestotužitelja, tuženica je izvanrednoj reviziji postavila pravno pitanje:

"Je li se na prvo do šesto tužitelje kao članove posade zrakoplova i helikoptera na jednodnevnom dežurstvu od 24 sata u protupožarnoj zaštiti, kojima je isplaćivana naknada za borbeno dežurstvo sukladno Odluci ministra obrane o posebnoj novčanoj naknadi pripadnicima Oružanih snaga od 23. lipnja 2005., klasa: 121-01/96-01/07, primjenjivala odredba III. točke navedene Odluke, prema kojoj pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske raspoređeni u protupožarnoj zaštiti na poslovima gašenja požara ne mogu po istoj osnovi ostvariti i pravo na isplatu novčane naknade za prekovremeni rad?"

12.1. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revidentica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima slične činjenične i pravne osnove, broj Revr 1845/12 od 29. travnja 2014., broj Revr 1902/12 od 4. lipnja 2014. i broj Revr 1795/12 od 25. veljače 2014. u kojima je izraženo stajalište da propisi doneseni na temelju ZSOSRH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

13. Odlučujući o osnovanosti revizijskih navoda da su nižestupanjski počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP treba navesti da su protivno navodima revidentice u obrazloženjima presuda suda prvog i drugog stupnja navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Budući da nižestupanjske presude ne sadrže nedostatke zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim revizijske navode tužitelja da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13.1. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. U odnosu na navode revidentice u reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 76/07 – dalje: ZO) kojim je bilo propisano da za obavljanje poslova iz djelokruga Ministarstva obrane ministar obrane donosi odluke, naredbe, naloge, smjernice, upute i propise za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim zakonima, te u svezi s time i postavljenog pravnog pitanja u izvanrednoj reviziji, treba reći da je ovaj sud u više odluka (primjerice, broj Revr 1667/2016-2 od 11. prosinca 2018. i broj Revr 339/17-2 od 17. travnja 2018.) izrazio pravno shvaćanje da ministar obrane ne može svojom odlukom umanjiti i/ili isključiti prava propisana zakonskim odredbama, dakle niti pravo tužitelja na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad predviđeno odredbom čl. 97. ZSOSRH. Na takvo postupanje ga ne ovlašćuje niti odredba čl. 10. st. 3. ZO/02, na temelju koje su donesene odluke o naknadi za protupožarnu zaštitu, pa stoga ministar obrane nije ovlašten niti isključiti pravo tužitelja na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad predviđene odredbom čl. 97. ZSORH. Navedeno ipak ne znači, da u slučaju kada je primjenom donesenih Odluka tužiteljima isplaćena naknada za protupožarnu zaštitu, postoji mogućnost kumulacije tih prava na strani zaposlenika za sate rada provedene u protupožarnoj službi.

14.1. Iz spisa proizlazi da su tužiteljima u utuženom razdoblju isplaćivane i posebne novčane naknade za borbeno dežurstvo i novčane naknade prema odlukama ministra obrane kao pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske neposredno angažiranim na poslovima protupožarne zaštite.

15. Slijedom navedenog, osnovana je tvrdnja revidentice da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev prvotužitelja te da je pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim presudama, da se glede naknade za protupožarna i borbena dežurstva radi o naknadama koje nisu u nikakvoj vezi s dodacima na plaću vezanu za ostvarene sate rada, u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u navedenim odlukama. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi koji iznosi su u utuženom razdoblju isplaćeni prvotužitelju s osnova borbenog i/ili protupožarnog dežurstva, a isto je nužno za pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, tužitelji imaju pravo na isplatu razlike plaće koju su ostvarili s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i u drugoj smjeni za razdoblje od 2003. do 2006. i one plaće koju su ostvarili kroz naknadu na temelju odluka ministra obrane, a ne na isplatu kumuliranih iznosa s tih osnova. Stoga je osnovana revizija tuženice podnesena, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja.

16. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, kao što je naprijed obrazloženo Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukama broj Revr 1667/2016-2 od 11. prosinca 2018. i broj Revr 339/17-2 od 17. travnja 2018. izrazio pravno shvaćanje kako je navedeno pod točkom 14. ovog obrazloženja. Pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na drugo do šesto tužitelje nije podudarna s navedenim shvaćanjem revizijskog suda. Stoga je osnovana i revizija podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu drugo do šesto tužitelja.

17. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava uslijed čega je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno, te pobijana odluka nije podudarna s pravnim shvaćanjem ovog suda, a nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.