Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-13/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 11. listopada 2021. broj K-23/2020-31, u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi J. S. oslobođen je optužbe na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) da bi počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.
2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Optuženik nije podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo podneskom broj KŽ-DO-174/2022- 2 od 18. veljače 2022.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žalbenim navodima državnog odvjetnika, kojima se kritizira analiza i ocjena iskaza svjedokinja A. S. i B. S. kao nevjerodostojnih odnosno irelevantnih dokaza nije dovedena u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude.
9. Naime, u ovom kaznenom predmetu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 408/2017-8 od 1. listopada 2020. ukinuta je ranija osuđujuća presuda broj K-4/16-33 od 9. lipnja 2017. protiv optuženog J. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s uputom da se ispita svjedok alibija te sudskomedicinski vještak o mehanizmu nastanka ozljede na glavi optuženika, odnosno mogućnosti zadavanja takve ozljede štapom po glavi pokrivenoj kapom/kapuljačom pri čemu je naglašeno da saznanja o samom događaju imaju tek oštećenik, koji je neposredno nakon događaja kao moguće počinitelje naveo optuženika ili M. I., te supruga oštećenika Ž.
V., koja je navela da počinitelja nije prepoznala jer je bio zamaskiran, pa nije mogla vidjeti o kome se radi ali ga je štapom udarila po sredini gornjeg dijela glave. Postupajući po uputi, prvostupanjski sud je ispitao svjedokinju B. S. i vještaka dr. A. B..
10. Svjedokinja B. S., ispitana s obzirom da je svjedok alibija A. Č. preminuo, prema stavu prvostupanjskog suda potvrdila je navode obrane optuženika da je 6. prosinca 2015. hranio zečeve i ozlijedio glavu o držač oluka što može potvrditi A. Č. koji ga je telefonski nazvao tu večer između 19 i 20 sati iz obiteljske kuća S. S. i u tom razgovoru mu je optuženik rekao da se udario u glavu i da će možda morati k doktoru. Nadalje, vještak je dopunio svoj nalaz na način da pokrivalo za glavu u formi tekstila, vune ili pamuka ne štiti tjeme od snažnog udarca tupotvrdim mehaničkim sredstvom i da postoji mogućnost da sporna ozljeda nastane i udarcem glave u neko tupotvrdo mehaničko sredstvo iz čega prvostupanjski sud zaključuje da je i tim dokazom potvrđen iskaz optuženika o mehanizmu nastanka ozljede. Povezujući ta utvrđenja s činjenicama na koja mu je ukazano citiranim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osnovano je prvostupanjski sud donio oslobađajuću presudu jer nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju kako mu je to stavljeno na teret.
11. Žalbeni navod da je iskaz A. S. neživotan i nelogičan u dijelu da bi optuženik s ranom koja je krvarila otišao šetati pse, a potom spavati i da nikakvih tragova krvi nije bilo, nije potkrijepljen provedenim dokazima već predstavlja subjektivno viđenje stvari žalitelja. Tako iz nalaza sudskomedicinskog vještaka proizlazi da se radi o (lakoj) tjelesnoj ozljedi i to nagnječno razdernoj rani, dakle, ne radi se o takvoj ozljedi glave uslijed koje optuženik ne bi bio sposoban hodati, a svjedokinja A. S. je navela da je ranu dezinficirala i stavila optuženiku ubrus na glavu uslijed čega je, suprotno žalbenim navodima, životno i logično da rana nije krvarila po jastuku. Osim toga, u odnosu na tezu državnog odvjetnika da je optuženik opisanu ozljedu zadobio u kući oštećenika, iz iskaza oštećenika i svjedokinje V. proizlazi da je napadač nakon udarca otrčao te nisu utvrđeni tragovi krvi na mjestu događaja pa i takva dinamika i izostanak tragova na mjestu događaja opovrgavaju žalbeni navod državnog odvjetnika da se radi o ozljedi s jakim krvarenjem. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je iskaz B. S. irelevantan jer svjedokinja nije iskazala kojeg datuma se telefonski razgovor između A. Č. i optuženika odvio zbog čega ne potvrđuje obranu optuženika jer i nije očekivano da se svjedokinja, više godina nakon događaja, sjeća točnog datuma i vremena odvijanja razgovora ali je životno uvjerljivo da pamti da je A. Č. telefonski razgovarao s optuženikom kada mu je on odgovorio da mora ići k doktoru pa ne može ići po drva jer iskaz i takve kvalitete predstavlja potvrdu obrane optuženika s obzirom da niti jedan provedeni dokaz u postupku ne ukazuje suprotno.
12. Slijedom svega navedenog, žalbenim navodima da je iskaz A. S. neživotan i nelogičan, a iskaz svjedokinje B. S. irelevantan, bez potvrde takvih žalbenih navoda u provedenim dokazima, nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja za koja je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jednako kao i zaključak da nije s potrebnom izvjesnošću dokazano da bi optuženi J. S. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, pa se žalba državnog odvjetnika podnesena iz razloga navedenih u članku 470. stavku 2. ZKP/08. ukazuje neosnovanom.
13. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.
U Zagrebu 12. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
