Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-313/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H., protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 12. svibnja 2022. broj: K-12/2021-21., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opunomoćenika osobe na koju je imovinska korist prenesena, odvjetnika F. O.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 12. svibnja 2022., broj: K- 12/2021 na temelju članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) odlučeno je da se održava na snazi odluka o oduzimanju imovinske koristi sadržana u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Karlovcu broj K-15/2003 od 30. listopada 2009.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela osoba na koju je imovinska korist prenesena, po opunomoćeniku, odvjetniku F. O., žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da se preinači pravomoćna presuda Županijskog suda u Karlovcu broj K-15/03 od 30. listopada 2009. u odluci o imovinskoj koristi tako da se utvrđuje da iznos od 1.007.513,70 kuna oduzet na ime imovinske koristi od N. H. ne predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom te stoga Republika Hrvatska nije vlasnik imovinskog oprava u iznosu od 1.007.513,70 kuna, slijedom čega se nalaže Republici Hrvatskoj izvršiti trgovačkom društvu L. c.d.o.o. K., …, OIB: … povrat iznosa uplaćenog na ime oduzete imovinske koristi od 1.007.513,70 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a podredno pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici vijeća.
3. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviještena je na njezino traženje osoba na koju je imovinska korist prenesena N. H. i njezin opunomoćenik odvjetnik F. O. i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je opunomoćenik treće osobe, odvjetnik F. O., dok nisu pristupili osoba na koju je imovinska korist prenesena N. H. i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.
5. Žalba je osnovana.
6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da postoji znatna proturječnost između sadržaja nalaza i mišljenja vještaka koji se navode u presudi i sadržaja tog dokaza koji se nalazi u spisu, jer je sud ispustio uz vida da postoje dvije moguće verzije spornog plaćanja. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u točki 18. pobijane presude iznio obje verzije plaćanja, koje je utvrdio vještak, slijedom čega ne postoji proturječje na koje ukazuje žalitelj. Drugo je pitanje je li prvostupanjski sud izložio razloge zbog čega je sporne činjenice, ovdje postojanje ili nepostojanje duga, našao dokazanim ili nedokazanim te je li dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, o čemu će riječi biti u nastavku ove odluke.
6.1. Jednako tako, ne postoji proturječje između sadržaja nalaza i mišljenja vještaka koji sadržaj prvostupanjski sud izlaže u točki 18. obrazloženja pobijane presude i sadržaja tog nalaza i mišljenja koji se nalazi u spisu. Naime, žalitelj to proturječje nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud u točki 18. naveo da je provedeno financijsko vještačenje nakon što je banka dostavila očitovanja koja su navedena u točki 17.1. obrazloženja, a koja očitovanja su dostavljena u spis nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje. Međutim, iznoseći sadržaj nalaza i mišljenja vještaka u točki 18. očito je da taj sadržaj odgovora sadržaju mišljenja vještaka u spisu na listu te da ta očitovanja vještak nije mogao uzeti u obzir niti ih je prvostupanjski sud pridodao mišljenju vještaka.
6.2. Nije u pravu žalitelj da su u pobijanoj presudi ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08., odnosno da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge bez valjanog obrazloženja čime mu je i teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. To stoga što je sud prvog stupnja u točki 6. pobijane presude iznio razloge zbog kojih je odbio ispitivanje predloženih svjedoka, pri čemu neslaganje žalitelja s tim obrazloženjem ne predstavlja ostvarenje žalbene osnove iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., niti, promatrajući postupak u cjelini, nema riječi o teškoj povredi prava na pravično suđenje.
7. Međutim, iako žalitelj daljnje primjedbe u žabi ne označava bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iz sadržaja preostalog dijela žalbe, pitajući se iz kojih razloga sud zaključuje da dug i dalje postoji pri čemu prihvaća dokumentaciju koja ne govori u prilog žalitelju, proizlazi da žalitelj zapravo ukazuje da je prvostupanjski propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je iznio su u znatnoj mjeri proturječni, čime je počinio drugi modalitet bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7.1. Naime, u situaciji kada očito postoji dokumentacija koja je u međusobnoj koliziji u odnosu na odlučnu činjenicu odnosno je li sporni dug dvaput plaćen, prvostupanjski sud se na to osvrće tek u točki 25. obrazloženja pobijane presude navodeći da „nije za iznenađujuće da se radi provedbe u poslovnim knjigama isto opravdava dokumentacijom koja je u međusobnoj koliziji“. Pritom prvostupanjski sud u cijelosti propušta ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza, za koje nije sporno da se međusobno isključuju. Tu dvojbu ne rješava ni vještak, nakon što je izvršio uvid u dokumentaciju, već navodi dvije moguće verzije i to da je dug već plaćen i da dug nije plaćen. Prvostupanjski sud prihvaća verziju vještaka da dug nije plaćen, ali ne navodi razloge zbog kojih smatra da specifikacija uplata iz kolovoza 2010. nije vjerodostojna, a ostala dokumentacija jest. Isto tako sud prvog stupnja prihvaća očitovanje oštećenika K. banke d.d. iznijeto na raspravi, ponovno ne dajući ocjenu iz kojeg razloga prihvaća to očitovanje, koje je također u suprotnosti s specifikacijom uplata na koje ukazuje žalitelj. K tome, u točki 22. pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je odluka K. banke d.d. da banka, nakon što N. H. djelomično podmiri potraživanje koje se odnosi na kupnju dionica javnog duga, izvrši i otpis i drugog potraživanja koje banka ima prema njemu i to duga po kratkoročnom kreditu, a koji je i predmet ovog kaznenog postupka, no zatim utvrđuje da isto ne znači odricanje od duga, već da dug i dalje postoji. Zatim u točkama 24. i 25. pobijane presude navodi da je banka izvršila otpis potraživanja po jednoj osnovi zbog djelomičnog podmirenja po drugoj osnovi te da se podmirivanjem jednog potraživanja zatvaraju dva potraživanja. Takvi razlozi su u proturječju s zaključkom suda da dug koji je predmet kaznenog postupka postoji, na što s pravom ukazuje žalitelj.
8. Slijedom navedenoga valjalo je prihvatiti žalbu osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H. te ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će, nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, koje će kritički raščlaniti i cijeniti kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu te zatim iznijeti jasne, dostatne i neproturječne razloge zbog kojih sporne činjenice smatra dokazanima ili nedokazanima te dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a po potrebi i izvesti druge dokaze koji se ukažu nužnim za ocjenu vjerodostojnosti dokaza, ne prejudicirajući pritom čega se s obzirom na protek vremena sjećaju i što o relevantnim činjenicama mogu iskazati svjedoci čije ispitivanje je predložio žalitelj, a prvostupanjski sud odbio.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb,12. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
