REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pnš-8/2015-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB…K. N. zastupanog po punomoćniku N. I., protiv tuženika J. O. d. d., P. S., OIB Z.zastupanog po punomoćniku O. d. G. i partneri; D. S., radi Naknada štete - ostalo, 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 06. travnja 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. veljače 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"III Nalaže se tuženiku na ime izgubljene zarade zbog trajne ograničenosti pokretljivosti tijela tužitelju isplaćivati mjesečnu naknadu u iznosu od po 750,00 kn svakog 10-og u mjesecu počevši od 10. veljače 2015. sve do navršene 65 godine života, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele a neisplaćene mjesečne iznose po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 8. siječnja 2015. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi da se dana 18. siječnja 2012. u mjestu Š. dogodila

se prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj koji je upravljao osobnim vozilom marke G. registracijskih oznaka ….i R. K. koja je upravljala

osobnim vozilom marke C. registarske oznake …..U navedenoj

prometnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je istog dana i hospitaliziran.

Na mjestu nastanka prometne nesreće očevid su obavili djelatnici policije. Povodom navedene prometne nesreće kod Općinskog državnog odvjetništva u S. vodio se postupak pod brojem …. u kojem postupku je navedeno državno odvjetništvo rješenjem istog poslovnog broja od 30. siječnja 2013. odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja s obrazloženjem da isti svojim postupanjem nije prouzrokovao navedenu prometnu nesreću.

U navedenom predmetu Općinskog državnog odvjetništva u S., stalni sudski vještak za promet i motorna vozila N. K. sačinio je nalaz i mišljenje povodom nastanka navedene prometne nesreće, te je zaključio kako B. M.

ni na koji način nije prouzročio nastalu prometnu nesreću već je po njegovom mišljenju vozačica osobnog vozila marke C. K. reg. oznake i broja ---- R. K., mogla i morala u cijelosti utjecati na razvoj ove prometne

situacije, odnosno mišljenja prometnu nesreću.

Osobno vozilo marke C. K. reg. oznake i broja …. kojim je

navedene prigode upravljala R. K., a koja je prema naprijed navedenom nalazu i mišljenju vještaka K. i odgovorna za nastanak predmetne prometne nesreće, u trenutku iste je imalo zaključeno osiguranje po osnovi automobilske odgovornosti kod tuženika, odnosno kod J. o. d.d. pod brojem

police od automobilske odgovornosti broj: ….. iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika.

Tužitelj je dana 06. travnja 2012. godine uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete u cilju mirnog rješenja spora primitak kojeg zahtjeva je tuženik potvrdio u svom dopisu od 17. travnja 2014. u postupku mirnog rješavanja spora tužitelj je bez zaključivanja ikakve izvansudske nagodbe od tuženika primio ukupan iznos od 13.600,00 kuna od čega na ime povrede prava osobnosti iznos od 8.700,00 kuna, na ime štete na prikolici iznos od 1. 400,00 kuna te na ime štete na osobnom vozilu iznos od 3.500,00 kuna koji iznos je tuženik, bez volje tužitelja uplatio na račun tužitelja kao iznos koji odgovara nespornom dijelu visine štete koju je tuženik prouzročio tužitelju.

Navedenom uplatom tuženik je potvrdio kako nije sporna pravna osnova tužiteljeva potraživanja

Tužitelj je u navedenoj prometnoj nesreći pretrpio višestruke tjelesne ozljede i to: potres mozga, udarac u glavu, prijelom stopala desne noge, multifragmentarni prijelom distalnog okrajka tibije s pomakom koštanih ulomaka zbog kojih ozljeda je odmah po doživljenoj nesreći bio hospitaliziran 18 dana u razdoblju od 18. siječnja 2012. do 30. siječnja 2012.

Radi zadobivenih ozljeda tužitelj je bio ograničenih pokreta sve do kraja kolovoza 2012. Naime, gips i udlagu tužitelj je nosio sve do 22. svibnja 2012., a nakon toga se kretao uz pomoć štaka, te je obavijao fizikalnu terapiju.

Zbog posljedica navedene prometne nesreće tužitelj je trpio značajnu i neimovinsku i imovinsku štetu.

Tako je tužitelj trpio izrazito jaku i dugotrajnu fizičku bol, trpio je strah zbog posljedica same prometne nesreće te zbog ishoda liječenja te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio intenzivnu fizičku bol pri samom udarcu i prvih pet dana po ozljeđivanju, zatim je trpio fizičku bol srednjeg intenziteta u razdoblju od slijedećih 20 dana, a nakon toga trpi fizičku boi blagog intenziteta cijelo vrijeme, pa i dan danas. Tužitelj je također trpio primarni strah u samom trenutku nastanka prometne nesreće, zatim je trpio intenzivni sekundarni strah zbog bojazni od mogućih posljedica i zbog bojazni od ishoda izlječenja i sposobnosti samostalnog življenja i privređivanja za život, a kao trajna posljedica Kod tužitelja je ostao strah od vožnje. Tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpi trajne posljedice jer mu je smanjena pokretljivost desne noge radi čega nije u mogućnosti obavljati poslove na kvalitetan i brz način kao do tada.

Tužitelju su kao posljedica liječenja i same nezgode ostali izrazito vidljivi ožiljci u vidu trajnog otoka desne noge. Za vrijeme trajanja liječenja tužiti.1 nije mogao obavljati svoje redovne i uobičajene poslove, niti je mogao baviti se uobičajenim aktivnostima, uslijed čega je trpio duševnu boi zbog smanjenja životne aktivnosti.

Očigledno je kako je tužitelj pretrpio izrazito veliku povredu prava osobnosti radi čega mu pripada pravična novčana naknada na ime takve povrede i doživljenje neimovinske štete.

Pored neimovinske štete tužitelj je pretrpio i znatnu imovinsku štetu.

Tužitelj je bio prinuđen primati tuđu njegu i pomoć jer mu je desna noga bila imobilizirana gipsom 4 mjeseca, točnije do 22. svibnja 2012., nakon čega se sve do kraja 2012. kretao isključivo pomoću štaka. Zbog navedenog tužitelj nije bio u mogućnosti samostalno obavijati osnovne fiziološke aktivnosti, kao ni druge životne aktivnosti.

Zbog naprijed navedenog tužitelj je bio prinuđen primati tuđu pomoć i njegu, i to u trajanju od 80 dana po 4 sata dnevno, a istu mu je pružala S. K..

Tužitelj je i skrbnik svom bratu Ž. M. koji nije u stanju brinuti se o sebi, jer boluje od Down-ovog sindroma. Za vrijeme dok je bio nesposoban sam se brinut o sebi zbog imobilizacije i bolova) pa tako i o svom bratu čiji je skrbnik tužitelj je bio dužan organizirati brigu o svome bratu. Naime, tužiteljev brat Ž. M. je smješten u centru M. u R., te ga je svako jutro netko morao voziti u centar i svaku večer vraćati. Ovaj posao za predlagatelja je obavijao J. B. najčešće, a i druge osobe. Radi plaćanja ovakvih usluga B. M. je trpio štetu u iznosu od 4.000,00 kuna za razdoblje do kraja 2012.

Isto tako tužitelj je bio prinuđen koristiti pojačanu i dodatnu prehranu i vitaminske kao i druge preparate koji su služili za umanjenje bolova i za funkcionalnost mišićnog i koštanog sustava koje je trebao plaćati u ljekarnama u punom iznosu.

Nadalje u vrijeme prometne nesreće tužitelj je privređivao obavljajući građevinske - zidarske poslove, točnije poslove obrade kamena, izgradnje suhozida, kamina, krušnih peći, rekonstrukcije starih kamenih kuća i slično, i to za dnevnicu od 100 EUR-a, a mjesečno je u prosjeku bio angažiran 22 dana. Slijedom navedenog tužitelj je mjesečno zarađivao oko 2200 EUR-a zidarskih poslova. Kada se od navedenog iznosa odbije trošak goriva i hrane, onda proizlazi da su tužiteljeva mjesečna primanja iznosila 1760 EUR-a.

Kako je tužitelj na liječenju i terapiji zbog posljedica prometne nezgode bio sve do kraja kolovoza 2012. onda jasno proizlazi da 6 mjeseci uopće nije radio što znači da mu je po osnovi izgubljene zarade pričinjena šteta u iznosu od 10.560,00 Eur-a, odnosno od oko 79.000,00 kuna.

Osim toga, čak i nakon što je počeo obavljati zidarske poslove zbog trajnog oticanja i ograničene pokretljivosti desne noge tužitelj više nije u mogućnosti dulje stajati na nogama slijedom čega više nije ni u mogućnosti ostvarivati zaradu kao u razdoblju prije doživljene prometne nesreće jer posao koji obavlja iziskuju dulje stajanje. Zbog navedenog tužitelj nije u stanju zarađivati dnevnicu od 100 EUR-a, već može ostvarivati dnevnicu od 70 EUR-a. Znači, na ime izmakle financijske koristi zbog nemogućnosti obavljanja posla tužitelj potražuje iznos od oko 4.000,00 Eura, odnosno iznos od 30.000,00 kuna.

Također, prilikom predmetne prometne nesreće tužitelju je u cijelosti uništena zubna proteza te odjeća i obuća koju je imao tada na sebi, kao i ručni sat i mobitel. U prometnoj nesreći tužitelju je uništeno njegovo osobno vozilo kao i priključno vozilo prikolica, međutim od strane tuženika mu je naknađen tek neznatni dio štete kako je to već uvodno navedeno.

Radi svega izloženog, tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti slijedeću

PRESUDU

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 31.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 06. travnja 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope 14,418 koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, to

po osnovu pretrpljenih bolova tužitelj potražuje iznos od 10.000,00 kn,

osnovu pretrpljenog straha tužitelj potražuje iznos od 8.000.00 kn,

po osnovu pretrpljenih duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti tužitelj potražuje iznos od 10.000,00 kuna,

po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog nastalih kozmetičkih defekta tužitelj potražuje iznos od 3.000,00 kn,

sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 151.000,00 kn i to:

na ime tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče veljače 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena,

na ime dodatnih potreba prehrane i drugih preparata iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01. svibnja 2012. pa do isplate po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena,

-na ime uništene odjeće, obuće, zubne proteze, mobitela i ručnog sata iznos 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. siječnja 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za % poena,

-na ime uništenog osobnog vozila i priključnog vozila-prikolice iznos od 6.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. siječnja 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za % poena,

-na ime prijevoza od kuće do C. M. u R. tužiteljevog brata kao štićenika iznos od 4.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01. siječnja 2013. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena,

-na ime izgubljene zarade iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 75.000,00 kuna teče od 31. prosinca 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope IINB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za % poena, a na iznos od 25.000,00 kuna teče od 10. siječnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku na ime izgubljene zarade zbog trajne ograničenosti pokretljivosti tijela tužitelju isplaćivati mjesečnu naknadu u iznosu od po 750,00 kn svakog 10-og u mjesecu počevši od 10. veljače 2015. sve do navršene 65 godine života, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele a neisplaćene mjesečne iznose po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor suodgovornost tužitelja. Tuženik je s osnova prava osobnosti tužitelju isplatio iznos od 8.700,00 kn, a s osnova štete na automobilu i prikolici isplatio iznos od 5.600,00 kn te smatra da je tom isplatom namirio tužiteljevu štetu u cijelosti.

U podnesku od 12. listopada 2015. godine punomoćnik tuženika uređuje tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 06. travnja 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. veljače 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena.

III Nalaže se tuženiku na ime izgubljene zarade zbog trajne ograničenosti pokretljivosti tijela tužitelju isplaćivati mjesečnu naknadu u iznosu od po 750,00 kn svakog 10-og u mjesecu počevši od 10. veljače 2015. sve do navršene 65 godine života, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele a neisplaćene mjesečne iznose po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena.

Prethodni postupak je zaključen dana 17. Ožujka 2016. Godine pa se sud nije obazirao na naknadno preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja.

U dokaznom postupku sud je pregledao svu dokumentaciju priloženu spisu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, zapisnik o očevidu P., fotodokumentaciju, odštetni zahtjev tužitelja, zdravstveni karton tužitelja, proveo prometno tehničko vještačenje, medicinska vještačenja po sudskim vještacima dr. M. E., dr,

M. M., dr. S. B., dr. M. V. B., saslušao svjedoke R.

K., J. D., V. B., B. B., S. D., R.

N., Z. R., I. R., Z. V., te saslušao tužitelja kao

parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka potpisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu u svezi s štetnim događajem, prometnom nezgodom, koja se dogodila dana 18. 1. 2012. god. oko 8,40 sati u Š., na dijelu kolnika državne ceste D-39.

Među strankama sporna je suodgovornost tužitelja za nastanak ove nezgode kao i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

U prvom redu trebalo je utvrditi osnovu suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.

Pregledom spisu priležećeg zapisnika o očevidu P. od 18.01.2012.god. razvidno je da se predmetna nezgoda dogodila dana 18. 1. 2012. god. oko 8,40 sati u Š. na dijelu kolnika državne ceste D-39, kod kilometar stupa 7 + 650 m na ravnom cestovnom potezu.

Iz pregleda vještva sudskog vještaka V. U. pod 5. Rujna 2016. Godine vidljivo je da se osobno vozilo C. vlasništvo osiguranika tuženik pred nesreću u prvom srazu kretao brzinom od 62,9 km/h.

Na okolnost nastanka same prometne nezgode osiguranica tuženika svjedokinja R. K. navodi da je predmetnog dana upravljala svojim vozilom

C. brzinom oko 50 km/h u smjeru od Š. prema L.. U tom

dijelu ceste nalazila se uzbrdica, a nakon te je uzbrdice prošla je kroz zavoj i sunce ju je zaslijepilo taku da ništa nije vidjela. Nije mogla vidjeti vozila iz suprotnog smjera, ali držala se svoje trake sve dok nije udarila. Ponavlja, da ništa ispred sebe nije vidjela. Nikakvih oznaka na putu nije bilo da ju upozori da se nešto događa ili da netko stoji. Prikolicu i auto ispred sebe nije vidjela, kao ni ljude.

Citiranom iskazu svjedokinje sud u cijelosti poklanja vjeru kao logičnom iskazu koji je suglasan s ostalim raspravnim materijalom.

Ocjenjujući citirani dokaz i sve druge provedene dokaze i elemente nastanka ove prometne nezgode sud zaključuje da na strani tužitelja u nastanku ovog štetnog događaja nije bilo suodgovornosti. Naime, nezgoda se dogodila u jutarnjim satima kada je vidljivost na cesti bila dobra. Nakon izlaska iz zavoja na ravni dio ceste osiguranicu tuženika je zaslijepilo sunce sa istoka koja nakon toga ništa ne vidi ispred sebe, kako i sama navodi u svom iskazu. Međutim, umjesto da odmah sa svojim vozilom stane kako bi se prilagodila novonastalim uvjetima na cesti odnosno stavila zaštitu od svjetlost sunca ona se u kontinuitetu nastavlja kretati dalje u pravcu brzinom oko 60 km/h i kako sama navodi da ispred sebe ne vidi ništa već se drži svoje kolničke trake, dok nije udarila u ljude koji su stajali uz cestu i prikolicu s vozilom koje je bilo parkirano na samom desnom rubu ceste. Sama nezgoda se dogodila na ravnom dijelu ceste. Ovakvo njeno nedopušteno ponašanje je isključivo odgovorno za nastanak ovog štetnog događaja zbog čega je i osuđena kod ovog suda presudom K–152/13 od 2. Travnja 2013. godine.

Trokuta na kolniku nije bilo jer kako navodi svjedok V. B. da je on bio postavio trokut, međutim, da ga je zvao tužitelj kada se vratio s radnikom H. c. i kada je tužitelj ulio gorivo u vozilo. Prilikom povratka ovog svjedoka negdje na pola puta do automobila, ovog svjedoka je u lakat zahvatilo vozilo osiguranika tuženika a nakon toga je došlo do ovog štetnog događaja. Po ocjeni ovog suda postavljanje trokuta nije utjecalo na ovu prometnu nezgodu jer su u to vrijeme preglednost i vidljivost na cesti bili dobri i tužitelj nije mogao očekivati da će se kolnikom u punoj brzini kretati vozilo, a da vozač uopće ne vid stanje na kolniku ispred sebe. Također sud smatra neosnovan prigovor tuženika da se tužitelj zadržavao na kolniku bez dužne pažnje jer je upravo svjedok V. B. bio osoba koja se nalazila na kolniku i upozoravala vozače na vozilo koje se nalazi na njihovoj kolničkoj traci.

Između parničnih stranaka sporna je visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

Kako bi sud utvrdio obujam i visinu nematerijalne štete kod tužitelja pregledao je spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, te proveo vještačenja po sudskim vještacima dr. M. E., specijaliste ortopeda, dr. M. M., specijaliste neurologa i dr. S. B., specijaliste psihijatra, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Sudski vještak dr. M. E., specijalist ortoped navodi slijedeće:

" Nakon što sam 15.studenog 2017.g.osobno pregledao tužitelja danas sam na sudu ponovno pregledao cjelokupni sudski spis te iznosim slijedeće:

Tužitelj je 18.siječnja 2012.g. stradao u prometnoj nezgodi pri čemu je zadobio udarac u glavu, ramena i prsni koš te u desni gležanj koji mu se je "potpuno izvrnio", prevezen je u K. S. gdje je učinjena klinička i radiološka obrada te je nađeno da tužitelj ima prijelom unutarnjeg maleoma desnog nožnog zgloba. U rutinskoj kontroli krvi nađene su visoke vrijednosti šećera te je utvrđeno da bolesnik ima dijabetes za kojeg ranije navodno nije znao. Prema otpusnom pismu donesena je odluka da se tužitelj liječi konzervativno dakle ne operacijski i to u smislu gipsane mobilizacije gležnja. Vjerojatno iz razloga što prva slika nije bila sasvim jasna, učinjen je MSCT koji osim prijeloma unutarnjeg maleola pokazuje i višekomadni prijelom zglobne plohe goljenične kosti. Ustraje se na konzervativnom liječenju, otpušten sa dijagnozom prijeloma medijalnog odnosno unutarnjeg maleola, uz udarac u glavu i potres mozga. U otpusnom pismu se u tekstu spominje unutar zglobni prijelom zglobne plohe goljenične kosti.

Kod dolaska tužitelj je pokretan , oskudno štedi desnu nogu, nožni zglob odnosno gležanj je nešto voluminozniji, hod na prstima i petama izvodi otežano. U ležećem položaju kretnje dorzalne (stopalo vuče prema sebi) dorzalne fleksije i kretnje prantalne fleksije (stopalo gura od sebe) su smanjene za 3 do 4 stupnja. Na RTG snimci se vidi da je prijelom medijalnog maleola zarastao ali da je zaostala

"stepenica" na spomenutoj zglobnoj plohi goljenične kosti.

Iz svega cijenim da je kod tužitelja došlo do umanjenja radne sposobnosti odnosno invaliditeta kojeg ukupno cijenim na 8%.

Tužitelj je imao jake bolove 5 sati što uključuje udarce po spomenutim dijelovima tijela a također vezano i za prijelom nožnog zgloba.

Bolove srednje jakosti je imao tjedan dana, a bolove slabije jakosti je imao 3 tjedna dok je bio u gipsu, plus 3 tjedna nakon skidanja gipsa dok je bio na fizikalnoj terapiji, dakle ukupno bolovi slabije jakosti 6 tjedana.

Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega 2 mjeseca tri puta po jedan sat dnevno, plus još mjesec dana dva sata dnevno, ovo uključuje odvoženje i dovoženje na fizikalnu terapiju.

Što se tiče naruženja dok je tužitelj odjeven i obuven te pri normalnom hodu, nije dojam naruženja, ali bez obuće u kratkim hlačama zglob je edematozniji, umjereno natečen a kod bržeg hodanja a osobito bi se to vidjelo kada bi htio potrčati, onda je naruženje blagog stupnja.

Na upit pun. tužitelja, koliko je tužitelj nosio gips, koliko dugo mu je noga bila imobilizirana, vještak odgovara: Oko 3 mjeseca.

Na upit pun. tužitelja, nakon skidanja gipsa, je li se tužitelj mogao normalno tom nogom služiti prilikom radnog opterećenja, vještak odgovara: to će odgovoriti vještak medicine rada.

Na izričit upit suda postoji li, ako da, u kojem postotku smanjenje životnih aktivnosti s ortopedske strane; vještak odgovara: postoji i da iznosi ukupno 8% a odnosi se samo na ozljedu desnog gležnja, odnosno nožnog zgloba. Po mojoj ocjeni čovjek s ovakvom ozljedom nakon 6 mjeseci može opteretiti svoju nogu i privređivati uz pojačane napore onoliko za koliko mu je umanjena radna sposobnost. Vidio sam nalaz dr. M. u pogledu procjene bolova i mogu kazati da se moja procjena bolova uklapa u procjenu dr. M.."

Sudski vještak dr. M. M., specijalist neurolog, u svom iskazu navodi da kod tužitelja nije zaostalo umanjenje životnih sposobnosti temeljem oštećenje mozga. Bolovi jakog intenziteta zbog povrede glave su trajali 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, a blagog intenziteta povremeno 3 mjeseca po osnovi neuroloških oštećenja. Tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Sudski vještak dr. S. B., psihijatar, u vještvu navodi:

„Iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu razvidno je da je tužitelj B. M. dana 18.siječnja 2012.g. nastradao kao pješak u naletu osobnog vozila te je prilikom ozljeđivanja zadobio tjelesne ozljede o čijoj težini, hodogramu liječenja kao i trajnim posljedicama su se detaljno izjasnili vještaci neurolog, i ortoped te traumatolog.

Pored ostale medicinske dokumentacije u spisu pregledala sam i osobni zdravstveni karton tužitelja. U osobnom zdravstvenom kartonu kao i u kompjuterskom izlistu istog u kojem relevantnih za predmet vještačenja ne nalazim zabilješki koje bi mogle utjecati na predmetno vještačenje a da su prethodile ovim ozljedama. Tijekom odvijanja ove saobraćajne nezgode tužitelj je pored ostalih tjelesnih ozljeda zadobio i potres mozga. Potres mozga predstavlja najlakši oblik traumatske ozljede mozga. Nastaje uslijed tupe povrede glave. Kod tužitelj je nastao

kao posljedica pada i udara glavom od podlogu. Od posebnog je značaja što je to funkcionalna i revizibilna povreda, dakle nema anatomskih promjena pa ni trajnih posljedica, a o čemu se izjasnila i vještakinja neurolog u svom vještvu. Potres mozga

skoro redovito ide sa gubitkom svijesti pa upravo stoga tužitelj nije mogao percipirati

neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet. Dakle primanog straha nije bilo. No kada je došao svijesti trpio je sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 10 dana, potom u srednjem intenzitetu 2 tjedna, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 5 do 6 tjedana.

Trajnih posljedica straha nema. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupanj a privremenog karaktera. O stupnju naruženja izjasnio se prethodni vještak traumatolog ortoped i u blažem stupnju je trpio povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja."

Iskazana vještva sud ocjenjuje sveobuhvatnim, objektivnim, stručnim i logičnim, te sukladnim spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

Iz provedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj u uzročno posljedičnoj svezi s prometnom nezgodom zadobio niz tjelesnih ozljeda zbog čega trpi posljedice o kojima su vještačili sudski vještaci pa mu pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio.

Uzimajući u obzir sve kriterije i mjerila propisane čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima («NN» br. 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO-a), a posebno jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti za 8%, straha, naruženosti, cilju kojemu služi ta naknada, godina života tužitelja u vrijeme nastanka ove prometne nezgode ( rođ. 1960. godine), tegobe tijekom liječenja i operacija, neugodnosti prilikom nošenja imobilizacije, nemogućnosti kretanja, izloženost zračenju prilikom snimanja ozljeda, neugodnosti tijekom fizikalne terapije, česte odlaske liječniku i dr. ovaj sud smatra da je tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti pa mu određuje iznos naknade neimovinske štete od 49.000,00 kuna.

Budući da tuženik s ovog naslova tužitelju nesporno isplatio u iznosu od 8.700,00 kuna sud tužitelju dosuđuje u cijelosti zatraženi iznos od 40.000,00 kn, kako je to navedeno u točci 1 izreke ove presude.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 6. 04. 2012. god. pa do isplate. Naime, odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

U točci drugoj tužbenog zahtjeva tužitelj je zatražio da mu tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 80.000,00 kn.

Sudski vještak dr. M. E., specijalist ortoped, u svom vještvu navodi da je tužitelju kao posljedica predmetne prometne nezgode bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 mjeseca tri puta po jedan sat dnevno, plus još mjesec dana dva sata dnevno, ovo uključuje odvoženje i dovoženje na fizikalnu terapiju, odnosno ukupno 120 sati.

Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To je u pravilu cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, u konkretnom slučaju u K. N.. Stoga je sud izvršio pregled potvrde D. za

s i n. o. L. S. iz koje je vidljivo da je u utuženom periodu cijena

sata njege za službu pomoći i njege u kući pri D. L. u S. iznosila 35,00 kuna.

Uvažavajući prednje mišljenje sudskog vještaka trebalo je tužitelju za 120 sati potrebne tuđe pomoći i njege po cijeni neto sata od 35,00 kuna odrediti iznos od 4.200,00 kuna.

Na određeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6.04.2012.god. pa do isplate.

Iz provedenih medicinskih vještačenja sud je utvrdio da tužitelj nije imao dodatnih potreba prehrane i drugih preparata pa je zatraženi iznos od 1.000,00 kn s tog osnova odbio kao neosnovan.

Na ime uništene odjeće, obuće, zubne proteze, mobitela i ručnog sata tužitelj je zatražio iznos od 35.000,00 kn.

Zbog samog načina nastanka ove prometne nezgode tužitelju je uništena odjeća i obuća pa sud s ovog osnova sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a odlučujući slobodnom ocjenom tužitelju određuje iznos od 2.000,00 kn.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6.04.2012.god. pa do isplate.

Što se tiče troškova zubne proteze, mobitela i ručnog sata treba navesti da u spisu na tu okolnost nema dokaza tužitelja kojim bi opravdao taj trošak. Naime, iz iskaza tužitelja razvidno je da tužitelj ne spominje da bi imao takve troškove. U zapisniku o očevidu policijske postaje O. od 18. Siječnja 2012. Godine ne navode se ovi predmeti, a ni u otpusnom pismu K.-a se ne navodi da bi tužitelj imao ozljedu zubala ili zubne proteze.

Budući je teret dokaza na tužitelju sud je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužitelj je na ime uništenog osobnog vozila i priključnog vozila-prikolice zatražio iznos od iznos od 6.000,00 kuna.

Tuženik je s ovog osnova tužitelju nesporno isplatio iznos za štetu na osobnom vozilu od 3.500,00 kuna, a za štetu na u priključnom vozilu 1.400,00 kn. Na okolnost visine štete na vozilima tužitelj nije predložio izvođenje niti jednog dokaza pa ga sud nije ni proveo. Kako je teret dokaza na tužitelju sud je u cijelosti odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužitelj je na ime prijevoza u 2012. Godini tužiteljevog brata kao štićenika od kuće u K. N., do C. M. u R. zatražio iznos od

4.000,00 kuna.

Iz pregleda rješenja C. za s. s. u D. od 1. Lipnja 2007.

Godine sud je utvrdio da je tužitelj imenovan za skrbnika svom bratu Ž. M.,

osobi potpuno lišena poslovne sposobnosti.

Iz pregleda dopisa od 12. Travnja 2016. Godine C. za r. "m"

iz K. N. sud utvrdio da je tužiteljev brat Ž. od 30. ožujka 2009. Godine pad nadalje koristio uslugu desetosatnog, cjelodnevnog, boravka u ustanovi.

Iz iskaza tužitelja iz slušanih svjedoka R. N. i Z. R. sud je utvrdio da je tužitelj svakodnevno odvozio brata Ž. kod kuće do C. za r. i vraćao ga.

Predmetna nezgoda se dogodila 18. Siječnja 2012. Godine kada je tužitelj bio ozlijeđen i ostao bez vozila u voznom stanju pa je zbog toga morao angažirati svoje prijatelje koji su mu brata odvozili i dovozili a zato ih je morao plaćati, bilo u uslugama bilo o novcu, kako to i svjedoci u svojim iskazima navode.

Stoga je sud temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku slobodnom ocjenom tužitelju ovog osnova odredio zatraženi iznos od 4.000,00 kuna.

Na određeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a od 01. siječnja 2013. godine pa do isplate.

Tužitelj je tužbom od tuženika zatražio na ime izgubljene zarade iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 75.000,00 kuna teče od 31. prosinca 2012. pa do isplate, a na iznos od 25.000,00 kuna teče od 10. siječnja 2015. pa do isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj obavljao građevinske - zidarske poslove, točnije poslove obrade kamena, izgradnje suhozida, kamina, krušnih peći, rekonstrukcije starih kamenih kuća i slično, i to za dnevnicu od 100 EUR-a, a mjesečno je u prosjeku bio angažiran 22 dana. Slijedom navedenog tužitelj je mjesečno zarađivao oko 2200 EUR-a zidarskih poslova. Kada se od navedenog iznosa odbije trošak goriva i hrane, onda proizlazi da su tužiteljeva mjesečna primanja iznosila 1760 EUR- a. Kako je tužitelj na liječenju i terapiji zbog posljedica prometne nezgode bio sve do kraja kolovoza 2012. onda jasno proizlazi da 6 mjeseci uopće nije radio što znači da mu je po osnovi izgubljene zarade pričinjena šteta u iznosu od 10.560,00 Eur-a, odnosno od oko 79.000,00 kuna.

Osim toga, čak i nakon što je počeo obavljati zidarske poslove zbog trajnog oticanja i ograničene pokretljivosti desne noge tužitelj više nije u mogućnosti dulje stajati na nogama slijedom čega više nije ni u mogućnosti ostvarivati zaradu kao u razdoblju prije doživljene prometne nesreće jer posao koji obavlja iziskuju dulje stajanje. Zbog navedenog tužitelj nije u stanju zarađivati dnevnicu od 100 EUR-a, već može ostvarivati dnevnicu od 70 EUR-a. Znači, na ime izmakle financijske koristi zbog nemogućnosti obavljanja posla tužitelj potražuje iznos od oko 4.000,00 Eura, odnosno iznos od 30.000,00 kuna.

Iz vještva sudskog vještaka dr. M. V.-B., liječnice medicine rada,

sud je utvrdio da tužitelj nije bio radno sposoban za obavljanje poslova građevinskog radnika zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u periodu od 18. Siječnja 2012. Godine, kada su ozljede nastale, do konca 2012. Godine odnosno do 31. Prosinca 2012. Godine kada je liječenje završeno. Nakon tog datuma odnosno nakon 31. Prosinca 2012. godine tužitelj je bio sposoban za obavljanje poslova građevinskog radnika jer je kod tužitelja završeno liječenje predmetnih ozljeda.

Iz iskaza tužitelja, te svjedoka V. B., I. R., B.

B. S. D., kojim iskazima sud u cijelosti poklanja vjeru kao

logičnim i životnim, sud je utvrdio da je tužitelj svakodnevno obavljao građevinske radove, sve do predmetne prometne nezgode, i svakodnevno zarađivao 100,00 E.-a koliko je iznosila dnevnica građevinskog majstora.

Po ocjeni ovog suda tužitelj osnovano traži izgubljenu zaradu za vrijeme dok nije mogao raditi zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi u periodu od 18. Siječnja 2012. Godine do konca 2012. Godine odnosno do 31. Prosinca 2012.

Godine kada je liječenje završeno.

Tužitelj je mjesečno za 22 radna dana zarađivao iznos od 2.200,00 EUR. Budući da se od tog iznosa odbiju troškovi hrane i prijevoza, kako to u tužbi tužitelj navodi, ostaje mjesečni iznos od 1.760 EUR-a. Tužitelj je za prvih 6 mjeseci 2012. Godine s ovog osnova imao štetu 10.560,00 EUR-a odnosno 79.564,32 kune. Za ostalo razdoblje do 31.12.2012. tužitelj je osnovano zatražio dnevno 70 EUR-a odnosno ukupno 4.000,00 EUR-a ili 30.000,00 kuna. Za cijelu 2012. Godinu ukupan iznos je 14.560,00 EUR-a ili 109.564,32 kune.

Prema odredbi čl. 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz navedenoga proizlazi kako su opće pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Iz odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a proizlazi kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. St. 3. istoga članka je određeno da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnom ili propuštanjem.

Uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga slučaja sud smatra da bi tužitelj po redovnom stanju stvari, da se predmetna prometna nezgoda nije dogodila, stekao novčani iznos koji je zatražio u tužbi pa mu je stoga tuženik tu štetu u dužan nadoknaditi.

Budući da je tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu pod točkom 2 zatražio naknadu imovinske štete u iznosu od 80.000,00 kn sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti usvojio kako je to navedeno u izreci.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6.04.2012.god. pa do isplate.

Točkom III tužbenog zahtjeva tužitelj je zatražio da mu tuženik na ime izgubljene zarade zbog trajne ograničenosti pokretljivosti tijela isplaćiva mjesečnu naknadu u iznosu od po 750,00 kn svakog 10-og u mjesecu počevši od 10. veljače 2015. sve do navršene 65 godine života, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Iz vještva sudskog vještaka dr. M. V.-B., liječnice medicine rada,

sud je utvrdio da je tužitelj bio radno sposoban za obavljanje poslova građevinskog radnika od konca 2012. Godine odnosno od 31. Prosinca 2012. Godine kada je liječenje završeno.

Vještvo sudskog vještaka dr. M. V.-B., liječnice medicine rada,

sud smatra stručnim i logičnim, te sukladnim spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Kako je vještak utvrdio da je tužitelj nakon 31. Prosinca 2012. Godine bio radno sposoban za obavljanje poslova građevinskog radnika to je sud točku III tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti kao neosnovanu odbio kako je to navedeno u izreci presude.

S obzirom na omjer uspjeha u parnici stranaka u ovom postupku sud je temeljem odredbe čl. 154. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu, 12. listopada 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.