REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 116/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. J. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 20. srpnja 2020. broj K-124/2018-20 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 2. ožujka 2022. broj Kž-6/2021-13, u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Ž. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 20. srpnja 2020. broj K-124/2018-20 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 2. ožujka 2022. broj Kž-6/2021-13 osuđen je Ž. J. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, iz članka 236. stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
2. Osuđeni Ž. J. je osobno i putem branitelja, odvjetnika J. Č. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći da ga podnosi zbog „povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu, povrede prava na obranu i pošteno suđenje, povrede načela jednakosti oružja i povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine presudu Županijskog suda u Puli u cijelosti te predmet vrati na ponovni žalbeni postupak odnosno podredno da ukine presudu Općinskog suda u Zlataru i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu“. Kako se
III Kr 116/2022-3
zahtjevi osuđenika i njegovog branitelja međusobno podudaraju i sadržajno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstveni zahtjev.
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 23. kolovoza 2022. broj Ksm-DO-153/2022 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da mu je time što mu nije dostavljen podnesak Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola povrijeđeno pravo na obranu i pošteno suđenje, povezujući to i sa povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Naime, radi se o podnesku koji je nadležno državno odvjetništvo dostavilo drugostupanjskom sudu sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. zajedno sa spisom predmeta, nakon što je izvršilo uvid u taj spis Slijedom navedenog, ne radi se o podnesku u kojem je nadležno županijsko državno odvjetništvo dalo svoje mišljenje odnosno izrazilo svoje stajalište o osnovanosti podnesene žalbe nadležnog općinskog državnog odvjetništva, već je samo, nakon razgledavanja, vratilo spis predmeta nadležnom sudu na postupanje i odlučivanje u povodu izjavljene žalbe. Stoga, sud nije bio dužan podnesak takvog sadržaja i takvog karaktera dostaviti optuženiku i njegovom branitelju na znanje i očitovanje. Time što im navedeni podnesak nije bio dostavljen prije sjednice drugostupanjskog vijeća, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije došlo do povrede prava na obranu i pošteno suđenje te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno nije moglo doći do povrede bilo kojeg prava optuženika propisanog Zakonom.
6.1. Također nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. stavka 1. točke 3. ZKP/08. tvrdeći da je sud drugog stupnja trebao zaključiti da se radi o produljenom kaznenom djelu odnosno presuđenoj stvari. Naime, i u tom djelu je drugostupanjski sud dao jasne, valjane i dostatne razloge zbog čega, suprotno žalbenim navodima optuženika, smatra da nema osnove za primjenu instituta produljenog kaznenog djela za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., počinjeno u svibnju i lipnju 2016., te kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., počinjeno tijekom rujna 2016., s kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj sud s obzirom da se ovdje ne radi o istom, već o različitim oštećenicima, a isto tako ne radi se o istovjetnim radnjama za koje postoji vremenska i prostorna povezanost (točka 28. obrazloženja drugostupanjske odluke) pa se stoga ne može raditi niti o presuđenoj stvari.
6.2. Isto tako nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u žalbenom postupku drugostupanjski sud povrijedio načelo jednakosti oružja s obzirom da je
III Kr 116/2022-3
prvostupanjsku presudu potvrdio imajući u vidu isključivo dokaze koje je predložio državni odvjetnik, budući da tijekom prvostupanjskog postupka sud nije prihvatio niti jedan dokazni prijedlog obrane s rasprave koja je održana 12. svibnja 2020. Naime, i u odnosu na ove prigovore treba napomenuti kako se sud drugog stupnja u svojoj odluci u potpunosti očitovao na ovakve žalbene navode optuženika koji su izneseni u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude (točke 12., 18., 19., 23. i 26. obrazloženja drugostupanjske odluke) te je u tom pogledu dao jasne, nedvosmislene i argumentirane razloge zbog kojih smatra da je odluka prvostupanjskog suda kojom su odbijeni dokazni prijedlozi obrane, pravilna i zakonita te zbog čega nije bilo potrebno provoditi dokaze koje je predložila obrana, pri čemu također treba napomenuti kako sud nije dužan provesti sve dokaze koje stranke predlažu već samo one za koje se ukaže potreba i za koje se procjeni da su doista nužni za utvrđivanje odlučnih činjenica .
6.3. I na koncu, ističući drugu povredu prava na obranu i pošteno suđenje, povezujući to s povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, osuđenik navodi kako je prvostupanjski sud, a što je u svojoj odluci u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, iznos nastale štete za oštećenicu utvrdio na temelju procjene štete koju je izradila savjetodavna služba, a ne na temelju provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku šumarske struke. Iz ovakvog sadržaja tog dijela zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te iznesenih razloga proizlazi da osuđenik, u suštini, osporava pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica koje se odnose na iznos nastale štete odnosno smatra da je jedino sudski vještak mjerodavan i ovlašten za utvrđivanje visine nastale štete. Međutim, prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenična utvrđenja koja se odnose na naprijed navedene okolnosti ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se u protivnom, na taj način, u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, a to međutim nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08., a u kojoj su nabrojani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 12. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
