REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 66 Pž-2593/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARINO-LUČKO d.o.o., OIB 35484380586, Zagreb, Franje Puškarića 102B, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, 2. tuženika PRIDAL d.o.o. - u stečaju, OIB 42491788150, Zagreb, Ljubljanica 15C, kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu i 3. tuženika CONAR, d.o.o., OIB 28143652982, Zagreb, Ul. Andrije Hebranga 36., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj i drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-745/2019-25 od 21. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-745/2019-25 od 21. travnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3598/2010 od 19.11. 2010. na nekretninama: i to na 51,18/171,92 suvlasničkog dijela nekretnine koja je zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu opisana kao 206. Suvlasnički dio: 17192/755745 dijela u A (4 KĆ.B.8,8A,10,/A-C FIJANOVA ULICA 8A, ZAGREB, FIJANOVA ULICA 8, ZAGREB, FIJANOVA ULICA 10, ZAGREB, FIJANOVA ULICA 10A, ZAGREB, FIJANOVA ULICA 10C, ZAGREB, FIJANOVA ULICA 10B, ZAGREB I DVORIŠTE površine 5859 m2), ETAŽNO VLASNIŠTVO (E206) povezano s Poslovnim prostorom oznake C u podrumu, prizemlju, I. katu i potkrovlju kuće br. 10 površine 171,92, sve upisano u ZK uložak 6525 k.o. Centar, poduložak 206, zkč. 5107/4, a što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju kuće br. 10 površine 51,18 m2.“;
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 12.275,00 kuna;
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana isplati prvotuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kuna;
IV. Odbija se zahtjev drugotuženika PRIDAL, d.o.o. - u stečaju, OIB: 42491788150, Zagreb, Ljubljanica 15c za isplatu parničnog troška u iznosu od 15.625,00 kuna.“
2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj 5. travnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3598/2010 od 4. srpnja 2018. kojim je upućen kao treća osoba da protiv stranaka tog ovršnog postupka – Pridal d.o.o. - u stečaju kao prvoovršenika i Conar, d.o.o. kao drugoovršenika pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na nekretnini određena rješenjem OGS Zagreb broj Ovr-3598/2010 od 19. studenog 2010. nije dopuštena. Tužitelj navodi da je stekao vlasništvo idealnog dijela nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 2004. sklopljenog s Pridal d.o.o. ovjerenog kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod poslovnim brojem OV-1067/2004 i tužitelj dalje naglašava da je kupio poslovni prostor u prizemlju površine 51,18 m2 i da za tu nekretninu nije bilo uspostavljeno etažno vlasništvo u trenutku sklapanja Ugovora, ali je naknadno drugotuženi Pridal d.o.o. proveo etažiranje tako da je prilikom etažiranja spojio više manjih poslovnih prostora u prizemlju, prvom katu u potkrovlju te je te poslovne prostore zasebnim Ugovorima prodao različitim kupcima i pri tome nije o tome obavijestio kupce, a na temelju tako provedenog etažiranja tužitelj kao treća osoba se nije mogao upisati kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Tužitelj smatra da Ugovor o kupoprodaji predstavlja nedvojben dokaz njegovog pravnog temelja i istinitog načina stjecanja nekretnine, navodi da se tužitelj nalazi u posjedu koji je zakonit, istinit i pošten i da je on temeljem čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predmnijevani vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe i da u tom svojstvu ima pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o tome što tužitelj nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine.
3. Prvotuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. navodi da tužitelj nije nikada upisao pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama te zaključuje da tužitelj nikada nije ni postao vlasnik nekretnine te se poziva na čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu. Drugotuženik Pridal d.o.o. u stečaju navodi da je spomenutim Ugovorom o kupoprodaji od 30. srpnja 2004. tužitelj kupio dio nekretnine te se radi o nekretnini - stambeno poslovni kompleks bloka Fijanova - Mandrovićeva – Mašićeva – Maksimirska te ističe da se radi o poslovnom prostoru površine 51,18 m2 u prizemlju kuće te smatra da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno opisao nekretninu koju je kupio te smatra da tužitelj neosnovano u tužbenom zahtjevu spominje površinu od 171,92 m2 odnosno prigovara tužitelju da u tužbenom zahtjevu neosnovano tvrdi da je vlasnik cjelokupnog poslovnog prostora u površini trostruko većoj od one koju je Ugovorom zaista kupio. Trećetuženik Conar, d.o.o. navodi da je kupio drugi stan u istom kompleksu zgrada u kojoj je i tužitelj kupio poslovni prostor i da nema nikakve veze s ovim postupkom.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da je tužitelj dužan trpjeti prodaju nekretnine u ovršnom postupku, a na temelju hipoteke Erste&Steiermärkische Bank d.d. upisane prije nego što je tužitelj od Pridala d.o.o. 30. srpnja 2004. kupio nekretninu jer je hipoteka Erste&Steiermärkische Bank d.d. upisana 7. studenog 2003. i stoga ne postoji pravo tužitelja koje bi moglo osporiti prava Erste&Steiermärkische Bank d.d. na temelju upisane hipoteke i kod toga je potpuno nebitno je li tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik ili samo predmnijevani vlasnik, jer u bilo kojem obliku vlasništva tužitelj iz navedenih razloga mora trpjeti pravne posljedice ranije upisane hipoteke u korist Erste&Steiermärkische Bank d.d.. Stoga je odbio tužbeni zahtjev. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi kako je tijekom cijelog postupka isticao kako je odlučna činjenica da je do promjene vlasništva na nekretnini koja je predmet postupka došlo prije zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, a što sud nije utvrđivao. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da s obzirom na upisanu hipoteku tužitelj gubi pravo traženja da se ovrha proglasi nedopuštenom jer se radi o dva različita pravna instituta s različitim pravnim posljedicama, odnosno založnom pravu kao osiguranju tražbine i ovršni postupak kao postupak prodaje nekretnina radi namirenja tražbine. Naglašava da je prvotuženik bio investitor drugotuženika koji je još i prije upisa hipoteke sklopio predugovor o kupoprodaji s tužiteljem te da je po takvom sklopljenom predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 25. travnja 2003. cijena isplaćena u cijelosti, sve prije upisa hipoteke u korist prvotuženika, a što je sve vidljivo iz isprava u spisu, računa, potvrda o uplatama, Ugovora o cesiji, Zapisnika o primopredaji. Konačno, naglašava kako nije sporno da je založno pravo prvotuženika upisano na poduložak 206. u zk.ul. 6225 k.o. Centar, na nekretnini opisanoj kao: • 17192/755745 dijela u A (4kć.b.8,8a,10,/a-c, Fijanova ulica 8A, Zagreb, Fijanova ulica 8, Zagreb, Fijanova ulica 10, Zagreb, Fijanova ulica 10A, Zagreb, Fijanova ulica 10C, Zagreb, Fijanova ulica 10b, Zagreb i dvorište površine 5859 m2) povezano s poslovnim prostorom oznake C u podrumu, prizemlju, I. katu i potkrovlju kuće br. 10, površine 171,92, sve upisano u ZK uložak 6525 k.o. Centar, poduložak 206, zkč. 5107/4. Međutim, sud je propustio ocijeniti navode tužitelja da nekretnina kao što je gore opisana ne postoji na opisani način niti je ikada postojala – nema podrum, prizemlje, I. kat i potkrovlje, već u toj zgradi postoji samo prizemlje, I. kat i II. kat, ali bez izvedenog potkrovlja i podruma. Pobija i odluku o troškovima. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz nadoknadu troškova žalbe, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Drugotuženik žalbom pobija odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke u kojoj je odbijen njegov zahtjev za isplatu parničnog troška u iznosu od 15.625,00 kn. 7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba drugotuženika osnovana je ali ne iz razloga navedenih u žalbi.
9. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrdio da se presuda za sada ne može ispitati.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na 5118/17192 suvlasničkog dijela nekretnine opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude koji predstavlja poslovni prostor u prizemlju kuće 10 površine 51,18 m2 a koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3598/2010 od 4. srpnja 2018., a tužitelj je kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu u navedenom ovršnom postupku.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 2004. kupio navedeni poslovni prostor platio cijenu na način kako je ugovoreno te se od 9. kolovoza 2004. prema primopredajnom zapisniku nalazi u samostalnom poštenom, zakonitom i istinitom posjedu, a što tuženici ne osporavaju. U trenutku sklapanja ugovora poslovni prostor nije bio upisan u zemljišnu knjigu, a nakon provedbe etažiranja upisan je kao sastavni dio posebnog dijela zgrade s još tri poslovna prostora pri čemu se svaki od njih nalazi u posebnoj etaži zgrade i ukupne je površine od 171,92 m2. Sud nespornim smatra da je žalitelj zakonit, istinit i pošten posjednik poslovnog prostora, ali da iz zemljišnoknjižnog izvatka nije vidljivo da je vlasnik nekretnine, a u izvodu kojeg je priložio tužitelj uz tužbu u teretovnici je upisano da je 7. studenog 2003. uknjiženo pravo zaloga na nekretnine Pridala za potraživanje od 800.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti u korist Erste&Steiermärkische Bank d.d. i to na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama broj 205/03 od 3. studenog 2003. kojeg je solemnizirao javni bilježnik Mladen Matoš 6. studenog 2003. pod poslovnim brojem OU-2047/03. Stoga smatra da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu kao predmnijevanom vlasniku jer je hipoteka Erste&Steiermärkische Bank d.d. upisana prije nego što je tužitelj od Pridala d.o.o. 30. srpnja 2004. kupio nekretninu. Sud se ujedno poziva na odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojemu se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, i čl. 122. Zakona o vlasništvu kojim se uređuje pitanje zaštite povjerenja u zemljišne knjige koje govori o načelu dobre vjere (bona fides) i smatra da samo onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige se može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige prema kojemu se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine.
12. Dakle, analizirajući odredbu čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12; 152/14 i 81/15 pročišćeni tekst; dalje: ZV) sud nalazi da primjena pravnog instituta predmnijevanog vlasništva nije moguća u konkretnoj situaciji, s obzirom na to da je tužitelj dužan trpjeti prodaju nekretnine u ovršnom postupku, a na temelju hipoteke Erste&Steiermärkische Bank d.d. upisane prije nego što je tužitelj od Pridala d.o.o. 30. srpnja 2004. kupio nekretninu.
13. Osnovano žalitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a u vezi s odredbom čl. 55. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08; 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje: OZ). Žalitelj je u trenutku pokretanja ovršnog postupka prema sadržaju isprava koje tuženici nisu osporili bio predmnijevani vlasnik nekretnine koju je kupio od drugotuženika još 2004. godine i u tužbi je tvrdio da je predmnijevani vlasnik jer ima zakonit, istinit i pošten posjed sporne nekretnine odnosno da ugovor o kupoprodaji predstavlja nedvojben dokaz o pravnom temelju i istinitom načinu stjecanja.
14. Međutim, ono što je odlučno za ostvarenje prava na namirenje prvotuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku je, je li prije zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama došlo do promjene prava vlasništva. Ako je došlo do promjene vlasništva kao što žalitelj tvrdi u konkretnoj situaciji i u trenutku zabilježbe ovrhe je bio predmnijevani vlasnik, može štititi svoje pravo na predmetu ovrhe .
15. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-267/13 u kojoj je navedeno da provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine. Isto takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Rev-621/05 u kojoj je navedeno da bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog prostora, on kao predmnijevani vlasnik u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i 56. OZ-a tražiti da se ovrha na spornom poslovnom prostoru proglasi nedopuštenom.
16. Prvostupanjski sud polazeći od pogrešne pretpostavke da tužitelj nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama i da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu kao predmnijevanom vlasniku jer je hipoteka Erste&Steiermärkische Bank d.d. upisana prije nego što je tužitelj od Pridala d.o.o. 30. srpnja 2004. kupio nekretninu nije ni ispitivao je li prije zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama došlo do promjene prava vlasništva, odnosno propustio je izvršiti uvid u ovršni spis i zemljišnoknjižni spis kako je to predložio žalitelj. Naime, prvostupanjski sud u svojoj odluci ne ispituje niti o tome daje razloge je li se tužitelj-žalitelj pokušao upisati kao vlasnik nekretnine koju je posjedovao, iako žalitelj navodi da je 7. listopada 2009. podnio prijedlog za uknjižbu u predmetu poslovni broj Z-49824/09 koji je upis proveden samo u odnosu na parkirno mjesto. Nadalje, prvotuženik se poziva na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige koje govori o načelu dobre vjere (bona fides). Zaštita povjerenja u zemljišne knjige odnosno dobra vjera cijeni se i s obzirom na okolnost je li stjecatelj, u ovom slučaju prvotuženik kao ovrhovoditelj, imao dovoljno razloga posumnjati da stvar pripada otuđivatelju. Nejasno je u kakvom su odnosu bili tuženici i je li taj njihov odnos od utjecaja na savjesnost i poštenje prvotuženika, a o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge.
17. S obzirom na to da presuda nema razloga o ovim odlučnim činjenicama valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka.
18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).
19. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud nakon što utvrdi odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, a odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka.
Zagreb; 12. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Draženka Deladio
