Poslovni broj: Usž-2782/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. A. iz B., K., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V1 . D., V . V. i M. K., R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1048/2021-8 od 13. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1048/2021- 8 od 13. travnja 2022. i sudi:

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/21-02/69, urbroj: 511-01- 158-21-5 od 20. srpnja 2021. te predmet vraća tom tijelu na ponovan postupak. II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kuna (deset tisuća sto pedeset i šest kuna i dvadeset pet lipa) / 1.347,97 eura (tisuću tristo četrdeset sedam eura i devedeset sedam centi)[1] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1048/2021-8 od 13. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 114-04/21-02/69, urbroj: 511-01-158-21-5 od 20. srpnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja R., klasa:

UP/I-114-04/20-02/374, urbroj: 511-01-158-21-24 od 15. ožujka 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se prvostupanjski sud nije izjasnio o svim prigovorima koje je tužitelj iznio u tužbi, niti o dokazima kojima je tužitelj potkrijepio svoje navode, a izvedeni su samo dokazi koje je predložio podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Napominje da su tijekom upravnog postupka odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje svjedoka te pribava zapisnika o sigurnosnom pregledu azilanata na okolnost jesu li imali novaca te pribava izvješća o postupanju tužitelja dan prije predmetnog događaja. Dodaje da je opravdano tražio odgodu rasprave zakazane za 26. siječnja 2021. iz razloga što je izmjenu zahtjeva za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti zaprimio tek 22. siječnja 2022. Time što rasprava 26. siječnja 202. nije odgođena povrijeđeno mu je pravo na obranu. Dodaje da je svaki dokazni prijedlog tužitelja odbijen uz obrazloženje "imajući u vidu hitnost i ekonomičnost postupka", no ističe da je hitnost i ekonomičnost postupka u upravnom postupku išla samo na štetu tužitelja jer su dokazi podnositelja zahtjeva izvedeni, a tužitelju nije dana mogućnost da dokaže svoju nevinost. U odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka, vozača R. G2 . i M . I. ističe da su oni jedini bili prisutni prilikom postupanja tužitelja prema tražiteljima međunarodne zaštite, a da tužitelj nije sudjelovao pri uzimanju izjave od navedenih vozača te im nije mogao postavljati pitanja, osoba koja je sudjelovala u uzimanju izjave, postavljala je pitanja koja je smatrala potrebnim te je nejasno je li osoba koja je izjavu uzimala pogrešno ili nepotpuno navela sadržaj izjave. Ukazuje na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj U- III-2805/2008 od 26. studenoga 2010. iz kojeg proizlazi da je Ustavni sud utvrdio da je pravo policijskog službenika povrijeđeno jer mu nije omogućeno da se suoči sa svjedokom i da mu postavlja pitanja. Prema stajalištu Ustavnog suda navedeno pravo bi bilo ostvareno da se policijski službenik protiv kojeg je proveden disciplinski postupak mogao na usmenoj raspravi u disciplinskom postupku ili u nekom drugom postupku suočiti sa svjedokom i postavljati mu pitanja. S tim u vezi navodi da iz odluke Ustavnog suda broj U-III-1001/2007 proizlazi da neosnovano ograničavanje dokaznih sredstava odnosno mogućnosti utvrđivanja relevantnih činjenica u skladu s načelom materijalne istine dovodi do povrede ustavnog prava na pravično suđenje s aspekta općih jamstava sadržanih u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Ustraje i na prigovoru da zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka nije uredan jer iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se tužitelja kažnjava dva puta za istu stvar (što je tražiteljima međunarodne zaštite omogućio da nastave prema državnoj granici te što ih nije uputio da se vrate prema prihvatilištu). Dodaje da prvostupanjski sud nalazi propust u disciplinskom postupku u dijelu kada u svojstvu svjedoka nisu saslušani tražitelji međunarodne zaštite, međutim unatoč tome ne poništava pobijana rješenja. Tužitelj ističe i da kod njega nisu pronađene novčanice u iznosu od 50,00 eura i 1.000,00 kuna. Iz svega navedenog proizlazi da u disciplinskom postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja, poništi presudu te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje trošak prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima. Ističe da su prigovori izneseni u žalbi istovjetni prigovorima iz žalbe protiv rješenja od 15. ožujka 2021. i upravne tužbe na koje prigovore je detaljno i argumentirano odgovoreno. Prvostupanjski sud je u cijelosti proveo dokazni postupak, potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže da Visoki upravni sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je nakon provedenog dokaznog postupka rješenjem od 15. ožujka 2021. utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je 12. studenoga 2020. za vrijeme obavljanja službe zaustavio taksi vozilo kojim je upravljao G2 . R. i u vozilu prevozio pet tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj nakon čega nije izvršio pregled vozača vozila, putnika i prtljage, nije utvrdio njihov identitet, za navedene osobe nije izvršio provjere u Informacijskom sustavu MUP-a niti je to zatražio o operativnog dežurstva Policijske postaje B., o zaustavljanju vozila i zatečenim osobama u vozilu nije obavijestio operativno dežurstvo niti zatražio eventualnu uputu o postupanju, a postupanje prema navedenima nije evidentirao u svom izvješću po radnom nalogu, niti je navedene osobe uputio da se sa istim vozilom vrate prema Prihvatilištu u kojem su smješteni, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji („Narodne novine" 34/11. 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza; što je 12. studenoga 2020. za vrijeme obavljanja službe nakon zaustavljanja osobnog vozila kojim je upravljao G2 . R. i u vozilu prevozio pet tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj putnicima iz vozila, tražiteljima međunarodne zaštite naložio da izađu iz vozila, kod sebe neosnovano zadržao iskaznice tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, izdao im potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske i Republike Slovenije, iako je iz okolnosti događaja i razgovora koji je vodio s njima bila jasna njihova namjera da ilegalno prijeđu državnu granicu izvan graničnog prijelaza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 2. Zakona o policiji, opisanu kao nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti; što je 12. studenoga 2020. za vrijeme obavljanja službe, nakon što je zaustavio taksi vozilo kojim je upravljao G2 R. prevozeći tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj od istih zatražio novac nakon čega je od R2 A Q. i primio novčani iznos od 50,00 EUR te je navedenim tražiteljima međunarodne zaštite potom omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske s namjerom da ilegalno prijeđu državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije izvan graničnog prijelaza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji opisanu kao zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi; što je 12. studenoga 2020. za vrijeme obavljanja službe zaustavio taksi vozilo kojim je upravljao M2 . l. i u vozilu prevozio osam tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj nakon čega nije izvršio pregled vozača vozila, putnika i prtljage, nije utvrdio njihov identitet, za navedene osobe nije izvršio provjere u Informacijskom sustavu MUP-a niti je to zatražio od operativnog dežurstva Policijske postaje B., o zaustavljanju vozila i zatečenim osoba u vozilu nije obavijestio operativno dežurstvo niti zatražio eventualnu uputu o postupanju, a postupanje prema navedenima nije evidentirao u svom izvješću po radnom nalogu, niti je navedene osobe uputio da se istim vozilom vrate prema Prihvatilištu u kojem su smješteni, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz 96. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeni obveza; što je 12. studenoga 2020. za vrijeme obavljanja službe nakon što je zaustavio taksi vozilo kojim je upravljao M2 I. prevozeći tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, od istih je zatražio novac nakon čega je od E. M3 . I . i primio novčani iznos od 1.000,00 kn te navedenim tražiteljima međunarodne zaštite potom omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske s namjerom da ilegalno prijeđu državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije izvan graničnog prijelaza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji opisanu kao zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi. Na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena mu je jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

7. Tuženik je rješenjem od 20. srpnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja od 15. ožujka 2021., a takvu odluku prihvatio je i prvostupanjski sud.

8. Ovaj Sud ne prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog suda i tuženika i suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj Sud nalazi da su u disciplinskom upravnom postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude prvostupanjsko tijelo i tuženik nepravilno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.

9. U žalbenom stadiju postupka ovaj Sud je izvršio uvid u spis tuženika i prvostupanjskog suda te utvrdio da je tužitelj tijekom upravnog postupka i spora isticao da prigovori tužitelja nisu otklonjeni, kao i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer nisu izvedeni dokazni prijedlozi tužitelja. Tužitelj je tijekom upravnog postupka predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka R. G2 . i M 2 I., vozača taksi vozila koji su bili prisutni tijekom postupanja tužitelja prema tražiteljima međunarodne zaštite te saslušanje svjedoka K. P. i L. M4 . A. Predložio je i da se pribavi zapisnik o sigurnosnom pregledu azilanata na okolnost jesu li imali novaca te izvješće o postupanju tužitelja dan prije predmetnog događaja.

10. Za istaknuti je da je s obzirom na posljedice disciplinske odgovornosti koje mogu dovesti i do prestanka službe potrebno nedvojbeno utvrditi postojanje odgovornosti policijskog službenika za počinjenu težu povredu službene dužnosti.

11. Valja napomenuti da Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) predviđa široki spektar dokaznih sredstva slijedom čega se kao dokaz može koristiti svako sredstvo koje se smatra odgovarajućim za utvrđivanje kakve činjenice. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Odredbom članka 51. stavka 2. ZUP-a propisano je da će službena osoba odrediti izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari. Odredbom članka 52. stavka 2. ZUP-a propisano je da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

12. Iz navedenog proizlazi da je upravno tijelo, u konkretnom slučaju disciplinski sud slobodan u izboru dokaza kojima se može poslužiti prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja. Upravno tijelo može iskoristiti sve što može pridonijeti utvrđivanju činjeničnog stanja u pojedinom slučaju, a kakvu će dokaznu snagu imati pojedini dokaz ne ovisi o vrsti dokaza, s obzirom da su u upravnom postupku svi dokazi izjednačeni i svaka se činjenica može dokazivati svim dokaznim sredstvima, već se dokazna snaga ocjenjuje slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao što je to propisano odredbom članka 9. stavka 2. ZUP-a. Obveza javnopravnih tijela da u upravnom postupku potpuno i točno utvrde činjenično stanje, što je bitno za pravilnu primjenu materijalnog prava na temelju kojeg se rješava upravna stvar proizlazi iz odredbe članka 8. ZUP-a.

13. Dokazne prijedloge tužitelja da se neposredno saslušaju svjedoci (vozači taksi vozila koji su bili prisutni tijekom postupanja tužitelja prema tražiteljima međunarodne zaštite) prvostupanjski disciplinski sud je odbio uz obrazloženje da nije bilo potrebno svjedoke neposredno saslušavati jer su službene zabilješke o obavijesnim razgovorima sa svjedocima vozačima taksi vozila, izvedene kao dokaz te je tužitelj imao mogućnost očitovati se na iste. Prema ocjeni tuženika nisu osnovani tužiteljevi navodi glede propusta prvostupanjskog disciplinskog suda da neposredno sasluša predložene svjedoke. Provodeći kontrolu zakonitosti osporenih odluka prvostupanjski sud je ocijenio da osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. U konkretnom slučaju javnopravna tijela nisu utvrđivala navedene odlučne činjenice svim raspoloživim dokaznim sredstvima propisanim odredbama ZUP-a, odnosno nisu izvela dokaze predložene od strane tužitelja. Tako nisu saslušani svjedoci, niti razmatrana dokumentacija koju je tužitelj predlagao pribaviti službenim putem, a izvođenje tih dokaza nije provedeno niti tijekom upravnog spora.

15. Stoga je ocjena ovog Suda da javnopravna tijela u predmetnom postupku nisu u cijelosti ispunila propisane obveze vezane za utvrđivanje činjenica potrebnih za pravilno i zakonito rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega ovaj Sud osporeno rješenje tuženika nije mogao ocijeniti zakonitim.

16. Prema izraženom stajalištu Ustavnog suda, izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem pisanog iskaza svjedoka danog pred nekim drugim nadležnim tijelom na zakonom propisani način ne uzrokuje samo po sebi povredu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je policijskom službeniku protiv kojeg se postupak vodi bilo omogućeno pred tim drugim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja. U konkretnom slučaju, odbijanjem tužiteljeva prijedloga za neposredno saslušanje predloženih svjedoka, tužitelju je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

17. Stoga, ovaj Sud utvrđuje da postupak koji je prethodio upravom sporu nije bio u okviru standarda prava na pravično suđenje te da je osporenim odlukama tužitelju povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na pravično suđenje.

18. Slijedom navedenog, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. u svezi sa člankom 31. stavkom 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovan postupak, kako je i odlučeno u izreci presude. U postupku povodom ove presude tuženik će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku o predmetnom zahtjevu, pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja i primjedaba suda (članak 81. stavak 2. ZUS-a).

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. Tužitelju su priznati zatraženi troškovi za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna po Tbr. 23 točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa), za pristup na ročište 5. travnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna po Tbr. 23. točki 2. Tarife te za sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna po Tbr. 23. točki 3. Tarife ukupno 8.125,00 kuna što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po Tbr. 42. Tarife iznosi 10.156,25 kuna, odnosno 1.347,97 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. studenoga 2022. i trošak pristupa na ročište za objavu jer se ne radi o opravdanim izdacima učinjenim u tijeku spora.

U Zagrebu 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.