Poslovni broj: Usž-3293/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Š. P. iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-548/22-4 od 9. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-548/22-4 od 9. lipnja 2022.

i

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-548/22-4 od 9. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da sud utvrdi propuštanje čelnika tuženika zbog ne donošenja odluke po izjavljenom prigovoru od 7. veljače 2022.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je u cijelosti. Navodi da je prvostupanjski sud usvojio pravno neutemeljene teze tuženika. Tuženik u aktu od 29. travnja 2022. navodi da postupak donošenja zakona nije određena upravna stvar te da je postupak donošenja zakona uređen različitim propisima i uključuje niz različitih javnopravnih tijela. Dodaje da prvostupanjski sud nije naveo odredbe različitih popisa na temelju kojih se vrši nomotehnička djelatnost. U konkretnom slučaju tuženik je vodio postupak nomotehničke djelatnosti na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija što je prvostupanjskom sudu bilo poznato. Tužitelj smatra potrebnim da mu se odgovori na pitanje je li navedena Uredba opći upravnopravni akt te je li zahtjev za očitovanje o prijedlozima nacrta zakona koji tuženik šalje Vladi Republike Hrvatske odnosno drugim javnopravnim tijelima na očitovanje upravni akt. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nije trebao poštivati rok iz članka 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) te da sud nema pravo pobijati tužbeni zahtjev kada se radi o nepoštivanju odredaba ZUP-a. Smatra da je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo zajamčeno odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o sudovima, odnosno da mu je ograničeno pravo na pristup sudu. Predlaže poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije podnio.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka jer, prije meritornog rješavanja tužbenog zahtjeva, nije pravilno ocijenio pretpostavke za vođenje upravnog spora.

5. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi naveo da tuženik nije donio odluku u propisanom roku. Iz tužbe i priloga tužbi proizlazi da je tužitelj 7. veljače 2022. podnio prigovor tuženiku pozivajući se na članak 155. stavak 4. ZUP-a, s obzirom da tuženik nije odlučio o zahtjevu tužitelja za „tumačenje stvaranja i materijalizacije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 106/18.)“. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže prvostupanjskom sudu da utvrdi propuštanje tuženika i omogući tužitelju ostvarenje prava iz članka 155. ZUP-a.

6. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 7. Odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

8. Tužitelj je podnio zahtjev za tumačenje stvaranja i materijalizacije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima, iz čijeg sadržaja proizlazi da traži obrazloženje na temelju koje pravne osnove su izrađena pravna rješenja prijedloga nacrta zakona te tko ga je izradio. U konkretnom slučaju ne radi se o upravnoj stvari, odnosno o donošenju odluke iz područja upravnog prava, već se radi o zakonodavnom postupku koji je propisan Ustavom i Poslovnikom Hrvatskoga sabora.

9. Polazeći od toga da postupak donošenja zakona nije upravni postupak, niti se s time u vezi donosi upravni akt, zaključuje se da nedonošenje odluke o predmetnom zahtjevu tužitelja ne može biti predmet upravnog spora. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Stoga je na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točku 7. ZUS-a tužbu trebalo odbaciti.

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a te odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić