Poslovni broj: Usž-2018/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., K.1 , kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnici u K.1 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1072/21-6 od 8. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1072/21-6 od 8. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/18-01/331, urbroj: 513-04- 21-2 od 4. veljače 2021. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K.2 , klasa: UP/I- 471-02/18-01/29, urbroj: 513-07-06-18-15 od 31. kolovoza 2018. godine kojim su tužitelju utvrđeni manje obračunati porezi i doprinosi navedeni u izreci tog rješenja te mu je naloženo plaćanje istih kao i provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na bitnu povredu pravila sudskog postupka tužitelj ukazuje da je prvostupanjski sud svojom odlukom kojom odbija dokazne prijedloge tužitelja za neposrednim saslušanjem odgovorne osobe tužitelja M. L. na okolnost utvrđenja porezne osnovice i utvrđivanja inventurnih manjkova te provođenje financijskog vještačenja, onemogućio tužitelju ostvarenje njegovih zakonskih prava posebno pravo na dokazivanje u postupku, slijedom čega je posljedično i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi dalje da je i u žalbi i u tužbi precizirano ukazao da postupanje poreznog tijela u upravnom postupku nije bilo u dobroj vjeri, da odlučne činjenice važne za utvrđivanje porezne osnovice nisu pravilno utvrđene te da porezno tijelo nije utvrđivalo sa jednakom pažnjom činjenice koje tužitelju idu u korist, a za činjenice za koje porezno tijelo navodi da su utvrđene procjenom nije vidljivo na koji je način porezno tijelo utvrdilo osnovanost tih činjenica. U odnosu na visinu utvrđene porezne osnovice porezno tijelo prilikom procjene nije postupalo sukladno odredbama Općeg poreznog zakona te polazilo od raspoložive dokumentacije, a što je obveza poreznog tijela, već je paušalno bez uzimanja u obzir kriterija za procjenu porezne osnovice i bez uzimanja u obzir prigovora tužitelja u odnosu na ulazne račune i inventurne manjkove utvrdio pogrešno poreznu osnovicu. Smatra da su upravo na taj način grubo povrijeđena prava stranke u postupku zbog čega je pobijana presuda nezakonita jer je činjenice svakako valjalo pred sudom raspraviti, saslušati odgovornu osobu, provesti vještačenje, zatražiti očitovanje i razrješenje vještaka no sud je to svojom odlukom spriječio i donio arbitrarnu odluku. Nadalje prigovara da je prvostupanjski sud izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, ali da nije naveo o kojim se konkretnim spisima radi, koje klasifikacijske oznake i kojeg urbroja što je uzeo dokazanim, a što nije, iz kojih razloga i kako je ocijenio izvedene dokaze pa se stoga pobijana presuda ne da ispitati. U odnosu na ostale navode iz obrazloženja pobijane presude se ističe da su oni opisne prirode, a ne jasno i nedvosmisleno očitovanje na žalbene odnosno tužbene navode iznijete u žalbi i tužbi, a kako to nalaže ZUP i ZUS. Naime, tužitelj smatra kako ne bi trebalo biti sporno da je zadaća upravnog suda da se tužitelju osigura zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela. Slijedom navedenog predlaže sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke na način da poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik iako pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Iako se tužitelj u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz članka 66. stavka 1. ZUS-a u stvari prigovara da je sud počinio bitnu povredu sudskog postupka jer nije prihvatio tužiteljeve dokaze o provođenju vještačenja i saslušanju odgovorne osobe tužitelja te da svoju odluku nije valjano obrazložio.
9. S tim u vezi valja reći da je odredbama ZUS-a propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (čl. 31. st. 1. ZUS-a), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze za to, ali da sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 33. st. 1., 2. i 3. ZUS-a), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (čl. 55. st. 1. ZUS-a).
10. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 66. stavka 4. ZUS-a, prema kojem u obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje činjenice je sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.
11. Neosnovano tužitelj ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita i arbitrarna. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud odgovorio na sve bitne prigovore iz tužbe koji su važni za odlučivanje o konkretnoj upravnoj stvari, uključujući i prijedlog tužitelja za saslušanjem njegove odgovorne osobe i provođenja financijskog vještačenja, da je odluku donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku nadzora, a svoju je odluku obrazložio na način kako je to propisano u članku 60. stavku 4. ZUS-a.
12. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu kod tužitelja je obavljen porezni nadzor o čemu je sačinjen zapisnik od 26. lipnja 2018. u kojem su utvrđene nepravilnosti obračuna poreza i doprinosa, u poreznom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. Nadzorom je utvrđeno da se tužitelj u navedenom razdoblju bavio prijevozom kamenog materijala, radom strojeva – zimska služba i građevinskim radovima, da nije nadležnoj ispostavi porezne uprave u zakonom propisanom roku podnio prijavu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. ožujka do 31. prosinca 2017., a niti poreza na dobit od 2016. do 31. travnja 2017. godine. U nadzoru je također utvrđeno da se tužitelju nisu mogli priznati odbici pretporeza po računima dobavljača navedenim u zapisniku i poreznom rješenju, budući da se isti nisu mogli povezati s izvođenjem radova za tužitelja, jer nije bilo moguće utvrditi gdje je utrošeno i koliko materijala, jer tužitelj nije dostavio troškovnike za građevinske radove, niti ugovore, a također na izlaznim računima koji se odnose na izvođenje radova nije naveden utrošak materijala.
13. Prema članku 56. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ) knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (st. 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (st. 2.); smatra se da je isprava za knjiženje uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (st. 3.).
14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj svoje poslovanje nije vodio na naprijed navedeni način, te mu je porezna osnovica utvrđena procjenom.
15. Odredbom članka 82. stavka 1. i 2. OPZ-a propisano je, pored ostalog, da će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema zakonima (točka 1.), te ako porezni obveznik podatke za oporezivanja ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom (točka 3.).
16. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, te je održao raspravu čime je svim stranama dao mogućnost da se izjasne o svim zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su važna za odluku u ovom upravnom sporu, pa je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a svoju je odluku obrazložio na valjan i razložan način.
17. Nije u pravu tužitelj kada smatra da je odluka nezakonita, jer nema valjanog obrazloženja. Obrazlaganja presude ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki navod koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuju s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog slučaja, imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio.
18. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u slučaju tužitelja pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu, te je svoju odluku dostatno i razumno obrazložio. Okolnost da se tužitelj ne slaže s pobijanom presudom, osobito s njenim obrazloženjem, ne znači da je ista nezakonita.
19. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. listopada 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
