Broj: Ppž-10034/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. Z.Š., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 18. kolovoza 2022., broj: 54 Pp - 2367/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. Z.Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje

se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se izriče da je okr. Z.Š. djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18), uračunava vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Bjelovar od 3. srpnja 2022. do 4. srpnja 2022. kao 2 (dva) dana zatvora te zadržavanje po rješenju o zadržavanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 4. srpnja 2022. do 18. srpnja 2022., a što ukupno iznosi 16 dana zatvora pa je okr. Z.Š. preostala kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaeset) dana.

II. Odbija se žalba okr. Z.Š. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. Z.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u od 200,00 (dvjesto) € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] .

kuna/26,54

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 18. kolovoza 2022., broj: 54. Pp - 2367/2022-9, proglašen je krivim okr. Z.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 15 dana, pa je okrivljeniku preostalo za izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 15 dana te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog

€.

postupka u ukupnom iznosu od 228,03 kune/30,26

2. Protiv te presude, okr. Z.Š. pravodobno je po branitelju odvjetniku Ž.O. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlog da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je, u smislu odredbe članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika od 3. srpnja 2022. do 18. srpnja 2022. računao kao 15 dana zatvora, umjesto kao 16 dana zatvora. Time je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

4.2. Naime, odredbom članka 40. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je: „(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

4.3. Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se kao jedan dan zatvora računa „svaki započeti dan“ lišenja slobode, a to znači da uračunavanje treba izvršiti po kalendarskom vremenu. U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio lišen slobode 3. srpnja 2022. i da je oduzimanje slobode trajalo do 18. srpnja 2022., što znači ukupno 16 dana, a ne 15 dana, kako mu je uračunao prvostupanjski sud. Stoga je, u izrečenu kaznu zatvora, lišenje slobode trebalo uračunati kao 16 dana zatvora, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove presude.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da mu nije omogućeno da bude prisutan prilikom saslušanja svjedoka kako bi mogao ispitati i prigovoriti nekom dijelu iskaza koje su one iskazivale pa čak smatra da su u suglasju dale taj iskaz. Ističe kako smatra da je bilo nužno omogućiti mu da prisustvuje iskazu oštećene osobe i svjedoka, a čime mu je onemogućeno pravo na obranu. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe navedenu tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Naime, iz stanja spisa i to Zapisnika o žurnom postupku od 18. kolovoza 2022., proizlazi da su u dokaznom postupku ispitane svjedokinje i to oštećena T.Š. i svjedokinja Z.Š., a za koje ispitivanje je okrivljenik uredno primio poziv, a nije došao niti je svoj nedolazak opravdao. Naime, okrivljenik je za ročište za 18. kolovoza 2022. na kojem su ispitivane te svjedokinje, uredno primio poziv potpisom Zapisnika od 11. srpnja 2022., na kojem zapisniku je konstatirano „…da se to ročište odgađa (a, zbog neodazivanja na svjedokinja T.Š. i Z.Š.), a sljedeće će se zakazati za 18. kolovoza 2022. u 08,00 sati što okrivljenik prima na znanje te se neće posebno pozivati, dok će se pisanim putem pozvati tužitelj i svjedoci.

5.3. Stoga, okrivljeniku je dana mogućnost da prisustvuje ispitivanju svjedokinja, a time mu je i dana mogućnost očitovati se na iskaz svjedokinja, a time mu je i bilo omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku, a koje pravo okrivljenik nije iskoristio obzirom da na ročište 18. kolovoza 2022., na kojem su navedene svjedokinje ispitivane, iako uredno pozvan, nije došao, a niti je svoj nedolazak opravdao.

5.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog tzv. relativno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako se u obrazloženju presude kao dokaz navodi iskaz njegove kćerke kao oštećene osobe i supruge te ističe da on nije primijenio nikakvo fizičko nasilje te da je zapravo bio napadnut od kćerke, a ne da je on napadao kćerku. Osim toga, ističe da nije sporno da on konzumira alkohol ali da tog dana nije bio pod jakim utjecajem alkohola te da nije primijenio fizičko nasilje, a poslije verbalnog napada svoje kćerke samo je njoj odgovarao uzrujan na sve što mu je ona rekla te da je to bila čista obrana jer je bio verbalno napadnut od kćerke, a za što nije bilo nikakvog razloga.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, pritom, prvostupanjski sud iskaze ispitanih svjedokinja oštećene T.Š. i svjedokinje Z.Š. ocijenio vjerodostojnima, budući da su njihovi iskazi međusobno potpuno suglasni, bez ikakvih proturječnosti i ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.

6.2. Po ocjeni ovog suda, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje oštećene T.Š. te iskaze svjedokinje Z.Š., jer nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru navedenim svjedokinjama jer su iste suglasno i objektivno opisivale inkriminirani događaj, odnosno verbalno i tjelesno nasilje okrivljenika prema kćerki T.Š. te je po ocjeni ovog suda. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći slobodno provedene dokaze, sukladno članku 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.

6.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da je postupao u čistoj obrani jer je bio verbalno napadnut od kćerke. Naime, ukazuje se na odredbu članka 18. stavak 2. Prekršajnog zakona kojom je propisano:

„(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.“.

6.4. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je za postupanje u nužnoj obrani nužno da postoji istovremeni ili izravno predstojeći protupravni napad te prijeka potreba da se taj napad odbije pri čemu se pod protupravnim napadom podrazumijeva isključivo napad na tjelesni integritet osobe.

6.5. Iz provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje oštećene T.Š. i svjedokinje Z.Š., a isto tako i žalbenih navoda okrivljenika potpuno je jasno da okrivljeniku nije prijetio nikakav napad na njegov tjelesni integritet pa se niti ne može raditi o postupanju u nužnoj obrani. Isto tako, nema nužne obrane kod verbalnog napada, radi čega su žalbeni navodi okrivljenik da se branio od verbalnog napada kćerke promašeni.

6.6. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu količinu protupravnog ponašanja okrivljenika odnosno činjenicu da je okrivljenik počinio psihički i tjelesni oblik nasilja prema svojoj kćerki te činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti okrivljenika radi prekršaja nasilja u obitelji, a što ukazuje na izrazitu drskost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom ponašanju, bez ikakve izražene samokritike okrivljenika prema vlastitom postupanju, i po ocjeni ovog suda, kazna zatvora izrečena u trajanju od 30 dana, dakle, u zakonom propisanom minimalnom trajanju, primjerena je težini počinjenog prekršaja kao i stupnju odgovornosti okrivljenika, radi čega nema nikakve mogućnosti izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.2. Nadalje, razmotrivši odluku u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, ovaj sud je utvrdio da iz obrazloženja odluke proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku, sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao navedenu zaštitnu mjeru u cilju izbjegavanja situacija u kojima bi moglo doći do ponavljanja djela, a obzirom da iz dokaznog postupka, obrane okrivljenika te iskaza svjedokinja kao članica obitelji – T.Š. i Z.Š. nesporno proizlazi da je okrivljenik ovisan o alkoholu, prvostupanjski sud je opravdano donio zaključak da okrivljenik prekršaje čini pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da postoji opasnost od ponavljanja djela pa je, i po ocjeni ovog suda, izrečena zaštitna mjera opravdana i na zakonu utemeljena.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavk 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.