Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-515/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. S. S.- J.-W. eGen, OIB: …, iz R. A., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. & R. j.t.d. iz Z., protiv ovršenika B. G., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & B., odvjetnicima iz R., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3109/2015 od 9. rujna 2022., 12. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3109/2015 od 9. rujna 2022. preinačuje na način da se rješava:

Odgađa se ovrha na nekretninama ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rabu broj Ovr-295/12 od 25. listopada 2012. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Crikvenici pod brojem P- 552/2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe kao neosnovan."

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnio je ovršenik 16. rujna 2022. zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Crikvenici broj P-552/22, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom broj Ovr-3109/2015 od 8. travnja 2022. zakazao javnu dražbu radi prodaje nekretnina ovršenika za dan 11. svibnja 2022. Ovršenik je 6. svibnja 2022. podnio prijedlog za odgodu ovrhe na temelju članka 65. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona iz razloga što je kod Općinskog suda u Crikvenici 5. svibnja 2022. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu od 11. rujna 2007. kao ovršne isprave u ovom postupku. Ovrhovoditelj se protivio prijedlogu ovršenika ističući da je predmetni ugovor o kreditu prošao sudsku kontrolu jer se prethodno vodila parnica pod brojem P-2725/2017 kod Općinskog suda u Rijeci te je presudom od 28. veljače 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1170/2020 odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i založne izjave. Uvidom u navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su u istima odbijeni svi prigovori ovršenika usmjereni na ništetnost ovršne isprave na temelju koje se vodi ovaj postupak te je utvrđeno da ugovor o kreditu u cijelosti, kao niti njegove pojedine odredbe nisu ništetni, odnosno da odredbe o ugovorenoj ili zateznoj kamati nisu ništetne te da u konkretnom slučaju ovršenik nije potrošač. Po ocjeni toga suda ovršenik nadalje nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer se na istu u svom prijedlogu niti ne poziva, a u izjavi o zasnivanju založnog prava od 19. rujna 2007. izjavio je da se na temelju ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj imovini radi naplate tražbine iz ugovora. Budući da je ovršenik izričito izjavio da ovrhovoditelj ima pravo tražiti namirenje svoje tražbine prodajom njegove nekretnine prvostupanjski sud je ocijenio da ovrhovoditelj ima pravo tražiti namirenje tražbine prodajom nekretnine. Što se tiče prigovora ovršenika na procijenjenu vrijednost nekretnine, ocijenjeno je da ovršenik više nema pravo na takav prigovor te da je takav prigovor trebao iznijeti do donošenja zaključka o utvrđenju vrijednosti nekretnine, a nije ga iznio, stoga je ovrha nastavljena. Ocjenjujući da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona, prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

6. U žalbi protiv rješenja ovršenik je istaknuo žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koji je obrazložio na način da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da u izreci rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ni danim razlozima, a u rješenju su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na čiju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom.

7. U žalbi je nadalje navedeno da se između stranaka nesporno vodi nova parnica radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha u ovoj pravnoj stvari te da je time ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona. Što se tiče zakonske pretpostavke da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško naknadivu štetu ističe da se radi o jedinoj njegovoj nekretnini u kojoj stanuje sa svojom obitelji te da bi prodaja nekretnine predstavljala više nego teško nadoknadivu štetu. Nadalje je istaknut žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka koji je obrazložen time da je sud neovlašteno zauzeo stav u odnosu na postupak koji se vodi pri Općinskom sudu u Crikvenici pod brojem P-552/2022 na način da je utvrdio da se radi o presuđenoj stvari. Postupak koji se vodio pri Općinskom sudu u Rijeci pod brojem P-2725/2017 da se vodio radi utvrđenja ništetnosti Ugovora u odnosu na pitanje ima li banka ovrhovoditelja pravo na obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, dok se postupak broj P-552/2022 kod Općinskog suda u Crikvenici vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora zbog nepoštenih ugovornih odredbi, što znači da su postupci pokrenuti iz potpuno različitih pravnih osnova. Takvi žalbeni navodi, po ocjeni ovoga suda, osnovani su. Naime, iz sadržaja isprava priloženih u prvostupanjski spis i to presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2725/2017-21 od 28. veljače 2020. (list 404-418) i sadržaja tužbe u predmetu Općinskog suda u Crikvenici broj P-552/2022. (list 443-449) doista proizlazi da se radi o različitom činjeničnim supstratima, odnosno da se ništetnost istog ugovora o kreditu traži po različitim činjeničnim osnovama, slijedom čega je za odlučivanje o odgodi ovrhe neodlučno to što je tužbeni zahtjev prethodno odbijen po osnovi drugačijeg činjeničnog supstrata od onog koji je istaknut u kasnijem postupku.

8. U postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu K. c/a A. B. d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom – ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna članku 61. stavak 2. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje: OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

8.1. Budući da je Sud EU u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji ista vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice pokrenute po ovršeniku na temelju drugačijeg činjeničnog supstrata od onog koji je bio istaknut i razmatran u ranijem parničnom postupku.

9. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju članka 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a preinačio pobijano rješenje na način da je odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Crikvenici pod brojem P-552/2022.

Koprivnica, 12. listopada 2022.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.