Poslovni broj Gž-1837/2020-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja S. R. iz K., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I.V., odvjetniku u K., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB:......, zastupanog po punomoćnicima iz OD P. & P., iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-230/2019-22 od 27. siječnja 2020., u sjednici održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-230/2019-22 od 27. siječnja 2020. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.499,85 kuna/2.057,18 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kako slijedi :

- na iznos od 111,96 kuna od 15. 11. 2007. do isplate

- na iznos od 111,81 kuna od 15.12.2007. do isplate

- na iznos od 112,85 kuna od 15.01.2008. do isplate

- na iznos od 112,97 kuna od 15.02.2008. do isplate

- na iznos od 114,87 kuna od 15.03.2008. do isplate

- na iznos od 217,30 kuna od 15.04.2008. do isplate

- na iznos od 220,24 kuna od 15.05.2008. do isplate

- na iznos od 213,83 kuna od 15.06.2008. do isplate

- na iznos od 211,69 kuna od 15.07.2008. do isplate

- na iznos od 214,58 kuna od 15.08.2008. do isplate

- na iznos od 209,97 kuna od 15.09.2008. do isplate

- na iznos od 210,65 kuna od 15.10.2008. do isplate

- na iznos od 213,77 kuna od 15.11.2008. do isplate

- na iznos od 232,17 kuna od 15.12.2008. do isplate

- na iznos od 218,66 kuna od 15.01.2009. do isplate

- na iznos od 233,66 kuna od 15.02.2009. do isplate

- na iznos od 235,69 kuna od 15.03.2009. do isplate

- na iznos od 236,72 kuna od 15.04.2009. do isplate

- na iznos od 234,82 kuna od 15.05.2009. do isplate

- na iznos od 233,99 kuna od 15.06.2009. do isplate

- na iznos od 230,11 kuna od 15.07.2009. do isplate

- na iznos od 275,98 kuna od 15.08.2009. do isplate

- na iznos od 277,41 kuna od 15.09.2009. do isplate

- na iznos od 280,45 kuna od 15.10.2009. do isplate

- na iznos od 278,72 kuna od 15.11.2009. do isplate

- na iznos od 277,03 kuna od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 280,90 kuna od 15.01.2010. do isplate

- na iznos od 284,56 kuna od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 288,42 kuna od 15.03.2010 do isplate

- na iznos od 287,41 kuna od 15.04.2010. do isplate

- na iznos od 293,91 kuna od 15.05.2010. do isplate

- na iznos od 260,31 kuna od 15.06.2010. do isplate

- na iznos od 263,22 kuna od 15.07.2010. do isplate

- na iznos od 279,61 kuna od 15.08.2010. do isplate

- na iznos od 275,88 kuna od 15.09.2010. do isplate

- na iznos od 289,87 kuna od 15.10.2010. do isplate

- na iznos od 282,49 kuna od 15.11.2010. do isplate

- na iznos od 208,09 kuna od 15.12.2010. do isplate

- na iznos od 220,78 kuna od 15.01.2011. do isplate

- na iznos od 228,63 kuna od 15.02.2011. do isplate

- na iznos od 222,94 kuna od 15.03.2011. do isplate

- na iznos od 223,77 kuna od 15.04.2011. do isplate

- na iznos od 219,69 kuna od 15.05.2011. do isplate

- na iznos od 220,95 kuna od 15.06.2011. do isplate

- na iznos od 234,83 kuna od 15.07.2011. do isplate

- na iznos od 167,80 kuna od 15.08.2011. do isplate

- na iznos od 178,70 kuna od 15.09.2011. do isplate

- na iznos od 174,74 kuna od 15.10.2011. do isplate

- na iznos od 168,58 kuna od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 168,42 kuna od 15.12.2011. do isplate

- na iznos od 167,75 kuna od 15.01.2012. do isplate

- na iznos od 169,99 kuna od 15.02.2012. do isplate

- na iznos od 172,45 kuna od 15.03.2012. do isplate

- na iznos od 172,52 kuna od 15.04.2012. do isplate

- na iznos od 170,97 kuna od 15.05.2012. do isplate

- na iznos od 171,60 kuna od 15.06.2012. do isplate

- na iznos od 172,53 kuna od 15.07.2012. do isplate

- na iznos od 171,53 kuna od 15.08.2012. do isplate

- na iznos od 171,62 kuna od 15.09.2012. do isplate

- na iznos od 170,70 kuna od 15.10.2012. do isplate

- na iznos od 169,00 kuna od 15.11.2012. do isplate

- na iznos od 171,07 kuna od 15.12.2012. do isplate

- na iznos od 171,82 kuna od 15.01.2013. do isplate

- na iznos od 171,52 kuna od 15.02.2013. do isplate

- na iznos od 168,50 kuna od 15.03.2013. do isplate

- na iznos od 170,59 kuna od 15.04.2013. do isplate

- na iznos od 171,07 kuna od 15.05.2013. do isplate

- na iznos od 170,13 kuna od 15.06.2013. do isplate

- na iznos od 167,34 kuna od 15.07.2013. do isplate

- na iznos od 165,61 kuna od 15.08.2013. do isplate

- na iznos od 167,15 kuna od 15.09.2013. do isplate

- na iznos od 168,20 kuna od 15.10.2013. do isplate

- na iznos od 170,90 kuna od 15.11.2013. do isplate

- na iznos od 169,42 kuna od 15.12.2013. do isplate

-na iznos od 170,08 kuna od 15.01.2014. do isplate,

kao i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.908,67 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je važio na dan dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose u valuti CHF, kao i iznos od 29,67 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.908,67 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je važio na dan dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose u valuti CHF, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29,67 kuna/3,94 eura[2] (slovima: dvadesetdevetkunašezdesetsedamlipa/trieuradevedesetčetiricenta), sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđen je ništetnim dio odredaba članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3208691553 od 27.ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjene ugovorene kamatne stope mogu vršiti jednostrano od tuženika u skladu s važećim odlukama tuženika. Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.908,67 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je važio na dan dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta, odnosno ukupan iznos u kunskoj protuvrijednosti od 15.529,52 kn sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos u valuti CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti tog iznosa, od plaćanja do isplate. Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.760,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. ,70/19., 80/22., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. i 7. Ugovora), te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to iznosa od 2.908,67 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je važio na dan dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta, odnosno ukupnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti od 15.529,52 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama.

6.Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a te čl. 354. st.2. toč. 11. i 12. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. Naime, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je postavio razumljiv i određen tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa prvostupanjski sud odlučivanjem o takvom zahtjevu nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se poziva tuženik, a niti je počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je pobijana presuda u točki I. izreke kojom je utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi potpuno jasna i razumljiva. Naime, suprotno žalbenim navodima, jasno je da je pobijanom presudom utvrđena ništetnost odredbi čl. 2. i 7. Ugovora samo u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, a ne i ugovorena početna kamatna stopa kako to u žalbi neosnovano tvrdi tuženik. Također, neosnovano se tuženik poziva na bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, s obzirom da postavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pobijanom presudom u točki I. izreke nije suštinski izmijenjen.

6.1. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. i 201. ZPP-a, ističući da u ovom postupku nisu obuhvaćene sve stranke iz predmetnog ugovora o kreditu, odnosno sudužnik i založni dužnik, koji da su nužni i jedinstveni suparničari. To iz razloga što navedene osobe nisu stranke predmetnog ugovora jer sukladno čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu su tužitelj i tuženik, a ne i ostale osobe odnosno sudužnik i založni dužnik, slijedom čega isti nemaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara iz čl. 201. ZPP-a u ovom postupku pa nisu trebali biti obuhvaćeni tužbom.

6.2. Nadalje, donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a na koju se poziva tuženik, budući da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. To iz razloga jer imajući u vidu da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog financijskog vještačenja, na način da je povisio tužbeni zahtjev za isplatu u skladu sa izračunom vještaka, a što nije mogao bez svoje krivnje ranije učiniti, s obzirom da ne raspolaže stručnim znanjem za točno utvrđenje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a ujedno cijeneći da preinačenjem tužbe nije došlo do odugovlačenja postupka, to je odluka prvostupanjskog suda kojom je dopustio preinaku tužbe razmjerna legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP-a teži (poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava), zbog čega ograničenje iz čl. 190. st. 1. ZPP-a kojim je dopušteno preinačenje tužbe samo do zaključenja prethodnog postupka nije spojivo s pravom na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.),slijedom čega je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je dopuštena preinaka tužbe. Pored toga, valja napomenuti da je Izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.; dalje: ZIDZPP/19), koje su stupile na snagu 1. rujna 2019., izmijenjen čl. 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. prema kojem, iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga, pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. sada važećeg ZPP-a u vezi s čl. 117. ZIDZPP/19, ovaj sud je stava da je odluka prvostupanjskog suda kojom je dopuštena preinaka tužbe u okolnostima konkretnog slučaja pravilna i zakonita (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 4474/2019 od 29. ožujka 2022.).

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, na iznos od 75.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika (čl.2. i 7. Ugovora), a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40 % godišnje te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Također, nije sporno da je tuženik tijekom trajanja ugovora svojim odlukama mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.

9. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, prvostupanjski sud, cijeneći utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a koje presude su donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pozivom na čl. 502.c ZPP-a te čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., dalje: ZZP/03) zaključuje da su sporne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da kao takve predstavljaju nepoštenu ugovornu obvezu, slijedom čega da su u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetne, pa da je tuženik sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ugovornih odredbi.

10. Stoga, prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio tuženiku iznos od 15.529,52 kn tj. 2.908,67 CHF, prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Pri tome, prvostupanjski sud, cijeneći da je zastara u smislu čl. 215. ZOO-a počela teći od donošenja odluke Visokog trgovačkog suda od 14. lipnja 2014., zaključuje da do podnošenja tužbe 25. ožujka 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, slijedom čega otklanja tuženikov prigovor zastare.

12. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

14. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava da bi tužitelj imao status potrošača jer da na tu okolnost nije dostavio nijedan dokaz, a da se potrošačka svrha ugovora ne presumira, nisu osnovani. To iz razloga jer imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu prema kojem je namjena kredita prijevremena konačna otplata namjenskog kredita broj 7103149600 i dovršenje izgradnje obiteljske kuće u Križevcima (članak 6. Ugovora), a ujedno cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio nijednog dokaza, proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu rješavanja vlastitog stambenog pitanja, slijedom čega tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3.st.1. ZZP/03, kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredbi.

15.1. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga, pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika.

15.2. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedena presuda odnosi i na tuženika (točka 1. izreke), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je pozivom na čl. 502.c ZPP-a utvrdio ništetnim sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika. Pri tome, valja napomenuti da tuženik nije pružio nijednog dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

16. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

17. Vezano za prigovor zastare, neosnovani su žalbeni navodi u odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 15.499,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Naime, u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen prigovor zastare, s obzirom da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

17.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je u tužbi podnesenoj 25. ožujka 2019. zatražio isplatu iznosa od 15.499,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, da bi podneskom od 28. kolovoza 2019. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev za iznos od 29,67 kn odnosno na iznos od 15.529,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama,koju preinaku je prvostupanjski sud pravilno dopustio. Sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju, dio tražbine tužitelja u iznosu od 15.499,85 kn nije u zastari, s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., pa do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja pa je u odnosu na taj dio tražbine pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare.

18. Stoga je obvezivanjem tuženika na isplatu iznosa od 15.499,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a.

19. Međutim, u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 29,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, pogrešan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu za navedeni iznos, a pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje se samostalno pa je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je tužba preinačena jer se glede tog dijela tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kada je taj novi zahtjev istaknut (tako i VSRH u odlukama Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev-x 848/14 od 25. veljače 2015.).

19.1. Kako je preinačeni tužbeni zahtjev istaknut u podnesku tužitelja od 28. kolovoza 2019., to je od početka zastarijevanja 13. lipnja 2014. do podnošenja tog zahtjeva protekao petogodišnji zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a pa je u odnosu na taj dio tražbine tuženikov prigovor zastare osnovan, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu, dakle za iznos od 29,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, prihvatio tužbeni zahtjev, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava isti valjalo odbiti, kao neosnovan.

20. Također, osnovani su žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na valutu obveze. Naime,obveza vraćanja preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi temelji se na čl. 323. st.

1. ZOO-a prema kojoj je svaka stranka dužna vratiti ono što je primila na ime ništetnog ugovora. Prema čl. 307. st. 1. ZOO-a u slučaju kada se ispunjenje neke obveze sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, dužnik tu obvezu ne može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj vršio isplate mjesečnih anuiteta u kunama, dakle da je tuženik primio preplaćene iznose u kunama, a ne u valuti CHF, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 307. st. 1. i čl. 323.st.1. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pripadajući preplaćeni iznos u valuti CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti tog deviznog iznosa, već je tuženik dužan vratiti tužitelju primljeni preplaćeni kunski iznos.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, te u dijelu točke II. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, pozivom na čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

22. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Imajuću u vidu ishod žalbenog postupka, tužitelj u ovom sporu nije uspio samo sa 0,19% istaknutog tužbenog zahtjeva, dakle u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti. Kako je prvostupanjski sud odmjerio troškove tužitelja u skladu s čl. 155.st.1. ZPP-a i Tarifom, pri čemu tuženik žalbom neosnovano osporava trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je pravo tužitelja da njegov punomoćnik pristupi na ročište za objavu presude neovisno o mogućnosti isticanja presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, potvrđena je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, kao u točki I. izreke ove presude.

U Rijeci 12. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan