Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1400/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., ….OIB:…., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. & P. iz Z., protiv tuženika I. D. iz Z., OIB: ….zastupanog po punomoćnici T. M.-P., odvjetnici u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25 P-7270/21-11 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25 P-7270/21-11 od 14. srpnja 2022., potvrđuje u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvz-231/2001 od 24. rujna 2001.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.628,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je točkom III. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.295,00 kn, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude u točki II. i III. izreke tuženik je podnio žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže da se uvažanjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za korištenje poslovnog prostora na adresi …..u Z., površine 67,12 m2 za razdoblje od siječnja do prosinca 2000. te godine.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl.365. st. 2. ZPP-a, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje žalbenim navodima, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Isto tako, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, budući je sud prvog stupnja analizirao svaki dokaz zasebno i u njihovoj sveukupnosti, i nakon toga ocjenom svih dokaza utvrdio činjenice relevantne za donošenje odluke.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je kao zakupodavac sa tuženikom kao zakupcem sklopio 31. siječnja 1996. Ugovor o zakupu poslovnog prostora na navedenoj adresi, a 31. siječnja 1996.

Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora,

- čl. 2. Aneksa ugovora ugovoreno je da ugovor o zakupu ostaje na snazi do donošenja odluka nadležnog tijela Grada Z. o davanju u zakup poslovnog prostora nakon provedenog javnog natječaja,

- Zaključkom povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora od 11. lipnja 2001. odbijena je ponuda tuženika za davanje u zakup navedenog poslovnog prostora, iz razloga što je u natječaju bilo propisano da ne mogu sudjelovati zakupnici koji ne ispunjavaju obveze iz ugovora o zakupu, jer tuženik nije podmirivao dužnu zakupninu,

- tuženik je i nakon toga nastavio koristiti predmetni prostor, a tužitelj je pokrenuo postupak radi njegova iseljenja u kojem je donesena presuda zbog ogluhe posl.br. Ps-1469/03 od 2. listopada 2006., koja je postala pravomoćna 15. svibnja 2012. kojom je tuženiku naloženo predati predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju,

- pravomoćnom i ovršnom presudom suda prvog stupnja posl.br. P-3706/10 od 23. prosinca 2010. naložena je tuženiku isplata naknada za korištenje tog poslovnog prostora za razdoblje od siječnja do prosinca 2002. u iznosu od 27.628,20 kn,

- Republika Hrvatska kao tužitelj vodi postupak protiv tuženika radi njegova iseljenja iz tog prostora u predmetu koji se vodi od poslovnim brojem Ps-262/2019.

9. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka utvrđuje neosnovanim sve istaknute prigovore tuženika, to prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare.

10. Naime, utvrđuje iz sadržaja priložene dokumentacije da su Ugovor o zakupu te Aneks ugovora koji se odnosi na predmetni poslovni prostor sklopili tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupac, da je presudom posl.br. Ps-1469/03 od 2. listopada 2006. naloženo tuženiku iseliti iz tog poslovnog prostora i predati ga u posjed tužitelju, iz čega proizlazi da je tužitelj imao posjed tog prostora te da je istim raspolagao i upravljao. Cijeni da je u međuvremenu vlasništvo stekla Republika Hrvatska na temelju rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 2.lipnja 2006., koje je postalo pravomoćno 3. kolovoza 2009., u postupku povrata imovine i nakon utuženog razdoblja, pa da stoga to nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja u konkretnom predmetu.

11. Opisana utvrđenja i pravne zaključke kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima ustraje kod tog prigovora u žalbi.

12. Nadalje, pored utvrđenja da je neprijeporno tuženik bio u posjedu tog prostora u utuženom razdoblju, te je isti koristio, a da se Ugovorom o zakupu i Aneksom ugovora obvezao plaćati tužitelju zakupninu, pravilan je daljnji zaključak da je upravo tuženik pasivno legitimiran u postupku potraživanja isplate dužne zakupnine. Naime, stranke su Aneksom ugovora postigle dogovor da ugovor o zakupu ostaje na snazi do donošenja odluke nadležnog tijela Grada Z. o davanju u zakup poslovnog prostora, a ponuda tuženika odbijena je 11. lipnja 2001., pa je tuženik u obvezi do tada podmirivati mjesečnu ugovorenu zakupninu.

13. Nadalje, sud prvog stupnja je za odbijanje kao neosnovanog prigovora zastare iznio jasne razloge koje u svemu kao pravilne prihvaća i ovaj sud, pored utvrđenja da se potraživanje odnosi na mjesečne zakupnine za razdoblje od siječnja do prosinca 2000. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je tužitelj pokrenuo postupak za naplatu navedenog iznosa, podnesen je 17. rujna 2001., dakle, unutar roka propisanog odredbom čl. 375. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, i 112/99 – ZOO/91) koji se primijenjuje na temelju odredbe čl. 1163 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; ZOO/05), pa su suprotne tvrdnje tuženika neosnovane. Na pravilnost primjene materijalnog prava u ocjeni osnovanosti prigovora nije od utjecaja to što se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 372. st. 1. ZOO/91.

14. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 277. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika na dospjele, a neplaćene pojedine mjesečne iznose isplatiti i zakonsku zateznu kamatu počev od dospjeća svakog iznosa do isplate.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl.154. st.1. i čl. 155. st. 1.ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15)

16. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki. II. i III. izreke primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a.

17. Navedena presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 12. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković