Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1106/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. Č., OIB: …, iz M. D., B., zastupanog po punomoćnici A. S., odvjetnici u R., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici M. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj 79 P-1402/2019-41 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj 79 P-1402/2019-41 od 29. travnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 306-338/2007 sklopljenog dana 18. lipnja 2007. između tužitelja A. Č., OIB: …, kao Korisnika kredita i tužene A. B. d.d. Z., OIB: … (ranijeg naziva H. A.-A.-B. d.d.), kao banke Kreditora, i to odredba članka 6. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja glasi: "Promjenljivost kamatne stope. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati tužitelju iznos od 10.789,17 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 25,41 kn od 30. rujna 2007. pa do isplate
-na iznos od 25,14 kn od 31. listopada 2007. pa do isplate
-na iznos od 25,28 kn od 30. studenog 2007. pa do isplate
-na iznos od 24,93 kn od 31. prosinca 2007. pa do isplate
-na iznos od 25,16 kn od 31. siječnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 25,18 kn od 29. veljače 2008. pa do isplate
-na iznos od 138,33 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate
-na iznos od 133,75 kn od 30. travnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 131,26 kn od 31. svibnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 131,67 kn od 30. lipnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 128,10 kn od 31. srpnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 126,97 kn od 31. kolovoza 2008. pa do isplate
-na iznos od 127,14 kn od 30. rujna 2008. pa do isplate
-na iznos od 136,13 kn od 31. listopada 2008. pa do isplate
-na iznos od 127,97 kn od 30. studenog 2008. pa do isplate
-na iznos od 135,19 kn od 31. prosinca 2008. pa do isplate
-na iznos od 135,06 kn od 31. siječnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 134,20 kn od 28. veljače 2009. pa do isplate
-na iznos od 131,12 kn od 31. ožujka 2009. pa do isplate
-na iznos od 221,94 kn od 30. travnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 215,42 kn od 31. svibnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 210,01 kn od 30. lipnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 208,39 kn od 31. srpnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 207,41 kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate
-na iznos od 204,71 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate
-na iznos od 200,66 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate
-na iznos od 200,88 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate
-na iznos od 200,40 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate
-na iznos od 200,77 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 197,33 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate
-na iznos od 198,60 kn od 31. ožujka 2010. pa do isplate
-na iznos od 194,94 kn od 30. travnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 193,46 kn od 31. svibnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 202,97 kn od 30. lipnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 197,25 kn od 31. srpnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 201,65 kn od 31. kolovoza 2010. pa do isplate
-na iznos od 195,79 kn od 30. rujna 2010. pa do isplate
-na iznos od 188,32 kn od 31. listopada 2010. pa do isplate
-na iznos od 193,51 kn od 30. studenog 2010. pa do isplate
-na iznos od 200,54 kn od 31. prosinca 2010. pa do isplate
-na iznos od 189,49 kn od 31. siječnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 188,64 kn od 28. veljače 2011. pa do isplate
-na iznos od 181,79 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate
-na iznos od 178,20 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 187,66 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 184,82 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 190,86 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 181,38 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate
-na iznos od 171,60 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate
-na iznos od 166,78 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate
-na iznos od 162,15 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate
-na iznos od 160,21 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate
-na iznos od 157,85 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 153,58 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate
-na iznos od 147,71 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate
-na iznos od 143,96 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 139,88 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 134,21 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 129,68 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 124,26 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate
-na iznos od 118,11 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate
-na iznos od 114,62 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate
-na iznos od 110,38 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate
-na iznos od 104,96 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate
-na iznos od 97,62 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 94,49 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate
-na iznos od 89,46 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate
-na iznos od 83,70 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 76,62 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 71,42 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 66,62 kn od 31. srpnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 62,03 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate
-na iznos od 57,42 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate
-na iznos od 51,53 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate
-na iznos od 46,25 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate
-na iznos od 40,87 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate
-na iznos od 35,30 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 29,86 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate
-na iznos od 23,94 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate
-na iznos od 17,88 kn od 30. travnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 11,97 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 5,99 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate.
III - Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 306-338/2007 sklopljenog dana 18. lipnja 2007. između tužitelja A. Č., OIB: …, kao Korisnika kredita i tužene A. B. d.d. Z., OIB: … (ranijeg naziva H. A.-A.-B. d.d.), kao banke Kreditora, kojima je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, sadržana u članku 3. Ugovora koja glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja.", te sadržana u članku 4. Ugovora u dijelu u kojem se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF H. A.- A.-B. d.d. na dan plaćanja.
IV – Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati tužitelju iznos od 47.635,21 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 12,21 kn od 31. srpnja 2007. pa do isplate
-na iznos od 24,12 kn od 31. kolovoza 2007. pa do isplate
-na iznos od 1,48 kn od 30. studenog 2007. pa do isplate
-na iznos od 30,83 kn od 31. siječnja 2008. pa do isplate
-na iznos od 53,42 kn od 29. veljače 2008. pa do isplate
-na iznos od 43,23 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate
-na iznos od 167,57 kn od 31. listopada 2008. pa do isplate
-na iznos od 47,37 kn od 30. studenog 2008. pa do isplate
-na iznos od 203,28 kn od 31. prosinca 2008. pa do isplate
-na iznos od 228,48 kn od 31. siječnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 240,67 kn od 28. veljače 2009. pa do isplate
-na iznos od 212,52 kn od 31. ožujka 2009. pa do isplate
-na iznos od 179,89 kn od 30. travnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 137,71 kn od 31. svibnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 107,26 kn od 30. lipnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 118,41 kn od 31. srpnja 2009. pa do isplate
-na iznos od 138,29 kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate
-na iznos od 139,35 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate
-na iznos od 124,29 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate
-na iznos od 159,92 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate
-na iznos od 189,17 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate
-na iznos od 229,70 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 223,76 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate
-na iznos od 278,01 kn od 31. ožujka 2010. pa do isplate
-na iznos od 271,12 kn od 30. travnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 293,12 kn od 31. svibnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 461,27 kn od 30. lipnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 430,42 kn od 31. srpnja 2010. pa do isplate
-na iznos od 537,75 kn od 31. kolovoza 2010. pa do isplate
-na iznos od 505,01 kn od 30. rujna 2010. pa do isplate
-na iznos od 450,38 kn od 31. listopada 2010. pa do isplate
-na iznos od 576,20 kn od 30. studenog 2010. pa do isplate
-na iznos od 735,83 kn od 31. prosinca 2010. pa do isplate
-na iznos od 628,87 kn od 31. siječnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 675,12 kn od 28. veljače 2011. pa do isplate
-na iznos od 629,28 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate
-na iznos od 641,96 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 856,03 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 880,60 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 1.060,90 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate
-na iznos od 974,67 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate
-na iznos od 879,66 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate
-na iznos od 873,24 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate
-na iznos od 869,80 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate
-na iznos od 921,71 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate
-na iznos od 967,65 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 977,76 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate
-na iznos od 953,49 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate
-na iznos od 977,59 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 995,59 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 977,84 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 988,52 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate
-na iznos od 976,39 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate
-na iznos od 945,12 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate
-na iznos od 989,07 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate
-na iznos od 1.012,73 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate
-na iznos od 1.003,99 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate
-na iznos od 935,02 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.002,98 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.013,67 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate
-na iznos od 994,03 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 922,07 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 925,25 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 949,47 kn od 31. srpnja 2013. pa do isplate
-na iznos od 985,19 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.032,90 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.016,55 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.037,58 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.060,82 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate
-na iznos od 1.077,47 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 1.106,38 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate
-na iznos od 1.104,63 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate
-na iznos od 1.084,72 kn od 30. travnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 1.082,30 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate
-na iznos od 1.094,60 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate
V – Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.618,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i žalbene razloge te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te naloži tužitelju plaćanje troška cjelokupnog prvostupanjskog postupka tuženiku, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe članka 6.i 3. Ugovoru o kreditu kojeg su stranke zaključile 18. lipnja 2007. a glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te povrat preplaćenih iznosa koje je tužitelj preplatio s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.
6. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9 travnja 2015., te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. Tako je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 18. lipnja 2007. ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog promjenjive kamatne stope iznos od 10.789,17 kuna, a na ime ništetne valutne klauzule iznos od 47.635,21 kuna sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. stavak 1., članka 83. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u daljnjem tekstu:ZZP), ukazujući i na odredbe, članka 322., 323., 324., 327., 328., 241., 225., 1115. ZOO.
7. Prilikom donošenja te odluke polazi od stava da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. i iznosi pravno shvaćanje da više nije bio dužan provoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, jer da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda nije dužan ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, budući da zakon obvezuje ostale sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač posljedično osobno pokrene na ime restitucije zbog kolektivnim sporom utvrđenog protupravnog postupanja tuženika. Iz tog razloga a pozivom na odredbe Zakona o zašiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09, 78/12 i 56/13-dalje ZZP, te odredbe članak 502.a i c ZPP sud prvog stupnja odbio je provesti dokaze saslušanja djelatnice banke i javnog bilježnika.
8. Ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom sud prvog stupanja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.
9. Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Naime, točno je da sud prvog stupnja nije posebno obrazložio odbijanje tuženikova dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnice banke J. Š. na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu i s tim u vezi je li tužitelj pri sklapanju ugovora bio upoznat s posljedicama ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta i promjenjiva kamatna stopa uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ali time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju izričito ukazuje žalitelj. To iz razloga što iz sadržaja i smisla obrazloženja presude proizlazi kako sud prvog stupnja odbija taj dokazni prijedlog jer nalazi da ga u pogledu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, koji je pokrenut tužbom tužitelja P. – Udruga protiv više banaka kao tuženih, među kojima je i tuženik.
11. Također nije osnovan žalbeni navod da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP. Naime, ta povreda postoji ako stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na pravila postupka kojima se stranci jamči mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora, pa time što sud prvog stupnja nije prihvatio žaliteljeve prijedloge za saslušanjem predloženih svjedoka, žalitelj nije onemogućen u raspravljanju. Pravo je suda ocijeniti koje će od predloženih dokaza izvesti, a takva je odluka posljedica procjene kojim bi se dokazima moglo pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantne činjenice
12. Tužitelj u konkretnom slučaju traži da se utvrdi da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključio sa tuženikom, a pored toga traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora odnosno njegovih ništetnih odredbi, a što mu pripada i temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO.
13. S obzirom da predmetni postupak tužitelj pokreće kao potrošač u smislu odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 20. ZZP/14), i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, isti je u predmetom postupku bio ovlašten temeljem odredbe članka 502.c ZPP pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnom postupku vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
14. Stoga se je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu mogao osnovano pozvati na pravna utvrđenja donesena u naprijed navedenim pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, a sukladno odredbi čl. 138. a. ZZP.
15. Međutim, navedeno protivno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja nikako ne znači automatsku primjenu utvrđenja suda iz odluka donijeti u kolektivnom sporu u predmetnom postupku, već je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, bilo da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.
16. Dakle, tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u predmetnoj dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Isti je u konkretnoj pravnoj stvari prije zaključenja prethodnog postupka isticao da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo na način da je djelatnik banke kojem je predmet dodijeljen u rad s tužiteljem u detalje dogovorio sve uvjete i prošao sve stavke prije solemnizacije ugovora, te na tu okolnost pravovremeno predložio provođenje dokaza saslušanjem djelatnice tuženika J. Š., koje tvrdnje sada ističe i kao žalbene razloge.
17. Stoga, je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženiku trebao omogućiti izvođenje dokaza na okolnost da se je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, pa je trebalo prihvatiti dokazni prijedlog za saslušanje djelatnice tuženika koja je radila na poslovima ugovaranja poslova s tužiteljem, jer tuženik ima pravo dokazivati te činjenice u ovoj parnici.
20. Budući je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, zaključio da nije potrebno provoditi nikakve dokaze radi utvrđenja jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, pa nije proveo pravovremeno predložene dokaze odnosno nije saslušao djelatnicu tuženika za koju tuženik tvrdi da je s tužiteljem neposredno pregovarala pri zaključenju Ugovora o kreditu, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i to je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
21. U nastavku postupka sud prvog stupnja će prije svega utvrditi sve relevantne okolnosti pod kojima je došlo do zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom, radi li se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, je li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno je li tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja naknade za obradu kredita i valutne klauzule u švicarskim francima sukladno odluci banke kao kreditora. U tom smislu sud prvog stupnja provesti će po strankama već predložene dokaze saslušanjem svjedokinje J. Š., djelatnice tuženika u svrhu dokazivanja, te ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene dokaze.
22. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te ukinuti prvostupanjsku presudu, sukladno članku 370. ZPP, kao i odluku o parničnom trošku, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (članak 377. ZPP).
U Splitu 12. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.
