Poslovni broj: 21. Pr-1907/2021-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja T.K. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M.G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika OŠ A. iz A., OIB: ..., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, A.B., odvjetnice iz O., u zamjeni za M.G., odvjetnika iz Z. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a objave 12. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OŠ A. iz A., OIB: ..., isplatiti tužitelju T.K. iz O., OIB: ..., bruto iznos od 949,11 kn/125,97 eur (slovima: devetstočetrdeset devetkunajedanaestlipa/stodvadesetpeteuradevedesetsedamcenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 72,75 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 72,75 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 72,90 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 73,10 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 73,10 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 73,10 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 73,10 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 74,56 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 kn/82,95 eur (slovima:šestodvadesetpetkuna/osamdesetdvaeuradevedeset petcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 12. listopada 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužitelju obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće 949,11 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu. Tuženik osporava pravnu osnovu, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je pogrešno da bi 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Prigovara i pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, obzirom da za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Osim toga, smatra da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se pozivom na iste mogla primijeniti. Osporava i primjenu osnovice od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, navodeći da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. bila utvrđena osnovica za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn bruto, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama za povećanje osnovice. Napominje i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016. Ističe i prigovor zastare za sva potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanima.

3. U podnesku od 9. ožujka 2022., a u odnosu na prigovore tuženika, tužitelj navodi da je jasno i nedvosmisleno propisano Temeljnim kolektivnim ugovorom iz 2012., za koji je nesporno da je kolektivni ugovor u smislu Zakona o osnovici plaće u javnim službama, da su Dodatak Sporazumu i sve naknadne izmjene važeći dokumenti koji se primjenjuju u rokovima i na način određen u tim dokumentima. Tužitelj se protivi i smatra irelevantnim Zaključak sa sastanka od 8. prosinca 2016. održanog s profesorima pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj, na koji se tuženik poziva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, aneks ugovora o radu, obračunske isprave, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015.

5. Sud nije saslušao kao svjedoke P.Č., M.M. i B.M., na okolnost prave volje stranaka prilikom potpisivanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnog tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., niti je izvršio uvid u zapisnike Općinskog suda u Zlataru broj Pr-36/17 od 8. veljače 2018. i 18. prosinca 2017. o saslušanju navedenih svjedoka, jer njihovi iskazi nisu važni za odlučivanje. Osim toga, sud nije izvršio uvid u sudske odluke i Zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. s profesorima pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje je u spis dostavio tuženik, koji se nalaze u e-spisu, jer se ne radi o pravno obvezujućim aktima. Nije provedeno niti financijsko vještačenje, jer iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Naime, nesporno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužitelju po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. što je vidljivo iz obračunskih isprava. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 949,11 kn bruto.

8. Sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da li se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. može govoriti o kolektivnom ugovoru, kao i da li tužitelj ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

9. Odlučujući o zahtjevu tužitelja, sud nalazi da je Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. određeno kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: 2% od 1. kolovoza 2007., 2,1%; od 1. srpnja 2008., 2,2%; od 1. srpnja 2009., 2,2%; od 1. srpnja 2010., 2,2%; od 1. srpnja 2011. i 2,3% i od 1. srpnja 2012. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR) propisano je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

11. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

12. Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

13. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 14. Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu, da nije sporazumno uspostavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno da nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

15. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

17. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

19. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

20. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

21. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN 63/14) propisano je da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sadržajno predstavljaju sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i važeći su dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što znači da su odredbe predmetnih sporazuma, Dodatka Sporazumu i Izmjena i dopuna postale sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, a koji se odnosi na tužiteljicu, a suprotno prigovoru tuženika. Kako je neosnovan prigovor tuženika da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, sud nije saslušavao kao svjedoke P.Č., M.M. i B.M. na okolnost prave volje stranaka prilikom potpisivanja predmetnih sporazuma, niti je čitao zapisnike o saslušanju navedenih svjedoka pred Općinskim sudom u Zlataru.

22. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

23. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

24. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

25. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

26. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

27. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća za siječanj 2017.

28. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužitelju ne pripada povećana osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

29. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelju ne pripada plaća po povećanoj osnovici za cijelo utuženo razdoblje, već samo do 25. listopada 2016., sud nalazi da se konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

30. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

31. Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja, jer je najstarije utuženo potraživanje za siječanj 2016. dospjelo 16. veljače 2016., a kako je tužba podnesena 3. veljače 2021., evidentno je da nije protekao zastarni rok od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

32. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos od 949,11 kn bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom.

33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu), zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja putem odvjetnika. Obzirom da je odredbom Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - u nastavku teksta Tarifa) propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, tužitelju je u konkretnom slučaju priznat trošak postupka u iznosu od 500,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 kn, sveukupno iznosi 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 12. listopada 2022. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Osijek, 12. listopada 2022.

Sudac

Saša Rešetar, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi