REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5731/2022.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika T. j. d.o.o., kao pravne osobe i M. M., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18. i 111/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 55. Pp-403/2022 od 29. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, tako da se djelo prekršaja, činjenično opisano u izreci pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te se okrivljenicima za predmetno djelo, na temelju istog pravnog propisa, izriču novčane kazne i to okrivljenoj pravnoj osobi T. j. d.o.o. u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna/ 663,61 eura (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent)[1] , a okrivljenoj odgovornoj osobi M. M. u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna/ 265,45 eura (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi)[1] , koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne u cijelosti plaćene.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici T. j. d.o.o., kao pravna osoba i M. M., kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba T. j. d.o.o. u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna te okrivljena odgovorna osoba M. M. u iznosu od 600,00 (šesto) kuna, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
1.1. Također su istom presudom okrivljenici obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimalnih kazni. Na taj način sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo. Također smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne i da je okrivljenicima trebalo odmjeriti novčane kazne unutar granica propisanih člankom 189. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, posebno jer se radi o prekršaju iz područja intelektualnog vlasništva, zbog čega pobijanu presudu treba preinačiti na način da se okrivljenici kazne prema Zakonu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da navedeni prekršaj ima pravni kontinuitet u članku 296. stavku 1. točki 16. i stavku 2. novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.), koji je stupio na snagu 22. listopada 2021. godine i kojim su za pravnu i odgovornu osobu u pravnoj osobi kao počinitelje inkriminiranog prekršaja propisane novčane kazne u istom rasponu pa, stoga, novi Zakon u konkretnom slučaju nije blaži propis za počinitelje.
5. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelo okrivljenika nepravilno pravno označeno prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen te je, postupajući po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, predmetni prekršaj pravno označio na način naveden u točki I. izreke ove presude.
6. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazni okrivljenicima za počinjeni prekršaj cijenio prvostupanjski sud, preblage te da se istima neće postići svrha kažnjavanja.
7. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljenicima, kod kojih nisu nađene naročito olakotne okolnosti, koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazni, izrekao novčane kazne u iznosima zakonom propisanog posebnog minimuma, budući da je člankom 189. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, za počinitelja prekršaja pravnu osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
8. Ovaj sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da su novčane kazne sada izrečene okrivljenicima razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.
9. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, ako okrivljenici, u roku koji je ovom presudom određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.
10. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. listopada 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
