Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-188/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-219/2020-23 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog M. V., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim optuženog M. V. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11., za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11., za koje mu je također utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i temeljem čl. 51. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.
5. Žalba je osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je presuda nerazumljiva i da proturječi sama sebi odnosno razlozima iste, optuženik se u stvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći da na temelju dokaza provedenih tijekom postupka nije utvrđeno da bi optuženik počinio kaznena djela opisana u izreci presude. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz č. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a niti bilo koju drugu povredu na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u tolikoj mjeri proturječni da se presuda ne bi mogla ispitati.
7. Međutim, osnovano se u žalbi navodi da se na samom iskazu optuženika, koji „djelomično priznaje“ počinjenje terećenih kaznenih djela, a koje priznanje nije cjelovito i okolnosno, ne može sa sigurnošću zaključiti da je optuženik u inkriminiranom razdoblju činio nasilje nad žrtvom, svojom suprugom B. V., na način da bi je verbalno i fizički napadao, prijetio da će je ubiti i udarao, te da bi joj 20. veljače 2020. udarcem nanio tjelesnu ozljedu u vidu hematoma na desnoj nadlaktici, a što je sve kod žrtve izazvalo strah za njezinu sigurnost i povrijedilo njeno dostojanstvo.
7.1. Prvostupanjski sud odlučne činjenice koje čine biće ovih kaznenih djela temelji na iskazu optuženika i fotografijama ozljeda žrtve, dok je žrtva prihvatila blagodat nesvjedočenja, te nije proveden niti jedan drugi dokaz u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje bi potvrdile počinjenje terećenih kaznenih djela.
7.2. Pažljivom analizom iskaza optuženika, kako pred državnim odvjetnikom tako i na raspravi, proizlazi da optuženik osporava da bi počinio kaznena djela za koja se tereti, jer optuženik opisuje da je bilo „male svađe“ između njega i žrtve, da je izgovorio neke „teške riječi“ žrtvi i da ju je „malo vrijeđao u ljutnji“ ne opisujući o kojim se riječima radi, dok osporava da bi ikada udario žrtvu ili da bi joj prijetio. U odnosu na hematome na ruci žrtvi navodi da su vjerojatno nastali kada bi je u afektu povukao za ruku. Osim toga, navodi da se to znalo događati jednom u šest mjeseci, a ne učestalo i da ga se žrtva ne boji.
7.3. Ovakav iskaz optuženika, bez izvođenja nekih drugih dokaza, posebno bez iskaza žrtve, ne potvrđuje navode optužbe da bi optuženik fizički napadao žrtvu na način da bi je udarao i da bi joj prijetio te optuženik nije priznao niti takav intenzitet i učestalost kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji kojim bi se kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i dovelo u ponižavajući položaj, a što su bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. koje treba razlikovati od prekršajnog djela iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.4. Kada optuženik priznaje samo primanje za ruku žrtve, ali ne i udaranje, ne može sa sigurnošću zaključiti niti da je optuženik u inkriminiranom razdoblju činio nasilje nad žrtvom u vidu zadavanja udaraca, pa tako ni 20. veljače 2020., kad mu se stavlja na teret da je žrtvi udarcem nanio tjelesnu ozljedu u vidu hematoma na desnoj nadlaktici. Kako je žrtva prihvatila blagodat nesvjedočenja, u tom dijelu nema nikakvog dokaza o mehanizmu nastanka te ozljede, ali isto tako ni dokaza da se radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu, jer nije provedeno medicinsko vještačenje te ozljede.
7.5. Stoga je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer iz dokaza koje je sud proveo u postupku, a to je iskaz optuženika koji poriče teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i da bi udario žrtvu, te uvida u fotografije ozljeda, ne može se zaključiti počinjenje kaznenih djela na način opisan u izreci presude, posebno što je za ostvarenje bića kaznenog djela nasilja u obitelji potrebna veća kriminalna količina od onoga što „priznaje“ optuženik, te je kumulativno potrebno utvrđenje da je takvo postupanje prouzročilo posljedice kod žrtve, za koje optuženik navodi da nisu nastale.
8. Nadalje, analizirajući činjenični opis iz izreke presude, napominje se da nedostaje opis namjere optuženika na počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede, što znači da bi i nanošenje ove ozljede, naravno ukoliko se dokaže da ju je zadao optuženik na način da bi udarao žrtvu, moglo biti samo konzumirano u kaznenom djelu nasilja u obitelji, a ne kao posebno kazneno djelo, jer nisu navedena sva zakonska obilježja tog kaznenog djela.
9. Imajući u vidu prethodno izloženo, prihvaćena je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predmet vraćen na ponovno suđenje u kojem će se ponovnim provođenjem potrebnih dokaza i njihovom ocjenom sukladno čl. 450. st. 2. ZKP-a, ocijeniti postoje li dostatni i pouzdani dokazi za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kaznena djela za koje je optužen, te će sukladno tome donijeti novu pravilnu odluku koju će valjano obrazložiti.
10. Iako je prvostupanjsku odluku trebalo ukinuti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, napominje se da je prilikom odluke o kazni, kada je prvostupanjski sud za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11. optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, bez primjene odredbi o ublažavanju kazne, povrijedio kazneni zakon u korist optuženika, jer mu je izrekao blažu kaznu od propisane zakonom (propisana kazna je od jedne do tri godine - izmjene KZ/11. NN 126/19).
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Bjelovar, 12. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić v.r.
