REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3253/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja AT iz [adresa], II. tužiteljice OT iz [adresa], III. tužitelja ĐT iz [adresa], IV. tužiteljice FT iz [adresa], te V. tužiteljice RT iz [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Hrvoju Baniću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv I. tuženika ET iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku iz Vinkovaca, te II. tuženika DDOR Novi Sad iz Novog Sada, Bulevar Mihajla Pupina kbr. 8, Republika Srbija, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu II. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-535/2022-2 od 28. travnja 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. Pn- 24/2021-189 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog II. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

1.1. u stavku I. izreke, prihvaćena je kao djelomično osnovana žalba tuženika te prvostupanjska presuda djelomično preinačena i suđeno:

„Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade štetu u iznosu od 132.998,12 kn, sa zateznom kamatom od 17. listopada 2004. do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Sa zahtjevom iznad toga tužitelji se odbijaju.“

1.2. u stavku II. izreke, žalba tužitelja prihvaćena je i prvostupanjska presuda preinačena u odluci o parničnom trošku tako da je tuženicima naloženo da tužiteljima solidarno naknade trošak parničnog postupka od 5.000,00 kn - i odlučeno da se strankama ne dosuđuju troškovi sastava žalbi.

2. II. tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog (kako navodi) povrede njegovih temeljnih ljudskih prava, prava na pravično suđenje, na obrazloženu sudsku odluku i prava na učinkovito pravno sredstvo, odnosno zbog pravnih pitanja koje drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. „Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturiječno izreci odluke i/ili samom sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta te je li pravo stranke u parničnom postupku da se njezini navodi pažljivo ispitaju odnosno predstavlja li propust suda da učini navedeno bitnu povredu odredaba parničnog postupka?“

2. „Je li sud o postojanju činjenica mogao odlučivati na temelju odredbe čl. 221.a ZPP-a u okolnostima kada je odbio drugotuženika s provođenjem određenih dokaza usmjerenih utvrđivanju relevantnih činjenica, a da takvo odbijanje nije adekvatno obrazložio?“

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog II. tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 28. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

6. Podneseni prijedlog, po tome, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti navodi predlagatelja o postupovnim povredama (kako tvrdi) učinjenim u suđenju,

7.2. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja (makar je odgovor na njih načelno jednostavan, jasan i neosporan - i proizlazi iz neposredne primjene zakonskih odredaba na koje se pitanja odnose) ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa.

8. Konkretno, prijedlog predlagatelja ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (za ujednačavanje sudske prakse) i za odluku o konkretnom sporu, toliko da bi odgovor na njih, sve i da se formulira, predlagatelja doveo u povoljniju poziciju:

8.1. kada se, u bitnome, ta pitanja odnose na specifične okolnosti samo ovoga slučaja, kako ga predlagatelj “vidi”, a odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

8.2. kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

8.3. kada revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti da (u izostanku navedenih razloga) ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

10. Stoga je prijedlog II. tuženika - u odnosu na po njemu postavljena pitanja, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga: primjena kojih odredaba se ne može izostaviti ili otkloniti zbog težine položaja u kojemu se predlagatelj našao) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“)

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković