REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3607/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ ,OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske,OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 1015/2016-2 od 1. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P – 6350/2015-9 od 11. srpnja 2016., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja ŽŽ, preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 1015/2016-2 od 1. listopada 2018. i sudi:

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P – 6350/2015-9 od 11. srpnja 2016.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 2.075,00 kn ( 275,40 EUR), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P – 6350/2015-9 od 11. srpnja 2016., suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oznake dvorište i voćnjak površine 707 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oznake voćnjak površine 1105 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu što je tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna priznati i trpjeti upisom u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II. Tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587 je dužna tužitelju KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kuna u roku od 15 dana. ".

2. Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 1015/2016-2 od 1. listopada 2018. suđeno je:

"1.Uvažava se žalba tuženice, preinačuje se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, broj P-6350/2015 od 11. srpnja 2016. godine na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se da je tužitelj KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oznake dvorište i voćnjak površine 707 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oznake voćnjak površine 1105 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti upisom u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II. Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, je dužna tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn.".

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je dopuštena i osnovana.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U reviziji tužitelj postavlja slijedeća pitanja:

" 1. Može li se zakonitost kao jedna od kakvoća prava na posjed, potrebnih za ispunjenje pretpostavki iz čl. 159. st. 2. u svezi sa st. 4. ZV , smatrati ispunjenom, i to u slučaju kada je istinit i pošten posjednik odnosno svi prednici istog, evidentirani/upisani kao posjednici sporne nekretnine pri Zavodu za katastar i to prije 60-tih godina 20. stoljeća?

2. Je li za ispunjenje zakonitosti prava na posjed dovoljna činjenice da su posjednik odnosno njegovi prednici uredno upisani u javni upisnik kao posjednici, a uzimajući u obzir činjenicu da se u takav upisnik može osoba upisati jedino temeljem pravovaljane pravne osnove?

3. Jesu li kroz ovako dugo vrijeme dosjedanja od 30-tih godina prošlog stoljeća, s obzirom na utvrđenu kvalitetu posjeda (istinit i pošten posjed), pravni prednici tužitelja, i sam tužitelj, ispunili preduvjete za sjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću po više pravnih pravila i zakona koji su tada bili na snazi: OGZ ( od 1958. do 31. kolovoza 1980.), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, " Narodne novine" broj 53/91, -dalje ZOVO od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.) i ZV ( od 1. siječnja 1996 do presuđenja 2017.)?

4. Može li se na predmetno utvrđeno činjenično stanje primijeniti odredbe čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudama donesenim u predmetima T. protiv RH od 11. lipnja 2009. ( Zahtjev br. 35298/04), R. i dr. protiv RH od 28. lipnja 2016. ( Zahtjev br. 37685/10) i J. protiv RH od 28. lipnja 2016. ( Zahtjev br. 22768/12) , a prema kojima rok za dosjelost treba uračunati i prije vremena iz čl. 388. ZV odnosno prije 8. listopada 1991.?".

8. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena (u odnosu na četvrto postavljeno pitanje), pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisanih u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10.Tijekom postupka utvrđeno je:

-da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru zemljišta,

- da su sporne nekretnine od osnutka zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bile upisane kao vlasništvo države koje su se mijenjale do 1947. godine kada su upisane kao općenarodna imovina s organom upravljanja Ministarstvo obrane, a kasnije Ciglana Zagreb,

- da u postupku pretvorbe sporne nekretnine nisu procijenjene u kapital Ciglane Zagreb, kao i da se tuženica upisala kao vlasnica provedbom odredbe čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku privatizacije (''Narodne novine'' broj 92/10),

- da je na spornim nekretninama djed tužitelja, kao mirni i nesmetani posjednik, 50-tih godina prošlog stoljeća izgradio kuću [adresa] i zgradu i da je od 1966. godine evidentiran kao posjednik a kasnije njegovi slijednici, pa tako i tužitelj nasljeđivanjem majke 2014. godine, te da su kuća i zgrada evidentirane u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968. godine.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj kao kvalificirani posjednik u periodu od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe sudu dana 6. listopada 2015. sa svojim prednicima stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine primjenom odredbi čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje u tekstu: ZVDSP-a) .

11.1. Drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe tuženice, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja uz zaključak da posjed prednika tužitelja nije imao kvalitetu zakonitosti koja je uz istinitost i poštenje pretpostavka za redovnu dosjelost u smislu odredbe čl. 159. st. 2 i 4. i čl. 160. ZV. te da od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe nije proteklo 40 godina sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZV. Ujedno izražava shvaćanje da se po ranijim propisima (pravnim pravilima OGZ i Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) pravo vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu nije moglo steći dosjelošću od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991.

12. Odredbom čl. čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, 141/06 i 146/08) određeno je da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik treba biti sposoban biti vlasnikom te stvari kako to propisuje odredba

12.1. Na identičan način je pravo vlasništva dosjelošću bilo propisano i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92.), kao i pravnim pravilima paragrafa Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koje se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

13. Četvrto postavljeno pitanje koje tužitelj postavlja u reviziji odnosi se na pitanje potrebnog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu kako prije 1941. godine .

14. Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da se kod utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu osim perioda nakon 8. studenog 1991 ne bi računalo i vrijeme prije 8. studenog 1991. prema odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP.

15. O tome se ovaj sud izjasnio u odluci br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., a ono glasi:

„kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“.

15.1. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

15.2. Nakon toga je ZVDSP-a., u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

15.3. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., ''Narodne novine'', broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

15.4. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv [adresa] i Ž proti Hrvatske vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

15.5. Prema pravnom shvaćanju navedenog suda iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“.

15.6. Prema navedenom pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.

16. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., odnosno da je prednik tužitelja bio evidentiran kao posjednik još od 1966. godine to se tužitelju treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 1991. godine pa je do podnošenja tužbe 2015. godine tužitelju svakako protekao rok dosjedanja iz odredbe čl. 159. st. 2. i čl. 154. st. 3 ZV.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci pod točkom 1.

18. Nadalje, s obzirom na to da je četvrto postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tih pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužitelja, to o rješavanju ostalih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

19. Tužitelj je u cijelosti uspio s revizijom pa mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak revizije u ukupnom iznosu od 2.075,00 kn, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 1.500,00 kn uz pripadajući PDV na odvjetničku uslugu od 375,00 kuna ( Tbr 10 toč.6 Tarife), te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 200,00 kuna pa je odlučeno kao u izreci pod toč. 2.

19.1. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. ( 1EUR=7.53450)

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud