REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3636/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika GU iz [adresa], San [adresa], Loc. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi isplate, te po protutužbi tuženika GU iz [adresa], Loc. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 630/2019-2 od 25. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-630/2019-2 od 25. travnja 2019. pod točkom IV. izreke, se odbija.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-630/2019-2 od 25. travnja 2019. pod točkom V. izreke, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji kojeg su zaključili tuženik- protutužitelj GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Loc. [adresa], kao prodavatelj i tužiteljica-protutužena BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao kupac, na kojem ugovoru je potpis tuženika- protutužitelja GU ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin u Poreču, 8. marta 1, pod brojem OV-3318/12 dana 06. srpnja 2012.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici-protutuženoj BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.000,00 eura (slovima: dvijetisućeeura) uvećan za zatezne kamate i to one koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u eurima, tekuće od dana 09. lipnja 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

Nalaže se tuženiku UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Loc. [adresa], da tužiteljici BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 38.000,00 eura (slovima: tridesetosamtisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećan za zatezne kamate tekuće na ovaj iznos od dana 05. srpnja 2012. do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 56.575,31 kn (slovima: pedesetšesttisućapetstosedamdesetpetkunaitridesetjednalipa), u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019. u dijelu pod točkom II. izreke i odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom od 18. kolovoza 2018. do isplate.

III. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku-protutužitelju naloženo isplatiti tužiteljici-protutuženici zatezne kamate na iznos od 2.000,00 eura od 9. lipnja 2015. do 17. kolovoza 2018.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

Tuženiku-protutužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Loc. [adresa], se nalaže da tužiteljici-protutuženici BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 38.000,00 eura sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Tuženiku-protutužitelju se nalaže naknaditi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 22.640,00 kuna u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom IV. i V. izreke, reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka tuženiku.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmetnom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo broj P-546/19-58 od 14. siječnja 2019. (točka I. izreke), koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-630/2019-2 od 25. travnja 2019. utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2012. kojeg su sklopili tužiteljica kao kupac i tuženik kao prodavatelj (protutužbeni zahtjev).

8. Tužiteljica pozivom na posljedice ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine zahtijeva isplatu iznosa od 40.000,00 eura.

8.1. Stoga je predmet revizijskog stadija postupka isplata.

9. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP od strane drugostupanjskog suda.

11. Neosnovano tuženik tvrdi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP, jer time što sud ocjenjuje izvedene dokaze i izvodi drugačije zaključke od tuženika, sud ne čini povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP, jer je ocjena dokaza pridržana za sud. Okolnost da tuženik ne prihvaća rezultate takve ocjene dokaza i primjenu odredbe iz članka 221.a ZPP ni u čemu ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Tuženik, nadalje u reviziji navodi da je sud zanemario činjenicu postojanja javne isprave (Ugovora o kupoprodaji), za koju ispravu je tijekom postupka tuženik dokazao da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice (članak 230. stavak 3. ZPP), pa da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 230. stavak 3. ZPP.

12.1. S tim u svezi valja reći, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (članak 230. stavak 1. ZPP). Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (članak 230. stavak 2. ZPP). Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (članak 230. stavak 3. ZPP).

12.2. Privatne su sve one isprave koje nisu javne, odnosno i isprave koje je izdala neka fizička osoba.

12.3. Sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09) razlikuju se sljedeće vrste javnobilježničkih isprava: isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti), zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježničke potvrde).

12.4. U konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kupoprodaji od 5. srpnja 2012. sadrži samo potvrdu o činjenici o kojoj je posvjedočio javni bilježnik (istovjetnost potpisnika Ugovora i istovjetnost izvornika s preslikom).

12.5. Potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici imaju dokaznu snagu samo u odnosu na vanjsko-formalne parametre te isprave, odnosno posvjedočenja koja je utvrdio javni bilježnik (utvrđivanje istovjetnosti potpisnika određene isprave ili istovjetnosti izvornika neke isprave s njenom preslikom ili prijepisom). Dakle, dokazna snaga se kod isprava na kojima je ovjeren potpis ili rukoznak ograničava samo na dio isprave u kojem javni bilježnik potvrđuje da je određena osoba potpisala ispravu pred njim ili priznala potpis, odnosno rukoznak na ispravi kao svoj. Dokaznu snagu javne isprave ima samo konstatacija nadležnog tijela ili osobe o tome tko je potpisnik, no ne i istinitost sadržaja tog teksta, ako je ovjerovljen prijepis izvornika - to potvrđuje samo sadržajni identitet izvornika i prijepisa, a ne potvrđuje ni autentičnost niti istinitost sadržaja isprave.

12.6. Privatne isprave, za razliku od javnih, ne tvore predmnjevu istinitosti pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, što je u konkretnom slučaju sud i učinio. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 230. stavak 3. ZPP.

13. Nadalje, u situaciji postavljenog novčanog zahtjeva vrijednost predmeta spora uvijek predstavlja visina glavnice zahtijevane novčane svote (iznos od 40.000,00 eura), pa je redovna revizija u konkretnom slučaju dopuštena po vrijednosnom kriteriju, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), irelevantni su revizijski navodi tuženika da je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu članka 373.a ZPP.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Predugovorom od 26. lipnja 2009. tuženik kao prodavatelj prodao ŽU nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eura, od čega mu je iznos od 90.000,00 eura kupac isplatio potpisom Predugovora, a preostali iznos od 10.000,00 eura da se kupac obvezao isplatiti prilikom sklapanja glavnog ugovora za koji su ugovorili da će se sklopiti najkasnije do 1. ožujka 2010.,

- da je 15. lipnja 2012. između tuženika kao prodavatelja i ŽU kao kupca sklopljen Ugovor, kojim je tuženik prodao ŽU 1/2 nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/4 prava građenja na toj nekretnini za kupoprodajnu cijenu od 103.000,00 eura od čega je 90.000,00 eura plaćeno tuženiku kao prodavatelju, a ostatak iznosa od 13.000,00 eura kupac se obvezao isplatiti najkasnije do 15. listopada 2012.,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. srpnja 2012. na kojemu je potpis tuženika ovjeren kod javne bilježnice Marije Hrvatin broj OV-3318/12, kojim Ugovorom se tuženik obvezao u vlasništvo tužiteljici prenijeti 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 497 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (izvornik prava građenja) i 1/4 dijela prava građenja na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je u Ugovoru o kupoprodaji od 5. srpnja 2012. navedeno da se nekretnina prodaje za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da potpisom Ugovora prodavatelj potvrđuje da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti (članak 2.), da prodavatelj dozvoljava da temeljem Ugovora kupac izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine (članak 3.).

15. Prvostupanjski sud je zaključio da prilikom sklapanja spornog Ugovora od 5. srpnja 2012., prava volja ugovornih stranaka nije bila sklapanje Ugovora o kupoprodaji već „osiguranje tražbine tuženika“, pa da se radi o ništetnom Ugovoru o kupoprodaji temeljem odredbe članka 270. i 273. u vezi s odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

15.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 38.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, polazeći od utvrđenja da tužiteljica ni prilikom potpisivanja Ugovora ni kasnije (jer su iskazi svjedoka u pogledu predaje količine novca temeljem Ugovora o kupoprodaji od 5. srpnja 2012. proturječni) nije isplatila tuženiku ugovoreni iznos kupoprodajne cijene neovisno što se tako navodi u Ugovoru (članak 2. Ugovora).

15.2. Kako je tuženik tijekom postupka priznao da je primio 2.000,00 eura kao dio kupoprodajne cijene, prvostupanjski sud je za navedeni iznos prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda i njegovo pravno shvaćanje da je sporni Ugovor sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan, obzirom da svrha Ugovora nije bila kupoprodaja nekretnine. Međutim, drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je tuženiku predala 40.000,00 eura prilikom potpisa Ugovora, da je tuženik potvrdio primitak potpisom Ugovora, pa pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO prema kojoj u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila, prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 38.000,00 eura i preinačava prvostupanjsku presudu u tom dijelu (za iznos od 38.000,00 eura) pozivom na odredbu članka 373. ZPP.

16.1. Za daljnji zatraženi iznos (2.000,00 eura), drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice jer je povodom prijedloga tuženika osnovan sudski polog (Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj R1-470/2018-2 od 6. rujna 2018.) na koji je tuženik uplatio iznos od 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i kojim Rješenjem je naloženo računovodstvenom odjelu isplata tužiteljici.

17. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

18. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO). Vraćanje se određuje prema pravilima o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO).

20. Prema ocjeni ovoga suda pravilnost zaključka drugostupanjskog suda nije dovedena u sumnju budući da iz Ugovora o kupoprodaji proizlazi da je radi izvršenja obveze iz Ugovora tužiteljica ispunila obvezu plaćanja 40.000,00 eura tuženiku, radi čega postoji i njegova obveza vraćanja tog iznosa po utvrđenoj ništetnosti Ugovora, jer je došlo do prijelaza imovine, a k tome niti iz iskaza svjedoka (HU, OU, MU, list 57, list 86-88 spisa) ne proizlazi da su osnovani ponovljeni prigovori tuženika da je do predaje novčanog iznosa u iznosu samo od 2.000,00 eura došlo nakon sklapanja predmetnog Ugovora.

21. Revizijski navodi tuženika da bi predmetni Ugovor bio prividan pravni posao (članak 285. stavak 1. i stavak 2. ZOO) ukazuje se neosnovanim već iz razloga što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je predmetni Ugovor ništetan.

22. Prema odredbi članka 1115. ZOO, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Kako iz utvrđenja u postupku proizlazi da je tuženik bio nepošten, tuženik je obvezan platiti zatezne kamate već od dana kada je primio novac (5. srpnja 2012.).

24. Revident neosnovano prigovora da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije naveo stopu zatezne kamate. Naime, odredbom članka 22. stavak 4. ZOO je propisano da se odredbe tog Zakona o kamatama primjenjuju na sve novčane obveze neovisno o valuti u kojoj je izražena. Stoga se ta zakonska odredba primjenjuje glede svih obveza plaćanja zateznih kamata koje teku nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.) neovisno o tome kada je obvezni odnos nastao odnosno kada je dospjela obveza plaćanja zateznih kamata. Slijedom navedenoga, na novčane obveze izražene u stranoj valuti od 1. siječnja 2006. teku kamate po istim stopama i po istim pravilima kao i za novčane obveze u domaćoj valuti (članak 29. ZOO).

25. Obzirom na izloženo, a jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

26. U odnosu na revizijske navode tuženika kojima pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u drugostupanjskoj presudi (točka V. izreke) za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

27. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa