REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2801/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Vončina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb, Krapinska 45, OIB 84214771175, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-332/2018-2 od 21. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1263/2016-31 od 13. srpnja 2018., u sjednici održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se nedopuštenima i nezakonitima Odluka tuženika od dana 18. ožujka 2016. godine, o otkazu ugovora o radu sklopljenog dana 06. studenog 2001. godine, između tužitelja AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], i tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. za proizvodnju telekomunikacijskih sustava i uređaja, Krapinska 45, Zagreb, OIB: 84214771175 kao i Odluka tuženika od 11. travnja 2016. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
III. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. za proizvodnju telekomunikacijskih sustava i uređaja, Krapinska 45, Zagreb, OIB: 84214771175 vratiti tužitelja AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto "Solution Manager u sklopu organizacijske jedinice ETK/OCB", sve u roku od 8 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. za proizvodnju telekomunikacijskih sustava i uređaja, Krapinska 45, Zagreb, OIB: 84214771175 da tužitelju AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana presuđenja pa do isplate, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom preinačiti odluke nižih sudova tako da ovaj sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova ili ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi osnovanosti navoda revizije i predlaže je odbiti.
4. Revizija nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer je presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj izričito ukazuje revizijom.
6.1. Bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6.2. Nije ostvarena navedena bitna povreda jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju na temelju tuženikove Odluke o redovnom otkazu od 18. ožujka 2016. te na utvrđenje da radni odnos nije prestao, uz zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.
8. U provedenom postupku pred prvostupanjskom sudu utvrđeno je: - da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme radio na poslovima radnog mjesta „Solution Manager" u sklopu organizacijske jedinice ETK/OCB, - da je ugovor raskinut zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, - da je tužitelj nepravovremeno izvršavao poslove, kasnio te bio odsutan s rada. To utvrđenje se temelji na godišnjem izviješću za 2015., te Podacima o praćenju individualnog učinka za 2011., za 2013., za 2014. te 2015., gdje je učinak tužitelja ocijenjen ili s negativnim ili kao ostvaren djelomičan učinak ili da konačni učinak nije zadovoljavajući, te na iskazima svjedoka. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj upozoravan na pad kvalitete njegovog rada, nakon godišnjeg ocjenjivanja, te da se zahtijevala promjena njegova ponašanja, i to u više usmenih komunikacija od strane nadređenih mu osoba (svjedoci AD, AF, te AG).
9. Uz zaključak da je tužitelj višekratno upozoren usmeno na obveze iz radnog odnosa, ali je unatoč tome nastavio kršiti radne obveze, drugostupanjski sud, potvrđuje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, a pravnog je pristupa da okolnost da takvo upozorenje nije dano u pisanom obliku nije dovelo do nepovoljnije odluke za tužitelja (pozivom na shvaćanja iz ovosudne odluke poslovni br. Revr-1452/14 od 25. kolovoza 2015., te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni br. U-III- 2566/2011 od 17. travnja 2014. godine.). Cijeni da prema rezultatima postupka proizlazi da je poslodavac proveo valjan postupak prije otkaza ugovora o radu, te da je tužitelju omogućio iznošenje obrane, tako da je u cijelosti provedena procedura otkazivanja ugovora o radu.
10. Revident osobito u reviziji i u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, pa valja ponoviti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
11. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su na strani tuženika postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu.
12. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
13. Ocjena je ovog suda da je tuženik, a na kojem je prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR bio teret dokaza, dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju kada je zbog skrivljenog ponašanja tužitelja otkazao taj ugovor. Iz stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik duže razdoblje upozoravao tužitelja na njegovo neadekvatno obavljanje radnih zadataka, kašnjenja i odsustva s posla, u kontinuitetu, te da ta upozorenja nisu rezultirala uspjehom u smislu korigiranja radne discipline tužitelja i adekvatnosti u izvođenju radnih naloga i zadataka. To kako u pogledu kvalitete realizacije poslova, učinkovitosti, ispunjavanja zadatog u rokovima tako i u pogledu radne discipline. Na navedeni način ispunjena je pretpostavke iz odredbe čl. 119. st. 1. ZR te iz. čl. 115. st. 1. t. 3. ZR, pa su u tom smislu neosnovani revizijski prigovori.
14. Kako je već zbog navedenih razloga odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, to ostali revizijski progovori koji se odnose na zabranu konkurencije nisu od utjecaja.
15. Stoga je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
